moj
mali
svijet
.
Cao.
Ja sam missyB.



a kod mene?
sta imaa?

Ju vr hir : 135110
Tenk ju : AgainstMe

04.10.2018.

"Tebe je opet baš posralo što se tiče posla. Baš imaš sreće."

I uvijek ista priča. Ja imam sreće. Mene baš hoće. Baš mi se blago.
Okej, imam ja sreće. Okej, jeste, imam jedna od rijetkih dobar posao u struci. Okej, blago mi se.

Ali sjećaju li se ti ljudi koliko sam ja učila u osnovnoj školi, koliko sam se trudila oko takmičenja, vannastavnih aktivnosti, svega?
Sjećaju li se ti ljudi kakve sam ja sve probleme sa profesorima prebrodila na početku srednje škole? Sjećaju li se vannastavnih aktivnosti u kojima sam učestvovala konstantno?
Sjećaju li se ti ljudi koliko je ljudi 2013. bilo prijavljeno za prijemni ispit na smjeru koji sam ja htjela da upišem? Sjećaju li se da sam upala u prvih 30 od 180 prijavljenih kandidata? Sjećaju li se da sam to uspjela uprkos ne tako dobrom prosjeku iz srednje škole? Sjećaju li se da se taj prijemni ispit nije sam pripremio, nego da ja stojim iza tog rezultata? Ja i moje neprospavane noći, moje desetine listova ispisanih urednim rukopisom i poznavanje svakog detalja te proklete knjige?
Sjećaju li se ti ljudi koliko ja noći uopšte nisam spavala zbog ispita? Uopšte. Znači nisam spavala uopšte. Noćima. Sjećaju li se koliko radova sam uradila najbolje ili među najboljima u generaciji?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja u jednom danu imala 3 ispita? Sjećaju li se da sam sva 3 položila?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja imala ispit na jednom faksu u isti dan kad i prijemni ispit na drugom faksu?
Sjećaju li se ti ljudi koliko različitih poslova sam ja uradila od svoje 18. godine do danas? Sjećaju li se da mi je znalo biti i naporno i stresno i ponižavajuće i hladno i vruće i teško i tužno? Sjećaju li se da meni te pare nisu bile prijeko potrebne, ali sam ja prosto htjela da radim? Sjećaju li se da sam znala raditi na po dva mjesta u jednom danu? Sjećaju li se da sam radila muški posao? Sjećaju li se da su muškarci tu davali otkaze nakon mjesec dana ili i manje, jer im je bilo naporno? Sjećaju li se da sam ja ostala skoro pola godine i ostala bih još da nisam dobila posao u struci?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja godinu dana iz kuće izlazila u 7 ujutro, a u kuću se vraćala u 11 naveče ili još gore - tek poslije izlaska, u 3 po noći? Sjećaju li se oni da sam ja nekad kukala?
Sjećaju li se ti ljudi na koliko mjesta sam ja volontirala? Sjećaju li se koliko ja volonterskih sati iza sebe imam?
Sjećaju li se ti ljudi koliko radionica sam ja održala?
Sjećaju li se ti ljudi koliko sam ja ljudi upoznala tokom posljednjih 5-6 godina?
Sjećaju li se ti ljudi koliko šefova je mene zvalo opet da radim za njih promocije, događaje? Sjećaju li se koliko njih me je preporučilo i drugima?
Sjećaju li se ti ljudi na koliko poslova sam ja uspjela da ubacim i svoju sestru, drugarice?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja ustajala ranije da prije faksa/posla prebrišem podove? Sjećaju li se da sam kada dođem kući prije ponoći ostajala do kasno budna da ispeglam sve što se nakupilo za peglanje?

Znaju li ti ljudi koliko sam truda ja uložila u to da postanem nešto što sam sad, šta god ja bila?

I da, zaključimo - daleko od toga da ja nužno mislim da sam ja zaslužila i morala da dobijem odmah sve ovo što jesam. Ali daleko i od toga da sam ja samo budaletina koja ima više sreće nego pameti.