Jos jedan 18. dan u mjesecu kada nismo u nekim sjajnim odnosima.
18.1. – godisnjica; ne pricamo. 18.7. – godinu i po’; raskid.
Zovem ga ranim jutrom. On sokiran. ‘Kako to, otkud ovo?’ :O rekoh mu da meni 18. u mjesecu nijee bas obican datum.
Rekoh mu i da zurim do grada, pa na fax. Kretala sam busom u 10 i 20.
U 20 do 11 zove me on: ‘Gdje si ti? Svi izasli iz busa, tebe nema.’ Bas me tu mac obradovao, rekoh mu gdje sam i gdje da dodje…
Toliki osmijeh njegov diiivni odavno nisam vidjela. :)) grli me i trese mu se cijelo tijelo, osjetim da je od smijeha. I stisce me sve jace.
‘Booobas… Bobaas… Bobas moj. Pa gdje si ti meni glupaco?’
Moju ruku je drzao kod svojih usana narednih pola sata.
Voljenje. 🙂