moj
mali
svijet
.
Cao.
Ja sam missyB.



a kod mene?
sta imaa?

Ju vr hir : 81818
Tenk ju : AgainstMe

16.08.2016.

umor

15.08.2016.

u nedostatku ljubavi...

09.08.2016.

nevoljena

Dosla sam u fazu kad sam skontala da mi sve silne knjige koje citam ne donose nikakvo posebno novo upotrebljivo znanje, stoga sam odlucila da pocnem citati knjige koje imaju veze sa mojim interesovanjima. I mogu vam reci... osjecaj je odlican. Citate nesto, a istovremeno znate da ce vam to nekad sigurno biti od velike koristi. Mislim, naravno, nije 'karijera' sve, ali s obzirom da studiram psihologiju, psiholoske knjige covjeka puno nauce o zivotu uopsteno... tako da, ucim i korisne stvari za 'karijeru' a i za odnose sa ljudima i za zivot bitne stvari.
Sutra putujem u Grac, a onda kad se vratim ucenje punom parom.
Jedva cekam septembar/oktobar i povratak svih svojih silnih obaveza. Fale mi, iako nisam mislila da cu to ikad reci. :O
O ljubavi... ljubavnoj ljubavi O.o i ljubavi sa prijateljima i porodicom neki drugi put. Sada sam preranjiva na pitanje ljubavi u bilo kom pogledu.

02.08.2016.

dazed & confused

i tuzna isto.

27.07.2016.

Gdje cu biti za 4-5 godina?

Da li je to kasno za pocetak planiranja porodice? Gdje cu biti tad? Sta cu raditi? Sta ce se desavati u medjuvremenu?
Donosim li trenutno prave odluke?
...i ostale teske teme za pred spavanje.

25.07.2016.

i dan i noooc

24.07.2016.

A onda je pocelo maltretiranje...

"Ja sam vama rekla da me je on udario jednom i da sam ja odmah nazvala tatu i rekla da dodje po mene. Medjutim, on je mene vec bio jednom udario i ja sam rekla da sljedeci put kad to uradi, da cu otici i presla preko prvog udarca. To vece mi smo se posvadjali i on me je udario jednom, pa drugi put. Onda sam mu vratila. I onda je pocelo maltretiranje... derao se na mene i udarao me po ruci za svaku moju izgovorenu rijec. Onda me je bacio na pod i sjeo na mene. Gusio me. Nekako sam se izvukla, ali me je stigao u wc-u, ubacio me u tus kabinu i posipao me hladnom vodom. Kad sam se napokon istrgla, dobila sam neku ogromnu snagu, pritisla sam ga uz zid i rekla da cu ga izbosti ako me pokusa zaustaviti u tome da nazovem tatu. I nije. Nazvala sam tatu i rekla da dodje po mene. Dovela sam se malo u red i ubrzo su mama i tata stigli. Rekla sam im samo da me je dvaput udario. Otisla sam zauvijek."
...prica moja sestra a ja umirem placuci.

24.07.2016.

i noc i dan

Prosle sedmice sam isla na kamp s organizacijom u kojoj radim. 60 mladih ljudi (par godina mladjih od mene)iz 6 gradova BiH, 60 totalno drugacijih ljudi, a opet 60 divnih lica i bar toliko razlicitih sjecanja koja naviru kad se vratim u tih par dana.
Moj napredak je u toj organizaciji isao nekim cudnim tempom. Nikad nisam htjela da se namecem, nisam htjela da provodim previse vremena u kancelariji jer mi neki ljudi jednostavno ne odgovaraju, ali sam ove godine dobila tu cast da na kampu budem jedan od cetiri trenera. Ostalih troje su u svojim lokalnim organizacijama i po cak 5-6 godina, a ja eto jedva godinu dana u svojoj. Moram priznati da mi je to bio ogroman teret ali i velika cast, zadovoljstvo. Usput, bila sam odgovorna za svoje malce iz Banjaluke na putu do mjesta gdje se sve odrzavalo. Tamo sam jedina imala i svoju grupu za timbilding aktivnosti kojoj sam bila lider, a sa kolegom iz Sarajeva zajedno i grupu od 25 drugara kojima smo svakodnevno drzali radionice u trajanju od 3-4 sata.
Utisci mogu stati u jednu rijec - odusevljenje. Ali zelim da ipak stavim cijelu pricu u malo vise rijeci. 1001. Tako ce biti zivopisnije, rekla bih.
Tek u busu sam saznala da cu s tim likom iz Sarajeva drzati sve radionice i bila sam malo skepticna. Za covjeka sam prvi put cula tad i prvi put ga tad vidjela. Ostalih troje trenera su se medjusobno dobro poznavali - moje neiskustvo i samo godinu dana u organizaciji su imali tu cijenu. No, kada smo ih pokupili u Sarajevu i kada je sjeo u busu sa mnom shvatila sam da sam ja jedna veoma srecna osoba. Mala je rijec 'poklopili' smo se. Mnogo smo se poklopili je takodje nedovoljno, ali uzmimo da je tako. Do kraja kampa provela sam, sasvim ocekivano, najvise vremena s njim - planiranje radionica za sljedeci dan, odradjivanje radionica, pauze izmedju radionica, komentarisanje odradnjenih radionica. A i nase slobodno vrijeme... svako vece do 4-5 sati druganja s njim i dezuranja da drugari ne prave preveliku buku po hotelu.
Moram vam opisati i momente koje nikad necu zaboraviti, jer to ne mogu nikako da preskocim. Slagala bih kad bih rekla da mi se on svidio, da sam htjela nesto s njim, ali slagala bih i kad bih rekla da nije. Jednostavno, dovoljno sam realna da znam da od tog nema nista i da mi to u zivotu ne treba. A s druge strane, imao je dovoljno prodoran pogled da na tren, poslije ko zna koliko mjeseci/godina, osjetim kako je kad se noge oduzimaju.
Pricamo, ja se nesto ljutim i pricam kako je ispao supak, ali gledam u telefon. Uzima me za vrat, dize mi glavu i samo me gleda na razmaku koji se uopste ne naziva razmak. Taj pogled ne mogu zaboraviti, nou vej. Trgnem se, ustanem, pokusavam nastaviti pricati, ali ne znam vise ni gdje sam stala, ni sta sam htjela reci. Odlazim.
Posljednje vece nestaje struje... pobrinusmo se da se svi razvrstaju po sobama i sjedosmo u dnevni boravak. Ne vidi se prst pred okom. Cutimo, a on me mazi po kosi. Onda to postaje vise cupkanje kose, ali tako punoo neke ljepote, mira, a opet strasti. Ne mogu to podnijeti. Odlazim.
I taj osmijeh... nikad nisam posmatrala neciji osmijeh. Njegov jesam. Radionice pune zeze, pune smijeha, pune srece, radosti i njeznosti kada nas 'djecica' hvale. :)))
Vracamo se kuci, treba da izadju iz busa u Sarajevu, pita me sta mi je, govorim da nije nista. Onog trenutka kad smo se pozdravili, kad sam usla u bus i bus krenuo, pocela sam plakati kao malo dijete. Jecala sam, ali dovoljno tiho da me ostali u busu ne cuju. Pravila sam se da spavam... na jednoj od pauza dobijam njegovu poruku da sam divna i da mi se zahvaljuje na divnom kampu i kako ne moze vjerovati kako smo se poklopili. Ostajem sjebana do BL.
O divnoci djece, a pogotovo mojih iz BL nikad necuu moci dovoljno napisati.
Vrijeme provedeno na radionicama, u zajednickim igrama, na bazenu, navece po sobama, svirajuci, pjevajuci, pricajuci... neopisivo.
Ukratko opisujem sve dusaste poteze samo jednog djecaka iz BL. Slikamo se na rastanku svi zajedno, ja sam u polucucnju, da moze neko cucnuti ispred mene, a i stati iznad mene, govori mi taj djecak/momak: 'Sjedi meni na koljeno, nezgodno ti je tako.' a jaaa aaa :))). Na vecerama, ruckovima, kad god smo sjedili zajedno, on bi uvijek primijetio kako ja bas malo jedem i nudio mi da mi da nesto iz svoje sobe da jedem, a ne zna da ja i inace slabo jedem. Tjerao me da jedem uvijek. Posljednje vece i u busu u povratku je primijetio da sam tuzna i pitao me da li zelim da pricamo i jesam li dobro i jedini on je primijetio da sam plakala i samo su me u jednom trenutku u glavu drmnule maramice... ja se pridigoh da vidim, a on samo namignu i pokaza da spustim glavu (da drugi ne vide). I na kraju, kad sam zaspala u busu, ja se probudila pokrivena, on kaze da me je on pokrio, jer se sjetio da sam na putu od BL govorila kako mi je hladno od klime. Dusa dusa dusa.
Joooj...

12.07.2016.

gone

10.07.2016.

Mirna.

04.07.2016.

pf

'Pisao sam ti poruku nocas kad sam se probudio, da te obradujem, jer znam kako su mene takve tvoje poruke znale obradovati. I znao sam da nesto nije u redu. Nocas necu oka sklopiti...'

03.07.2016.

o razocarenjima

Lik je sav po PS-u, ustogljen, svega ga je sramota, samo gleda sta ce drugi ljudi reci...
I naziva me 'balavica' IZ ZEZE.
Da sam neko drugi i neko ko je drugaciji cak bi me i od drugarica i od rodjene sestre odvlacio. Nije da nije pokusao.
Lik misli da se meni treba svijet oko njega vrtiti. Nakon ni mjesec dana. Ma daj...
Tripala sam se da je too zbog O-a, ali ne, lik je jednostavno cudan. Tj. jednostavno smo dva svijeta.
Jedva docekah sinoc da se rasatnemo, da dodjem kuci.
I da onda idem u zagrljaj nekom ko me voli mnogo i koga volim mnogo. Divna noc.

02.07.2016.

pola bola

Sta radis B?
Opet si se zakacila za O-a... sta radis alo?

01.07.2016.

Sitno brojim do zasluzenog odmora.

30.06.2016.

:O

I onda navece nakon svega sto mu priredih pise mi da sam najbolja cura na svijetu i da me ne da nikom.
Ima neka fora s tim tipom sto posto.

29.06.2016.

za sve sto dolazi...

Usla danas u Springfild i govorim drugaricama 'joj kako ima puno divnih majica za mog O-a' i one se smiju. Gledamo mi malo tako zenske stvari i popesmo se opet na muske kad ono... moj momak D. je tu. Bas se pogubih. Slagala sam mu da moram uciti i kositi travu i da ne mogu s njim do grada, a onda su me druagrice zvale da idemo neki poklon kupovati i ja sam, eto, otisla...
E moja ja...


A O. predlaze da idemo setati ribice. Haha to samo njemu blesavom moze pasti na pamet. Kaze da bi bas volio negdje da ih izvede k'o sto ljudi izvode kucne ljubmce. Fali mi to najvise. D. je osoba koju je svega sramota, ja osoba koju nicega nije, a O. je osoba koji cak i mene uspije osramotiti.
'Ja sam stvarno mozda ipak los momak i nepismen i djetinjast i neodgovoran i nemam pojma o zivotu i smotan puno i glup i bezobrazan i neposlusan... ma djecak glupi... i bas kontam da nista ne znam raditi kako treba osim brate voljeti tebe. U to sam siguran.'

28.06.2016.

kad vec moramo na pola, neka bude pola bola

'Jesi li sretna?'
'Hoces iskreno ilii?'
'Iskreno. Reci pa da idem kod ribca svog, iskocice mi srce, raspacu se.'
'Nisam srecna, ali sam mirna.'
'Malo je 20 dana za srecu, polako, bices...'

'Znam da ti ne vrijedi nista, al' nema rijeci... previse je malo kad kazem da te volim... preprevise je malo.'

28.06.2016.

hepi

I zvanicno student po drugi put.

28.06.2016.

svit drims

Ja sam taj neki tip krave koji ce usrati na sve i jednom testu ovog svijeta jer sam toliko nepromisljena i brzopleta da to stvarno boli.
Na prijemnom testu prije 3 godine sam toliko brzala da me bilo sramota mene kad sam se prekontala na kakvim glupostima sam pogrijesila. Imala sam neku ludu srecu i bila sam pretposljednja na listi koja je primljena. Onda sam 3 godine studirala (studiram jos uvijek O.o) i prosla sigurno preko 30 pismenih provjera znanja i bar 10-15 usmenih i da znate da na svojim greskama povodom moje brzopletosti ucim brzinom prosjecnog puza. Neka normalna osoba bi' sve te lekcije naucila odavno, ali ne i ja.
Na prijemnom testu danas sam sve sto sam znala uradila za tipa 10 minuta, a onda sam u narednih 10 minuta uvidjela jedno 3-4 greske (pogresno procitani zadaci i sl.) i ubrzo predala rad. A onda sam kad sam izasla nasla par gresaka i skontala da bi bolje bilo da te stvari nisam ni uradila, ako vec nisam bila sigurna (ali ja sam bila SIGURNA) jer cu dobiti negativne bodove. No dobroo... 16/20 je sigurno dobro.
A onda ispiti i usmene odbrane. 3 ocjene u jednom danu. Divno.
Imam jos tako puno toga da nakuckam ali trenutno nemam snage. Laku noc.

26.06.2016.

trema, strah, panika

Odustaje mi se od prijemnog O.o
Bas se booojim.

24.06.2016.

Da mi je da mi se vrati...

ne dragi.
Samo osjecaj ljubavi. Puno puno puno voljenja.

24.06.2016.

Meni se nista nije promijenilo, sve je ostalo isto, isto te volim, isto te zelim, isto si mi predraga... samo sto te nema.

24.06.2016.

Volim te.

Hocu da placem glasno i puno. Da cuju svi moj bol, da cuju svi koliko sam tuzna sad. Da svi vide kako je kad se covjek kida iznutra. I da, ja sam ona koja mrzi tako te fraze, cuj 'kida iznutra'... ali ja se stvarno kidam iznutra.
Zamislite svoje srce kao jednu veliku garazu sa puno polica, a na policama hiljadu pregradica, a u pregradicama hiljadu malih sarafastih sjecanja. Veceras O ulazi u garazu i baca sve sa polica, kida, slama...
Javio mi se i sinoc i veceras da me zove na druzenje kod njega kuci, kao okuplja se drustvo. Tako me unervozilo to sve i tako sam tuzna cijeli dan. Veceras samo izustih nekako: 'Pusti me, necu da se druzim s tobom, ne zanimas me, razocar'o si me k'o covjek, brat drug i momak.' i oci pune suza.
Ne mogu ja ovaj pritisak podnijeti. Raspascu se do sutra.

23.06.2016.

in my head

Predala papire za upis. Aaa sad je gotovooo. :)))

22.06.2016.

A pred spavanje... tuga.

Veceras isto falis.

21.06.2016.

Sve dok te bude imalo...

Nekad se stvarno bojim buducnosti, ali sam svjesna da ne mogu znati sta ce biti i da treba da samo pustim nek ide... samo sto je nekad tesko.
Kaze mi sinoc sestra kad smo setale 'Joj ja kad prolazim ovuda uvijek se sjetim njega, ovuda smo setali. A realno mi smo se vidjeli samo par puta, mogu misliti kako je nekom ko je bio dugo u vezi i nema gdje nije bio s tim nekim, pa je svaki dan samo sjecanje.' Onda joj objasnih da to ne ide bas tako, jer da ide ne bi prosao ni sat a da ga se ne sjetim. Nema te ulice, prodavnice, klupe, kafica, prostorije u mojoj kuci, zgrade u kojoj/na kojoj/pred kojom nismo bili. Prosjecan covjek to jednostavno ne moze tako raditi.
Pa ipak s vremena na vrijeme posustanem pred nekom pastetom, pred nekim semaforom, pred nekom fontanom, u nekom kaficu, kroz neku ulicu, na neku pjesmu...
Ili na neki komentar...
Davno sam sebi rekla da cu uvijek raditi po svom, da cu komentare i savjete drugih ispostovati, saslusati, ali na kraju ipak uraditi po svom. I moram priznati, svaki put kad sam uzasno pogrijesila bilo je jer sam poslusala druge. A i bolje mi je uvijek da poslusam sebe jer kad zeznem sebe necu kriviti i ubijati tim, a druge bih mogla, ali nikad nisam jer mi je to bas bezveznoo, pa mi od drzanja u sebi bude samo gore. Medjutim, neke rijeci zabole, neki komentari zamisle covjeka. Od prijatelja cesto cujem 'a sta ces ako se pokajes', 'a kako znas da nisi pogrijesila', 'a ti i O ste meni bili savrsen par', a na bloggeru s vremena na vrijeme dobijem takve komentare ili poruke, da bih ih 3 sata mogla oplakivati ali se nekako suzdrzim. Nemam naviku odgovarati na komentare ali ih sve tako jako dozivim i prozivim i osjetim... kao i ovaj novi 'mani se novog momka,vidi se iz aviona da volis bivseg'.
Ne zna covjek sta bi rek'o. Zakuca se i zamisli se - ok, sta glumis B, sta dalje?
Pa samu sebe pravdam i objasnjavam sebi da sam i nakon stresnog raskida sa S-om, koji sam oplakivala mjesecima, sada sigurna da mi je to bio skroz dobar potez. Pa samu sebe ohrabrujem da to svakako nije bilo to i da ce sve proci brzo i da je sad D taj koji je dobar i koji mi treba. Pa se sjetim O-ove recenice kad smo posljednji put bas zakrvili i kada je rekao: 'Znam ja takve poput tebe, neces naci momka dugo, pazi sta sam ti ja rekao, bices sama.' i onda je premotavam po glavi, shvatam da sam tu kletvu brzo skinula i da mogu da budem srecna samo ako se prepustim. Pa ipak ni sama sebi ne vjerujem, pa ipak slusam tuzne pjesme, pa se ipak sjecam svih nasih trenutaka, svih srecnih scena, svih tuznih scena...
Pa sam se sinoc prije spavanja ipak pomolila da mi se javi jer mi fali. Na javi se nije javio, u snu jeste. Tako mi fali nekad...
Zato je tu moj incaseudidntknow da se istresem k'o covjek i onda odem uciti.

20.06.2016.

o rodjendanima, tuzi i sreci

Na svoj rodjendan sam standardno ocekivala da budem tuzna. Ne volim 'bitne' datume, ne volim 8. mart, Nove godine, rodjendane... ne volim svoj rodjendan. Jednostavno mi svi ti ludi datumi uvijek budu samo hrpa stresa i nista drugo. Ako je 8. mart onda sta kome kupiti, sta kome treba, imam li para, nemam li para. Ako je Nova godina onda gdje ici, sta obuci, ko ce se naljutiti, ko se nece naljutiti, koga sam ispostovala, koga nisam. Ako su rodjendani onda sta kupiti, sta kome treba, imam li para, nemam li para. A ako je moj rodjendan onda gdje izvesti ljude, da li sastavljati ili sve odvojeno, ko je cestitao, ko nije, zasto nije, pa iznenadjenja i suze radosnice... i hrpa stresa u jednom danu.
Obicno mi rodjendan zavrsi tako nekako tuzno zbog ovog ili onog.
I cesto razmisljam o tome kako volim iznenadjenja bez povoda, prelijepe dane bez povoda, izlaske bez povoda, ludaje bez povoda...
Moja sestra kaze bukvalno da se boji skinuti s fb-a kad joj je rodjendan, jer se boji da je se ni najbitniji ljudi ne bi sjetili i da bi to nju jednostavno unistilo. A ja sam u fazonu - samo da niko ne zna kad mi je rodjendan, da se niko ne opterecuje, ja cu ih random pocastiti i cao. Davno sam skinula s fb-a datum, toliko davno da su i ljudi koji su se jos kratko sjecali da je u pitanju neki tamo jun, zaboravili i to. Zbog toga je ove godine moj rodjendan pretendovao da prodje dobro, ne savrseno, nego dobro. Mirno, da to tako nazovem.
Niko posebno nije znao sta se desava tog dana i to je bilo bas kul. Takmicenje mojih malaca iz organizacije u odbojci, D-ovo iznenadjenje, kod kuce sve super... a onda mi predvece stize poruka od O-a (prvo mi je u ponoc cestitao, a onda na taj dan predvece stize nova poruka) i on me moli da mu iznesem neku kutiju sto je davno narucio preko ibeja, pa je stigla, ali je on jos uvijek nije preuzeo. Ja u fazonu, ok nema problema, ali mi je bilo malo cudno - da li to mora biti bas na moj rodjendan? Nisam zeljela nista od njega, jednostavno ne treba. Ali etoo... Nasli smo se, dala sam mu kutiju, a on meni majicu na kojoj pise 'Ja volim O-a' - divno i simpasto iznenadjenje i stvarno slatko, ali jednostavno pogresno vrijeme. Rastasmo se veoma brzo jer me uzasno nervirao nekim svojim izjavama... no zivci.
Pomislih da sam dobro prebrodila i tu prepreku svog rodjendana... i da necu oplakati a da ce ludi dan proci, medjutim... tik pred kraj mog dana javlja mi se O-ova sestra i bilo je dovoljno samo par procitanih redova da suze obliju lice.
'...a najvise od svega zelim da se pomiris s O-om glupim i da nam se vratis zvanicno u porodicu jer mi drugu B. necemo.' i 'budi tako divna uvijek, svi ljudi znaju za tamo neku najdivniju B. bukvalno svi ljudi koje znam, jer tebe je nemoguce ne spomenuti u razgovoru.'
Oplakala, preplakala...

20.06.2016.

nju bi' da ljubim

Sjedimo danas u basti nekog kafica, pricamo nesto, tracarimo, gledamo moje stare slike na fb-u i naglo shvatam da postoji sansa da je on bio na 18. rodjendanu mog bivseg momka, na kojem sam i ja bila. Da bio je. S curom.
Ismijali se mi danas tome, zavrsili s tom temom i dodjem ja kuci i odlucim da pretrazim foldere da vidim slike s tog rodjendana i imam sta i da vidim - u svom kompjuteru imam sliku staru 4 i po' godine na kojoj su moj bivsi momak, moj sadasnji momak i njegova bivsa cura. Ismijala sam se za zivota.
Druga slika - ja naslonjena na sto s drugaricom (koja je par godina nakon toga spavala s tim mojim bivsim momkom (o tom sam vam vec pricala)), a iza nas moj sadasnji momak.
A upoznala ga 4 i po' godine kasnije u prodavnici sportske odjece, tako sto me je natjerao da rezervisem patike, s tim da me nije uspio naci po prezimenu (jer na fb-u nemam prezime), nego me nasao u komentarima na pjesmu mog bivseg momka (kojem btw 5 godina nista nisam komentarisala).
I onda mi neki dan kupi te pate za rodjendan jer 'one su pocele sve'. Eh tad nije bio svjestan da ipak nije tad pocelo sve. 'Pocelo' je 4 i po' godine ranije na jednom rodjendanu, a 'trajalo' godinama na svim iventima i mjestima na kojima me sretao, na poslovima honorarnim koje sam radila, u klubu u kojem mi je htio prici (prije godinu dana) i sreca sto nije jer sam eto tada imala momka.
P.S. Nadjoh u tom istom folderu i sliku mog bivseg momka (slavljenika) i mog drugog bivseg momka (a da nisam ni znala da ta slika postoji) s kojim, sad skontah, da sam se smuvala samo mjesec dana nakon rodjendana, ali ne pod uticajem rodjendana, nego se u skoli poceli smekati.

Evo ne znam... kako vi to zovete?

19.06.2016.

Sve srecne porodice lice jedna na drugu. Svaka nesrecna porodica nesrecna je na svoj nacin. Ili ipak ne?

Ulazim u bus, sjedam i jasno prepoznajem da prekoputa mene sjedi cetvoroclana porodica o kojoj sam skoro citala u novinama kao o socijalno ugrozenoj. Nisam se na prvu nesto razalila, sjebala... ali sam ih krajickom oka posmatrala. Zainteresovali su me. Na prvu djeluju siromasno ali prilicno slozno i prisno... a na drugu... i vise od toga.
Prvo me oblio hladan znoj i tuga kada sam vidjela kako djevojcica gleda u moje nove izrazito drecave, upadljive i privlacne patike... a onda snazan talas tuge kada je pogledala u mamu, a mama rekla: daa, bas su lijepe. Ne pretjerujem - doslo mi je da ih skinem.
Djecak i tata su se sve vrijeme golicali, zadirkivali, grlili. Djecak je sjedio pored tate i poljubio ga je najmanje 3-4 puta, a onda je kad su izlazili prisao i mami i poljubio je.
Koliko li su pare nebitna stvar...

17.06.2016.

euforicna euforicna euforicna

Svjedocanstva i diploma podignuti, iskopirani i ovjereni, rodni list stigao, prijava popunjena... jos uplatim repa, proucim jos malo, pojavim se na prijemnom i zvanicno sam student ekonomije.

16.06.2016.

#proud

Jos samo jedan prakticni rad imam za ovu godinu.
Iz svih ostalih radova i kolokvijuma moja to-ta-lna dominacija.
Toliko sam bila dobra ove godine da sam jedan rad za sebe i drugaricu (koji smo trebale uraditi zajedno) uradila skroz sama i izdominirale smo.
Preponosna.

16.06.2016.

divan dan, divan dan...

A onda me on cekao kada sam zavrsila sa svim obavezama i onako razdragan me pitao gdje cemo, a ja govorim da samo kuci zelim da idem jer sam umorna. On me natjera da me on vozi kucii, ulazim u auto, a ono ruza na sjedistu. Moli me da se ne naljutim zbog poklona i da se ne osjecam bezveze i daje mi patike kojee sam rezervisala onda kada je zelio da sazna moje ime i prezime. Te patike, bas te mi je kupio za rodjendan.
I uopste nema veze sto mu je crklo auto dok me vozio kuci pa smo cekali slep sluzbu, paa je to opet kvar koji znaci Bog zna koliko dana bez auta i Bog zna koliko para... on me nazove pred spavanje i kaze da sam divna i da je presrecan sto me ima.
Kaze da sam ja to zaluzila...

14.06.2016.

There's a way to catch your dreams without falling asleep.

Kako optimistican neki dan. Pun pozitivne energije i vjere u ispunjenje snova. :)))

14.06.2016.

stepenistem snova

Huh. Ispit prosao super ali mi predstoji jos puno, puno ucenja.
Uskoro ce mi biti ciste prve dvije godine i jos rijesim 8/13 iz trece i za ovu godinu sasvim dovoljno.

Cesto mastam o danu kada cu ja kao postati uspjesna u onom sto radim i kada cu osjecati zahvalnost prema ljudima koji su me podrzavali sve vrijeme. I taj dan izgleda tako divno. A tako je daleko... ali tako ga zelim.
Starosne granice kada je u pitanju sve i svasta mi se uzasno pomjeraju, ali odlucih da su ovo najbolje godine da radim na sebi i da trebam to iskoristiti. A osim toga, ovo su i najljepse godine za uzivanje u zivotu, ali iskreno vjerujem u to da covjek svojim trudom i zalaganjem moze sebi da stvori uslove da mu cijeli zivot bude lagodan i ispunjen uzivanjem.
Mozda je to sve previse maste na jednom mjestu, ali uvijek me ohrabruju stvari kao one koje je O. uvijek govorio: 'Ja ne znam nijednu stvar koju si ti zamislila, a da je nisi i ispunila. Ti ces bas uspjeti u zivotu.' i bude mi lakse i pomislim da mozda nije neosnovana masta u pitanju.
Go B, go B. :))
I jos uvijek svega par ljudi zna da sam ostala pri tom da cu upisati ekonomiju ove godine... mada ni njima vise ne spominjem. Shvatila sam da je to nesto sto sam ja vec odlucila i da apsolutno necu da slusam tudja misljenja. Sama padam, sama se ubijam.
Hocu da pokusam. Ionako imam praznu godinu. A i ako se desi da poslije prve godine odustanem, naucila sam bar osnove racunovodstva, osnove ekonomije, ponovila statistiku i matematiku i sigurno postala pametnija za bar jednu stepenicu na stepenistu zivotnog znanja. Jednostavno ne gubim nista (osim nesto malo finansijski, sto je skroz nebitno), a mogu da dobijem puno.
Htjela sam i ocekivala vecu podrsku, ali dobroo... mogu ja i sama.

12.06.2016.

feeling blessed

'cao ljepoto moja' :))
A meni cudno. Ja sam i dalje onaj tip koji momku govori 'debilu jedan' ili eventualno 'srecko' kad je bas dragast.
Iako sam ja taj totalno suprotni lik koji ne voli veze po pravilima, tacno covjeku nekad prijaju tako te neke 'tipicne stvari'.

'Ja ne znam cime si ti zasluzila da ja bas zelim odma' da te upoznajem s ljudima, ali bas se ponosim tobom. Ti mene odusevljavas, B. I svi kazu da si prelijepa i prezgodna, a ja im pricam o tebi da skontaju i da si predraga. Divna si i ja to necu iskoristiti, obecavam.'
Ne znam samo zasto momci uvijek imaju tako high misljenje o meni. Ne znam. Ali prija.

12.06.2016.

'ko ne uci kasnije se mnogo muci' mood

11.06.2016.

sudar s novim deckom O.o

Pa me zovne svako jutro eto vec 10 dana. Ako ja ne cujem poziv, pa ja njega kolnem kasnije, on prekine. Ja se ljutnem sto ne da meni da nazovem, a on kaze 'ne mozes ti zvati, to smo se vec dogovorili'. Neki dan sam se naljutila sto mi ne da da platim nista, a njegov kont je: 'ti si mala curica, a i student si, ja radim.. tvoje je samo da ucis, a za placanje ne brini'.
A meni sladak nacin kako se on svaki put potrudi da se ja ne naljutim i da mi objasni.

I da... nekad spomenuh kako bas slabo jedem i kako moji uvijek galame i kako nekad imam samo jedan obrok dnevno, pa me svaki od posljednjih 4-5 puta kad smo se vidjeli prvo pitao jesam li jela i jesam li gladna.
Stariji momak...

10.06.2016.

Sad se usudjuju mnogi...

'E pogledaj film Bucket list, super je, radi se o...'
'A znam sta je to, mislim pretpostavljam o cemu je.'
'Sta je? Majke ti da znas? Bravoo.'
I objasnih mu... ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.

'E znas sta je ovo dole (pokazuje prstom na dio Singer sivace masine u jednom onako poprilicno starinskom restoranu)?'
I objasnih mu... ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.

'Auto mi je na plin, nemoj se opirati da te vozim kuci, plin je bas jeftin.'
'E da, skontah da je na plin...'
'Ma kako si ti to skontala, majke ti? Ne seri.'
'Pa vidjeh LPG oznaku.'
'Ti bas svasta znas...'
Ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.


'Ti mozda nisi skontala, ali ja tebe bas postujem. Mislim ne mozes ti to primijetiti, ne znas kakav sam inace, ali bas te mnogo postujem i cijenim.'
'Pa ne znam...'
'Stvarno... divna si curica, majke mi.'


Sretosmo ga veceras drugarica i ja u gradu. Njen prvi komentar je bio: 'Ajme svaka cast B. Bas ti se blago. Ajme divan je. Tako je drag nekii i zgodan i fin. Bas bas svaka cast.'
feeling blessed.

10.06.2016.

Srecan prvi rodjendan daleko od mene...

Nocas cu te sanjati, vec vidim...

U ovoj noci kad se sve dijeli na pola osim bola...

08.06.2016.

I...

'Sine jel' to tvoj buket?'
'Da.'
'Nek je sa srecom.'
Moja upitno-zbunjena faca. 'Mislim mami sam ga kupila.'
'Aha, ja reko' udajes se, izgleda kao bidermajer. Rano ti je sine. Do tridesete nemoj. Ja da mi je ova pamet nikad se ne bi' udala, kakav brak. To sve dosadi...'

A sto ljudi imaju potrebu da mi stalno gade veze, brak, sve? -.-

Mislim da je dosta za danas.

07.06.2016.

Za sve sto proslo je...

Nedostajes...
Nocas sam ga sanjala cijelu noc. Progoni me u snovima. Preprogoni.
I tako sam tuzna... pretuzna.
Znam da mi je svaki put bilo ovako kad sam iza sebe pokusavala da ostavim neku dugu vezu, ali vremenom prodje i onda nakon par mjeseci, godina ja budem presrecna sto sam tad nekad uspjela raskrstiti sa svim tim, jer me poslije uvijek cekalo nesto bolje.
Hoce li tako biti i ovaj put?

Sinoc sam dobila poruku ovdje na bloggeru. Nikad ne bih rekla da mene neko cita, prati... a eto, taj neko je prilicno upucen ocigledno. I sve me je to toliko obradovalo ali i bacilo u toliki bedak. Nevidjen. Neko je samo kroz moje objave na smotanom bloggeru stvorio svoju prelijepu sliku o meni i O-u i cak odlucio da mi to kaze. Mnogo me to dirnuloo. Bas bas mnogo.
Pisala sam drugarici u daleku drzavuu O.o ne znam zasto bas njoj, ali odmah sam htjela da se cujem s njom. I ona me mnogo nesto dirnula. Nista posebno nije rekla, ali ja sam se jutros povodom svega ovog samo jednostavno raspala.
Kako sam tuzna.

Pismo...
Hocu da napravi neki korak da vidim da me zeli jos uvijek tako najvise kao sto je uvijek zelio. Zelim jos jednom da osjetim kako se trese dok me grli. Kao nekad, kao neki dan...
Tako bih da zna da nas njegov inat i moj inat odvode tako daleko i da ce uskoro biti tako kasno. Ali necu mu to reci...
Za tri dana mu je rodjendan. Prvi rodjendan za koji me je sramota da mu pravim bilo sta slatko, simpasto... prvi rodjendan kada mene i mojih gluposti nece biti.
Kako ga volim, a kako znam da nema od nas nista... a a a.

07.06.2016.

A kako sam ga upoznala?

Cesto ja prozvrljam po gradu i udjem u par standardnih butika, u kojima najcesce kupujem odjecu/obucu. Izmedju ostalog, jedna od tih prodavnica je i prodavnica sportske odjece i obuce u centru grada.
Ulazim ja jednom, jedan prodavac mi prilazi i pita treba li mi pomoc, odgovaram da ne treba, a on nastavi caskati... ja ubrzo izlazim iz prodavnice, jer sam zurila.
Par dana nakon toga dolazim ja sa sestrom tu da probam jedne patike (inace, bukvalno sam oplakala prije jedno mjesec dana druge, zute patike, jer je broj nestao za dan) ii opet taj radnik dolazi, prilazi, hvali te patike... i predlaze da mi ih rezervise, govorim da nema potrebe jer ih necu kupiti, ali on navaljuje. Okej, govorim mu ime, on trazi da ponovim, ja ponovim, onda on trazi i prezime, meni vec smijesno, ali govorim i prezime, on ga zapisuje na kutiju i ja odlazim.
Sestra predvidja da ce me dodati na fb. Ja kontam veze. I veze je i bilo. :D
Proslo je par dana, ja komentarisala pjesmu svom bivsem momku S-u i stize mi zahtjev nakon sat vremena - radnik iz te prodavnice. Ja prihvatim, sta cu. On se odma' javi i tu krece prica.
Kada smo izasli prvi put i kad mi je detaljno ispricao sve, bila sam u soku. On me zna vec preko godinu dana, cesto me vidjao (ispricao i na kojim sve mjestima, ja nevera :O), nikad nije uhvatio priliku da mi pridje i tad kad se zaredalo da me sretne dva puta u par dana, tad je odlucio da mora saznati ime i zato je navaljivao da rezervisem patike. Alii... desilo se to da je on dosao kuci i kucao moje prezime (ali meni na fb-u ne stoji prezime vec samo ime), pokusavao sve moguce opcije, ali nije uspio, a ime kad je kucao, jednostavno mu me nije izbacivalo. Onda je posumnjao da li je uopste dobro zapamtio ime i prezime. Dosao je sljedeci dan u butik i potrazio kutiju, ali rezervacije su vec bile razmjestene, jer je prosao period koliko one vaze. Tad on shvata da ce ipak morati cekati neki sljedeci put da se pojavim u butiku. I onda se desava to da sasvim slucajno skrolajuci naidje na moj komentar na pjesmu, skonta da sam to ja i doda me.
On to zove sudbinom. A ja sam to zvala tipicnom muskom pricom, ali kad mi je pokazao pretragu na fb i sve, skopcala sam da momak stvarno ne laze. Uostalom, stvarno je trazio da par puta ponovim ime i stvarno je trazio i prezime. I stvarno sam ja bila u svim tim situacijama koje je opisao kad me je vidio. I stvarno je vau imati i ovakvu pricicu u svom zivotu.
Simpa bas. :))

06.06.2016.

Zar je tako brzo proslo vec?

Kako je tuzan ovaj minut u kojem pocinjem pisati, ovaj sat u kojem razmisljam i tugujem, ovaj dan u kojem se pokusavam trgnuti.
Nekad pozelim da sam jedna od onih osoba koje slusaju samo srce, kojima mozak ne igra ulogu, koje se vode samo osjecanjima, koji ne mare za zasto, kako i kada...
Ali nisam. Ja sam ona kojoj mozak sve diktira...

Tako mi je sinoc zafalio O.
A danas... danas sam se vec trgnula, razmislila i shvatila koliko sam propatila tokom par posljednjih mjeseci s njim i da treba da pokusam s D-om. Otisla sam s D-om i eto od danas i zvanicno imam momka starijeg 6 godina. I da znate da sam pod pritiskom od njegovog tempa, ali rekla sam - idemo mojim tempom, pa dokle stignemo.

Nego, da vam ispricam jos par filmskih scena mog blesavog zivota...
Nasli se mi danas i ja njega zamolim da odluci on u koji cemo kafic, mi sjeli kad konobar lik kojeg ja znam (koji mi se nekad svidjao, a i ja njemu), ja htjedoh da se nasalim i rekoh 'kako je mladi, perspektivni konobar', a on ne odgovori nista. Ubrzo sam shvatila da je to bio tako izdignut, podrugljiv, neprijatan i neukusan komentar. Mnogo mi je bilo zao. I eto, vjerovatno zbog toga, bili smo usluzeni najneprijatnije u zivotu, gledao nas je sve vrijeme... ma bilo je mnogo neprijatno. D. me pitao da promjenimo kafic, rekla sam da je okej.
Onda kroz pricu skontasmo da su moj nekadasnji momak S. i on bas bas dobri i bliski i ja mu (iz ne znam ni ja kog glupog razloga) rekoh da mi je pisao neku noc iz izlaska. On me samo zamolio da kada se procuje za nas, da se pravimo da nismo ni skontali da se oni znaju uopste.
Onda krenusmo da on ide na posao, a ja kuci i uhvati on mene za ruku. Setkamo mi tako, kad ja u daljini ugledah O-ovu sestru. Filmsko, automatsko pustanje ruke i njegovo 'sta se desilo?'. Pozdravih se s njom, ispricah i nastavih nekako s njim. Pokusah mu objasniti. Nije me previse slusao, mislim da mu je bilo dosta za taj dan i mene i svega. Poljubio me, zagrlio i otisao na posao.
Pise mi s pauze, pita ucim li... kako Boze uvijek imam ovoliko srece pa nailazim samo na dobre likove, kako?

I onda dodjem kuci i tako sjebana i iscrpljena uzmem sve O-ove poklone, pisma, crteze, slike... i pregledam ih sve.
Kako mi falis...

06.06.2016.

Ne znam.

Izasla sam treci put s likom koji je stariji 6 godina. Godine se nisu cinile kao velika prepreka sve dok nisam shvatila da je on navikao na neki odredjen tempo veze. Drugacije zamisljamo vezu koju sad zelimo.
Pa onda pomislih gdje li je sad moj O... ne da mi se sve ispocetka, treba mi on.
A toliko je mnogo propusta bilo u toj vezi...

03.06.2016.

:))

'Izvinite cure a jeste li vi sestre? Vi ste meni fascinantne tako kako ste uvijek vesele i uvijek se smijete kad vas ja vidim.'

03.06.2016.

Opet stariji tip.

01.06.2016.

-.-

'Uvijek je bolje pored sebe imati budalu i lika bez cilja, tako da te razumijem.' - e tim nekim tonom je tekla svadja izmedju mene i lika koji mi se javlja.
Jednostavno, meni je dosadilo da se cujavam bez nekog posebnog razvoja situacije i to sam mu veceras rekla na ne bas lijep nacin i njega je to iznerviralo jer eto 'ni ja se nisam trudila oko njega'. I eto on vjeruje da je on super kul lik s ciljem, ali da ja trazim budalu.
Boze... aj se kao smilujes na mene?

30.05.2016.

Oni dani kad imas viska vremena pa imas i viska razmisljanja.

29.05.2016.

Where are you now?

28.05.2016.

'B, ti si ljuuubav, bas bas ljubav. Moras doci.'

O-ove nerodjene sestre su ove godine maturantice. Osim sto su me kad me sretnu svaki put nagovarale da dodjem na maturu, ovih dana su mi i pisale stalno da se moram pojaviti, a meni je zbog mojih odnosa s O-om bilo bezveze da budem tu, pred rodbinom, pred svima. Medjutim, kad mi je jedna sestra rekla da im na 18. rodjendane nisam dosla zbog O-a i da nije fer sa im ne dodjem i na mature zbog njega, tad sam odlucila da cu otici.
Prezivjela sam susret s kompletnom porodicom i ostatak vremena sam provela sa sestrama. I kad me je jedan poznanik upitao s kim sam ja, tj. kome sam dosla na maturu, ja k'o iz topa rekoh da sam dosla sestri. Slaaatko.
O-u, rekla bih, nije sve to bas sjelo, alii ja sam jednostavno stavila njih ispred njega, iako da njega nije bilo ja njih ne bih ni upoznala. I mnogo mi je drago sto sam bila na maturi i sto sam provela malo vremena s njimaa, iako mi je O. naknadno samo nervozu unosio.
'Divna si, prirodna, prelijepa...' to je jos jedna stvar koja O-u nije sjela. Sestra njegove ujne O.o je to rekla za mene i onda je to ujna prepricavala pred svima, a O. je oduvijek bio ljubomoran na to sto me svi iz njegove porodice toliko vole.
Vece je zavrsilo pretty bad. Sjedila sam poslije mature sa cijelom porodicom u kaficu. Potegla se prica o fakultetu. O-a smo napali njegov tata i ja.. i malo nakon toga ja sam otisla kuci.
Bas stresnoo.
Poslije se (naravno) nismo culi.

27.05.2016.

konekcija

Preksinoc sam mnogo razmisljala oo tom kajanju i svemu. Bas sam se opteretila. Pozeljela sam da zafalim bivsem, da me se pozeli, da me se sjeti, da mi se javi...
Ujutro dok sam se prevrtalaa da nastavim spavati cula sam je dolazio postar (pored naseg psa nemoguce je ne shvatiti da je dolazio postar). Nastavila sam spavati i sanjala sam da sam dobila pismo od O-a.
Ustajem ujutro, provjeravam sta je postar ostavio, kad ono... dobila sam pismo. Pismo od O-a. Protresla sam. Mozda ne toliko zato sto mi je poslao pismo, koliko zbog tog sto sam to sanjala.
Kao i uvijek, poslao mi je mnogo blesavo pismo. Pismo je velicine kao pola mog kreveta, a od teksta je na njemu samo jedna slozena recenica u kojoj pise da poenta pisma nije ta recenica nego nesto drugo, ali da se nada da ja to necu skontati.
Pogledala sam po papiru, pa u kovertu... nista... pa malo kasnije, opet pregledam papir da vidim da li ima negdje neka 'skrivena' poruka, pa opet u kovertu. U koverti skroz na dnu, skoro nevidljivo napisano 'Voljenje. Falis kilu.' i jaa raznjezena.. gotova.
Joooooj.

23.05.2016.

Zar maloo to je?

Peglam i razmisljam sta me to stiglo ovih dana.
Nikad nisam vjerovala u kajanje, nikad nisam pomisljala da cu se nekad zapitati da li je bas kajanje ono sto osjecam i nikad nisam uopste mislila da bilo ko treba da se kaje za bilo sta. Vjerujem samo u onaj dio koji nastupa poslije losih stvari... zelja da ih vise nikad ne ponovimo.
Nekako, ako vec uradis nesto lose, use*es nesto, nema nazad.. jednostavno nemoj jos vise sebe muciti razmisljanjem, tugovanjem, kajanjem. Ali u buducnosti to vise nemoj raditi.
A onda ovih dana osjecam nesto blisko kajanju. I ovo je drugi put da mi se desava.
Prvi put kada to osjetih je vezan za jednog od mojih bivsih momaka, koga sam bas ruzno izigrala i ostavila. Taj neki osjecaj koji imam u vezi njega je nastao ne odmah nakon raskida (tada sam jos uvijek mislila da sam postupila skroz okej i fer) i nikad nije prestao.
Drugi put je vezan za mog drugog bivseg momka. On je uvijek govorio 'sigurno te ja volim vise i zelim ti bolje od vecine tvojih drugarica', 'niko iz te organizacije ti ne zeli dobro, svi su zavidni, vjeruj mi, namjerno ti rade to, namjerno te provociraju'. I da znate da tek sad vjerujem da stvarno jeste. On je govorio jos stosta, a ja sam se uvijek ljutila zbog svega sto je govorio, jer ja u to nisam vjerovala. Danas sam sigurna da je bar u 60% slucajeva bio u pravu. To koliko je on mene volio i sta je sve bio spreman uraditi za mene i sta je sve radio za mene je stvarno nemjerljivo s dosta drugih stvari. Ali eto, njega sad nema ovdje. I ne zalim ja za njim... zalim sto ga nisam vise slusala. Da sam vise slusala, manje bih osjecala ovo nesto sto sad osjecam.

Sta me ceka u buducnosti?
Da li je moja sestra u pravu kada kaze da ce mi se vratiti sve?
Da li je u pravu moj treci bivsi momak O.o a sada moj, mogla bih cak reci, dobar prijatelj kada kaze da ce me docekati sve sto sam ja radila, da cu naici na nekog ko ce se prema meni ponasati kao sto sam ja prema svima ili da cu naci nekog ko ce biti kao oni svi, pa me trpiti, ali ce meni to dosaditi, pa kao ni sa svima njima necu znati sta da radim dalje, pa cu muciti i sebe i njega, pa ce se i to na kraju zavrsiti neslavno?

Zbogom odlazim, ovdje tijesno je. O.o

21.05.2016.

Da li pokajanje postoji? Da li to iko postuje?

20.05.2016.

poprilicno zabrinuta

kunoc.

19.05.2016.

#svimojilosiprijatelji

Ovih dana sam pod utiskom nekih mojih prijatelja. Onih koji su mi dugo prijatelji, onih s kojima se cujem ili vidjam svakodnevno, onih s kojima se susrecem periodicno, onih koje sam tek stekla ili, na kraju krajeva, onih s kojima se 'raspadam'. Dosta stvari me razocaralo, dosta ljudi se promijenilo... preispitujem svasta nesto ovih dana.

Pita me prije par dana drugarica s faxa, koja je isla sa mnom i u srednju, da li ja ikad u svojim postovima spomenem nju. I ja skopcah da ne. A zasluzila je.
U srednjoj smo se druzile, ali ne ovoliko kao sad. Doduse, i na faxu smo mi imale perioda kada je mene smarala njena opterecenost fakultetom i njeno prebubatorstvo :D, ali sada smo bas nerazdvojne. Imamo iste fazone, cudno nam je kad ne idemo zajedno na fax, volontiramo na par mjesta zajedno, dijelimo istu zainteresovanost za fax, radimo sve prakticne radove zajedno, cujemo se stalno... bas smo se zblizile, ali eto nazalost u oktobru se razdvajamo - ona upisuje master, a ja ne. Zeza se uvijek kako se ona pauzirati godinu, da bismo zajedno upisale master. Saduu je moja.

Jos jedan prijatelj i mnogo vrijedniji prijatelj je moj daleki prijatelj. Do srednje skole se nismo znale, a onda smo od drugog razreda sjedile zajedno i sve, ali bukvalno sve iz srednje skole vezem za nju. Bas sve. Ona je bila mali bubator, a ja mali buntovnik. Zamislite kako je to izgledalo. Moje ludilo joj nije dalo da bude tipicni smor bubator, a njena prizemnost meni nije dala da napravim previse gresaka u svom skolovanju. Bile smo divan tandem.
Zajedno smo bjezale s casa, dobijale jedinice, bile izbacivane s casa, izbjegavale casove fizickog, donosile supu i stolnjake u skolu - okej, priznajem, u to sam sve ja nju uvalila. Ali ja sam bila onaj frend koji je svaki, ali bas svaki put kada je nespremnu prozovu rekao: 'Zasto bas nju? Vidite kako je slatka i malena, kako vam je nije zao??' jer je mene bas bolilo uvo hocu li ja biti kaznjena zbog tog i bas me bolilo uvo za ocjenu i bas nisam htjela da se njen 5,0 prosjek kvari i bas sam je obozavala tako malenu i slatku. I svaki put je upalilo. I znam da je ona to mnogo cijenila.
Onda nakon srednje skole ona je otisla studirati u drugu drzavu. I tri godine nakon njenog odlaska, ja jedva docekam da ona dodje da se druzim s njom, pa ona to iskoristava i maltretira me da svaki dan provodim vrijeme s njom i da idemo ovdje i ondje. I uvijek nam fali vremena i nikad ne stignemo uraditi sve sto planiramo, vec nam se na kraju sve svede na puno puno prickanja i najobicnijeg druganja. Ali me to tako ispunjava. Tako smo slicne i tako volim pricati s njom o svemu. I tako mi fale vremena kad smo se druzile po cijeli dan svaki dan.
Mnogo je volim.

I mnogo su mi dragi moji mali drugari iz organizacije u kojoj raduckam. Volim kad osjetim da me vole. Volim sto peru sudje samo da ja ne moram. Volim sto me svi poljube kad stignu na sastanak. Volim i sto me zezaju.

I danas sam bila na kafi sa svojim prvim bas bas pravim momkom. Volim se drugati s njim. Uvijek se bas ispricamo, izjadamo, istracamo. Nekad pomislim da je on osoba s kojom cu se cuti i vidjati zauvijek, ali ne ono kao cujemo se stalno, vidjamo se cesto... nego jednostavno cujemo se, dogovorimo da izadjemo, ispricamo se k'o pravi drugariii i kuci. Ne znam... volim to.

I obozavam svoju sestru. Koliko god mi bile razlicite, ona je definitivno moj jedini vjecni prijatelj.

19.05.2016.

Zasluzujes bolje.

Vec danima sam pod utiskom price jedne moje, nekada samo poznanice, a sada vec dobre drugarice.
Necu mnogo duziti, poenta je bas jednostavna i bas tuzna.
Imala je momka preko 3 godine, koji joj je ujedno i prvi komsija. Njene majka i sestra su bile uzasno protiv te veze, te je ona cijelu vezu zivjela u strahu, krila sebe, osjecanja, njih dvoje.. krila je sve.
Ja sam njega upoznala kada je njihova veza vec uveliko bila u krizi i moj komentar je bio samo 'taj momak nije za tebe'. Jednostavno ona je djevojka koja je kulturna, dosta ambiciozna, slatka, draga.. a on je, bar na prvi pogled, mrgud koji ne radi u zivotu nista pametno.
Ubrzo su raskinuli.
Nakon ni 2 mjeseca ona saznaje da je on u vezi sa djevojkom s kojom je ona sjedila u klupi cijelu osnovnu skolu. A onda uskoro saznaje i da je ta djevojka trudna.
To je bio krah. Ona nije mogla doci sebi sedmicama. Iz kuce su je drugarice izvlacile. Bukvalno izvlacile. Danima je plakala.
Danas o tome prica kao o periodu zivota kada njen zivot nije imao smisla, kada je zeljela da je nema i kada se sve vrijeme osjecala kao da je u nekom snu iz kojeg ce se uskroo probuditi. Ali sve je bilo tako surovo stvarno. Onda se malo trgnula, zivnula, pokusala nastaviti sa zivotom najnormalnije, ali je ubrzo na red dosla svadba... svadba na koju je ona, kao prva komsinica, bila pozvana i njena tuga je iznova ozivjela.
Par dana prije svadbe smo se druzile intenzivnije, izlazile, zezale se, pile... to je bila sedmica u kojoj sam 'gorila' 4/7 dana. Najmanje sto smo mogle uraditi za nju je da joj skrenemo misli sa svih tih sranja. Na dan svadbe smoo izlazile i bas se isplesale, zabavile. Medjutim, na povratku kuci, ispred njene zgrade sam se rastajala s njom i rasplakale smo se obe k'o mala djeca. Strasno mi se urezao taj momenat u glavudzu. Tako jak i tuzan zagrljaj. Bas onaj zagrljaj u kojem jednoj osobi treba rame za plakanje.
Ne znam... ja je razumijem. Ja prozivljavam tu njenu tugu kao da je moja, jer kad se stavim u njenu poziciju jedino sto osjetim je ogromna bol. Samo to.
Ona je osoba koja je svjesna da taj momak nije bio za nju, ona je svjesna da je bolje sto vise nije s njim, ona je svjesna da su oni zauvijek zavrsili... ali ima nesto jace od tog svega.
Da nosis kamen u dzepu 3-4 godine zavolio bi ga... realno.


A juce citam: 'you accepted less because you thought a little was better than nothing' i shvatam da DA, MI TO RADIMO. Budemo usamljeni, pa se hvatamo za prvo sto naidje ili se vracamo onima koji nisu vrijedni ili se zadovoljavamo onim sto je nedovoljno. DA, JA TO RADIM. A znam da ne treba. Imam toliko kvaliteta koje bi trebalo da neko moj cijeni. Bilo sta nije bolje nego nista!
I zasto se vise ne cijene normalne vrijednosti? Zasto nisam ja najpozeljnija kategorija djevojaka? Necu poceti nabrajati koje sve kvalitete posjedujem, ali pregrst ih je. I ne, nisam najskromnija osoba na svijetu, ali ni ne lazem. Svjesna sam da trenutno vrijedim mnogo. Psihicki, fizicki i u bilo kom drugom pogledu koji vam padne na pamet nikad nisam bila bolja. A mozda cu biti i jos bolja.
I zasto onda prednost u odnosu na mene imaju plitke djevojke, djevojke kojima je glavna misao u toku dana sta obuci i kako izgledaju iz ovog ili onog ugla, djevojke koje kradu Bogu dane, djevojke koje nemaju osnovu lijepih manira, djevojke koje ne znaju osnovne stvari iz opste kulture i nije ih sramota, lake djevojke, djevojke koje moze imati bilo ko? A sve ove srecem svakodnevno.
Ouuu, gudnajt.

18.05.2016.

Stop and think.

O ovome o cemu cu sad pokuckati je mnogo nezahvalno pricati, ali mozda na kraju posta (onaj ko ga procita) neko shvati poentu.
Prije par mjeseci sam odlucila da kad sretnem dijete koje prosi, da svratim u prvu prodavnicu i kupim mu neki slatkis, nesto da jede i sl. I odlucila sam da to uradim bas svaki put kad dijete primijetim, jer znate kakvi smo mi ljudi danas... stalno negdje zurimo, razmisljamo o tome kako izgledamo, koliko kasnimo, sta jos treba da uradimo usput, jesmo li nesto zaboravili... i tako cesto ni ne primijetimo druge ljude, njihove patnje ilii srecu, sta god.
Rekoh u pocetku da je nezavhalno pricati o ovom, jer ja bas mislim da usluge koje cinimo drugima (kakve god one bile) ne treba da oglasavamo na sva zvona. Jednostavno, ako nesto radis, valjda to radis jer to zelis i bas te boli uvo sta ce ko drugi reci na to. Ti si sebi vau i ne moras nikom drugom biti.
Nego, da se vratim na temu... Danas sam se bas rastuzila. Sjedi djecak i svira plasticnu neku harmonikicu, sav bos, go, prljav, tuzan. Ja kasnim na fax, ali svratih brzinski da mu kupim bar cips. Dajem mu to i nesto sice, a on me pogleda, nasmija se i nastavi svirati. Meni se oci napunise suzama, a i nisam vam ja bas neki cmizdravi tip, ali nekad je jednostavno jace od covjeka.
Kakvo god to dijete bilo, bilo bezobrazno, glupo, ruzno, druge nacionalnosti, lijepo, pametno ili iste nacionalnosti.. to je dijete, koje veoma vjerovatno zeli isto ono sto sam i ja zeljela sa 5 godina (a mozda i manje). Zeli slatkis, zeli da se igra, zeli da ne razmislja ni o cemu, zeli da ga boli uvo za tim sta ce jesti, ali da ima sta jesti i da se onda opet ide igrati. A ne da prosi.
Imala sam tugu/srecu da upoznam najrazlicitije male cigancice. Kazem 'cigancice' jer su mi Romi tako strani, a cigancici tako dragi, maleni i slatki. Od djevojcice koja je palila kosu mojoj sestri do djevojcice koja me i dan danas pozdravi kad me sretne i kaze 'Cao drugarice'.
Naime, radila sam cijelih mjesec dana na jednom iventu u svom gradu i ona je bila svakodnevni posjetilac. Par drugara i ja smo odlucili da njoj i njenom bratu poklonimo paketic slatkisa. U medjuvremenu se on (mali djavolcic) naljutio sto cijeli paketic ne moze biti njegov i htio je da neravnomjerno raspodjele slatkise, a ona je samo govorila 'Ma nema veze, moze meni sta god, ma necemo se svadjati, nek on uzme sve... nema veze.' Onda smo im kupili jos jedan paketic, da se ne svadjaju. To je djevojcica koja me odusevila svojom zreloscu i djevojcica koja je svojom plemenitoscu rasplakala moju sestru od 24 godine.
Isti taj ivent pruzio mi je priliku da cujem jednu od najtuznijih prica ikad. Definitivno. Nisam direktno bila pristuna, ali se ta situacija desila bas na tom iventu, bas ove godine, mojoj poznanici, koja je isto tu radila. U sklopu iventa je svaki dan bilo omoguceno fotografisanje s Deda Mrazom i naplacivalo se par KM. Zena koja je fotografisala je bila uzasno zlobna, pohlepna i nije nikom izlazila u susret kada je placanje bilo u pitanju. Dosla je cigancica na slikanje i stala u red. Moja poznanica koja je bila zaduzena za regulisanje reda i pomoc fotografu ju je tuzno stalno vracala na kraj reda (kod sebe nije imala para da plati cigancici fotografiju), jer nije htjela da se djevojcica razocara kad cuje da zlobnica nece da je uslika i pokloni joj sliku. A onda nakon desetina minuta, kada se red skroz rascistio i kada vise nije bilo odugovlacenja ni izmotavanja, poznanica joj je rekla: 'Hajde, uslikacu te ja svojim telefonom, u redu?' a cigancica joj je rekla: 'Neka, imam ja 3KM, skupila sam.' otvorila saku i pokazala joj pare u sici. Moja poznanica je preplakala taj dan. A i mi, svi ostali.
Evo, ne znam.. podijelila sam s vama ovo sve, jer zelim da svi zajedno shvatimo da nasa markica jednom sedmicno nama znaci samo jedna kafa manje, a nekom znaci mnogo. I da su sva djeca ipak samo djeca. I da se zapitate koliko puta ostavljate feninge i feninge po prodavnicama, neljubaznim kasirkama, konobarima, usluznim radnicima (koji i primaju platu za to)... a ne ostavljate onima kojima je stvarno potrebno jer 'digni tu guzicu i radi, samo prositi znas'.
Nisu djeca kriva. Odrasli mozda i jesu.
Djeca su, ipak, samo djeca.
Nase malo je nekom puno.

15.05.2016.

Mala, ali velika.

Prije 10ak dana je bilo otvaranje dzamije u centru mog grada. Danima su svi pricali samo o tome. Saobracaj zaustavljen, kafici ne rade, policija posvuda.
I svi su vjerovali da ce biti frke po gradu. I mnogo ljudi nije izlazilo iz kuce tog dana. A ja sam bas istinski vjerovala da i ostali ljudi, kao i ja, stvarno zive u vijeku u kojem svadjama oko religije nema mjesta. Tog dana sam se osjecala kao i svaki drugi dan i na kraju dana bila presrecna sto sam ja ta koja je bila u pravu.
Stotine buseva je bezbjedno stiglo u grad, otvaranje je proslo u najboljem redu, a onda su se svi ti ljudi isto tako bezbjedno i vratili svojim kucama. I svi srecni.
Moj grad je tako mali, a tako veliki. Otisli smo unaprijed nekoliko godina, decenija...

Drugi dogadjaj u mom malom gradu koji je isto toliko bio propracen i izazivao strah u gradjanima je bio samo nekoliko dana kasnije i bio je politicke prirode. Protest, miting. Preko 150 buseva je stiglo u grad. Opet zaustavljen saobracaj i opet mnoogo policije.
I svi su opet ocekivali 'sranja', ali od toga nista ni ovaj put.
#proud

15.05.2016.

Cekaj...

I svi oni su ili u srecnim vezama ili ih ja vise ne zanimam ili nisu uopste ovdje ili su cak ozenjeni.
Mnogo sam usamljena sad. Ocajnicki zelim paznju, a otjerala sam sve, sve, sve. Boze...
I mnogo guglam po glavudzi, mnogo razmisljam i malo toga uspijem shvatiti. Stavljam se u najrazlicitije situacije, kontekste... i ne znam sta je pametno da radim.
Da cekam.

09.05.2016.

#blhalfmarathon

Jedno od ljepsih iskustava u posljednje vrijeme.
Vrijedilo je probati, znojiti se ii namuciti malo.
Polumaraton istrcan, snimci i slike napravljeni, energija pokupljena, iskustvo memorisano, pricica kaming sun.
Volim svoj zivot!

07.05.2016.

Tad nisam znala... sad znam... ne bih se vratila tom haosu nikad.

04.05.2016.

cekanje.

Pa cekamo prvi korak, cekamo da on pridje, da se on javi, da on nazove, da se on sjeti, da on poljubi, da mi osjetimo ljubav, da mi njemu zafalimo, da on za nama pocne patiti...
I sta jos sve ne?
Cekamo ponoc da legnemo spavati, probudimo se i cekamo u krevetu da nam zazvoni alarm, cekamo bus, cekamo da pocnu predavanja, cekamo rucak, cekamo u redu u banci, cekamo 7 sati da pocne esmisija, cekamo vece da odemo vani, cekamo vikend da se odmorimo, cekamo 13.5. da odemo tu i tu...
I zasto?
A da sve iz prvog pasusa uradimo mi?
A da legnemo spavati onda kad smo umorni, da se probudimo tacno kad alarm zazvoni, da stignemo na bus na vrijeme a ne ranije, da dodjemo tacno na vrijeme na predavanja....
Nije sve od ovog moguce prestati cekati, ali prestanite cekati ono sto mozete. Prodje vam zivot u cekanju...

02.05.2016.

Ne mozes pogoditi metu koju ne vidis.

Sta se pravis da ne znas?
Zasto ne radis ono sto znas da trebas?

27.04.2016.

I'm only one call away...

Tako sam srecna i tako mi je zivot ispunjen i lijep.
Samo da ne ureknem sad. O.o
Bas je lijepo biti srecan. :)))

24.04.2016.

ti si mojaa Julijaa

Sanjam nocas bivseg momka u tijelu drugog bivseg momka i kao ugledam ja njega i pocnek se tresti, oduzmem se nesto i on prilazi i zagrli me, a ja se nesto migoljim, sramota me da skonta koliko se tresem, ali skonta... stas.
O Boze, sta ce biti sa mnom u mom zivotu ludom...

23.04.2016.

sve moje zore...

Stojim juce u redu u fast fudu i gleda me teta sto radi... gleda, gled, kezi se i rece mi: 'Jao kako si lijepa. Vidi ti se u ocima da si divna.'
A menii drago, slatko, kezim se i ja. Prozborismo jos koju... obe s osmijehom i nasalismo se nesto malo.
A onda se ona okrece prema drugoj radnici i govori joj: 'Molim te, pogledaj je, pogledaj joj oci... vidi kako je divna. E pa da znas da odavno nisam vidjela tako divnu djevojku.'
Ja se tu vec crvenim. Obe gledaju u mene onim nekim pogledom divnim.
Jao ne znam... bas mi je prijalo to.

Nesto malo prije toga sretoh brata svog bivseg, izgrlismo se, ispricasmo. Kod njih dvojice i dalje sve isto. Ustajanje u 1-2, dorucak u 2-3, ostatak dana kuca, tv, lezanje.
Nasalih se: 'Ugledajte se na mene, ja sam sinoc bila na onoj zurci, jutros poranila da ucim i ponavljam, ucila 2-3 sata, otisla na kolokvijum, dobro uradila i evo sad dosla raditi, a ti tek ustao.'
A on: 'Radio sam i ja sinoc trecu smjenu' i smije se. E moj D, sine, znam ja tvoju trecu smjenu. Treca smjena kafanska. Eeeej. I ljudi se hvale tim.
Nemam nista protiv kafane, pijte, gorite, nemojte spavati. Ali i radite nesto u zivotu.
Idem sad i ja malo moralisati sebi, a ne vama ovdje. :P

21.04.2016.

dobro raspolozenje mi iz slova viriii :)))

Bas je drag moj zivot.

20.04.2016.

when I called u late last night u see

Al' gde god da si sretnija, budi bar pola vernija...
Kakav sam ja slabic. Nevjerovatno.
Mislila sam da nikad ovo necu dozivjeti, ali neopisivo mi falis, O. Neopisivo.
A a a a a. Kad me tuga obuzme...

18.04.2016.

coming soon

8.5. trcim polumaraton u svom gradu.
Planiram od tog polumaratona napraviti nesto posebno. Necu previse ganjati neko posebno vrijeme.. bitno mi je samo da ga istrcim, a dok trcim kontala sam mozda snimati malo, slikati.. pa poslije od tog napraviti neki kul video i napsiati pricu. Pricu o tome kako i zasto sam odlucila da trcim i jos ponesto. Hm, vidjecu sta ce biti od tog svega s pricom. A od polumaratona ima da bude SVE. :D
Uglavnom, bitno mi je i kako cu izgledati, bar na startu i cilju. Neke ideje za to sta bih mogla stampati na majici? :)

18.04.2016.

robovi sata

Ako ista volim, volim kad me neka bakica na ulici zaustavi i upita: 'Sinko, de reci mi kol'ko je sati?'
Jedva cekam da opet dodje vrijeme u zivotu kada ce mi vrijeme postati nebitno i kad cu moci da samo ne znam koliko je sati.

18.04.2016.

jedan od boljih izlazaka u posljednje vrijeme

Moj bilans:
3 drugarice, 6 kafana, 1 klub, 4 rakije, pola l vina, 1 stok, 1 novi konobar, 1 pica, par novih fazona, 48 minuta smijeha :P, 10 slika, 1 video, 1 poderane strample, 1 velika svadja, 3 puta mi ispao telefon, 1 sramocenje na ulazu, 1 sretanje bivseg momka, 2 poziva, 10ak poruka, 1 dubokoumni razgovor.
Laku noc.

16.04.2016.

Ne moze to tako.

14.04.2016.

.

Cek cek cek. Idemo ispocetka.
Sta je problem sad B? Stvarno si nepodnosljiva
Hoces da se rijesis svih bivsih, pokusaja bivsih, propalih, ostvarenih.. kakvih god ali da su to ljudi iz tvoje proslosti, ljubavne proslosti. To je okej. Ali zasto kad god ti je dosadno, kad god ti fali paznje, kad god zelis nekog, ti pocnes prebirati po glavi koga bi ti to mogla od njih uzeti opet u obzir, pa se malo poigrati, pa ih opet odbaciti i bacati im ignor, jer 'oni su samo bezvezni bivsi s kojima ti ne zelis nista ozbiljno'?
Ne razumijem te. Razumijem da ti fali paznja, ali prijatelju nisi jedina. Kopcas? Sta hoces legendo, alooo? Jesi ti neka preluda da se igras nekim/necijim osjecanjima? Ne razumijem. Uostalom, zasto se uopste dovodis u situaciju da pozelis nekog koga si odbacila?
Mogu da nabrojim tacno 7 momaka iz proslosti, na koje ti je ovih dana malo falilo da se okomis. Koji k....?

13.04.2016.

a hoce to tako.

Dolazi kod nas kuci juce nas prvi komsija iz djetinjstva. Igrom slucaja njegova cerka se skoro udala za nerodjenog brata mog dugogodisnjeg momka. I znalo se da smo eto tako 'povezani' i uvijek smo komentarisali to.
Komsija: 'I gdje mi je O?'
Moj tata: 'A ti ne znas da je pukla tikva?'
Komsija: 'Hahaha stvarno? A dobro, polako, ima vremena..'
Ja: 'Ma da, polako, ne zurim nigdje...'
Komsija: 'A sad ozbiljno... gdje je O?'
Nekako mu objasnih da stvarno nismo vise zajedno.

10.04.2016.

pa mi drug kaze da me nikad nije vidio ovakvu i da se vidi da 'ne znam gdje udaram'

'Ako ti fali paznje to je samo u tvojoj glavi.'
'Fali. Imala sam je 3 godine i sad je nemam. Zelim paznju.'
'To neces uskoro dobiti. Znam sta pricam. Mislim da te sada privlace pogresne osobe, ne srljaj, ne juri, zajebaces se 100%.'

10.04.2016.

smiluj se

09.04.2016.

nema te nemaa

E pa da znate da sam kuckanjem ovdje urekla sve. O.o
Mozda mi je ipak bolje da cutim. -.-

08.04.2016.

hit the road Jaaack

..pjevam ja, a neki momak koji mi ide u susret nastavlja. :)))
Slaaatko. :)

07.04.2016.

'ja kad god te vidim, ti sve ljepsa'

Ljudi oko mene mi, svjesno ili nesvjesno, u prethodnih po' mjeseca-mjesec dizu samopouzdanje. Svakodnevno dobijam najljepse komplimentee i osjecam se sve bolje i bolje. Uzivam u tome da radim stvari koje volim, a i da izgledam dobro kad se vec osjecam dobro. Napokon se nazire izlaz mom ruznom periodu. :)))
Ono sto me 'brine' je sto je sve to nekako doslo s raskidom s O-om. Bojim se malo da sam ovo mogla ili trebala ranije uraditi. Ali valjda sve ima svoje razloge.
Veceras sam srela SVOG MOMKA. Naglasavam to jer kazu drugarice da sam prvi put u zivotu to rekla tako. Uvijek sam zvala imenom te ljude s kojima sam bila. A eto veceras smo se sreli... i rece da je znao gdje cu doci pa me cekao sat vremena i onda otisao. Stas.
Ja nekako bas volim svoj zivot.
Laku noc.

07.04.2016.

'cujemo se B. i pazi se preko ulice'

Uvijek naidjem na debilcad od momaka. :O

06.04.2016.

#kolikoljubavi

To koliko povezanost srcem moze da znaci imala sam priliku da osjetim na svojoj kozi. Vise puta.
Kao mala zivjela sam u kuci svojih bake i dede, koji u stvari nisu moji pravi baka i deda. Ta baka je bila 'samo' rodjena sestra moje prave bake. Ono sto su oni za nas uradili u zivotu su prekrupne stvari. I stvarno ih volim i cijenim mnogo.
Ipak, povezanost se malo vise pokazala tek na nekoj mladjoj generaciji. Naime, njihovi pravi unucuci (kao i njih dvoje) su cijela ljeta provodili u toj istoj kuci s nama, njihovoj kuci. E to su djeca koja su prve rodjendane, korake i rijeci dozivjeli s nama. Takodje, ta djeca su osobe po kojima ja vidim kako starim.. sjecam se njihovih prvih rodjendana a sada slave cetrnaesti, sesnaesti...
Ta djeca su prva djeca koju sam cuvala, prva djeca koju sam vodila u grad, prva djeca u cijem sam vaspitanju ucestvovala. Moji drugari mali, a veliki.
I tako je svaki nas sastanak bio stidljiv, jeer.. djeca k'o djeca. Svako nase druzenje i ljeto puno ljubavi. Svaki rastanak tuzan. Svaka razdvojenost jedvacekanje.
Prije 2 godine sam bolno dozivjela nas sastanak. To je bio period kada su oni od godine do godine napravili najveci prelaz ikad, i psihicki i fizicki. Oplakah taj susret.
Rastajem se s tom djecom danas i oni se rasplakase prvi! Ja sok! Ta djeca, cinilo mi se, nas nikad nisu voljela onoliko koliko mi njih. Ali ne. Ta djeca su jednostavno bili u tim godinama kada im takve stvari jos nisu sasvim jasne i kada ne pokazuju emocije najjasnije. Ali zato danas...

06.04.2016.

hm da

Ne znam ko bira to sta nas u zivotu ceka. Tacnije, ne znam da li to iko uopste bira i ne znam da li da vjerujem u to da sve ide po zaslugama. Ali jednu stvar moram da priznam...
Mislim da me uvijek u zivotu pratila sreca, pa makar zamotana u neku nesrecu. Kao da je, i kad su se ruzne stvari desavale, iza njih stajala sreca kao konacan ishod. Sreca, zadovoljstvo. Nesto bolje.
Ko je izabrao da nekom fakultet ne ide glatko? Ko je izabrao da neko nikad ne nadje srodnu dusu? Ko je izabrao da neko nema porodicu? I ko je meni dodijelio sve ovo sto jeste?
Daleko od toga da nisam i ja patila. Hiljadu porodicnih frka, hiljadu problema kojekakvih, hiljadu oplakanih momaka емотикон confused_rev i hiljadu nepolozenih ispita.
No, iza svega toga dolazio je realan razlog, srecan ishod, zadovoljna ja.
I jos pokoja stvar mi se mota po glavi...
Da li bih ja bila obicna, jeftina, laka cura da nisam imala duge veze?
Nakon tacno 23 dana bez momka, nakon 3 godine i 2 mjeseca motanja oko jednog momka, nakon 5 okoncanih veza i desetina propustenih, djelimicno iskoristenih ili nakratko iskoristenih prilika, cini se da sam od neki dan opet u vezi. I nije da sam htjela da se sve to tako brzo desi, ali tako mene to potrefi i hoce.
Vrijeme ce pokazati sta ce biti. A ono je isto uvijek bilo na mojoj strani.

05.04.2016.

etc

Cijelu noc, prvu noc u nepoznatom krevetu, sam O.-a sanjala. Ni lijepo, ni ruzno. Uglavnom eto, culi smo se kao nakon duzeg perioda. Zvuci veoma realno zato sto se stvarno nismo culi skoro 20 dana.
Budim se kilometrima daleko od kuce, u novom krevetu.. prvo sto govorim sestri je sta sam sanjala.
'A deda bas rece sinoc...'
'Sta?'
'A ti nisi cula? Pa, rekao je da dobro upamtis sta sanjas, tj. koga sanjas. Ima neka fora s momkom kojeg sanjas u novom krevetu.'

26.03.2016.

videces na slikama

25.03.2016.

pa ne znas ni sta te boli, ni sta si izgubio

Nekim cudom sam ja uvijek bila osoba pogodna za zaje*anciju. Znam i zasto. Ljudi jednostavno vole da imaju nekog ko prihvata zezu na svoj racun, ko se ne ljuti.. i onda im sve to dodje kao razbibriga. O.o I dobro je shvatiti da je to sigurno nesvjesno, ono ne nadjes se ti sa mnom i ne kazes: "e super, idem je sad malo zezati", nego je negdje u glavi svih tih ljudi pohranjeno kakva sam, sta sve mogu sa mnom i onda to krece spontano.
I naravno, ovo je samo moje misljenje, sto ne znaci da stvarno jeste tako.
Dolazim neko vece na sastanak naseg kluba i krece opsta globalna zezancija mene. A ja dosla preraspolozena i prihvatam sve te zeze objerucke. A onda.. onda te zeze prelaze sve granice smijesnog i sve granice ukusa. Ja se vise ne smijem. Odlazim sa sastanka, krecem prema busu, usput me iznervira jedan drug, ja odem na jedan semafor, on na drugi (oh kako odraslo). Ulazim u bus, sjedam kod tipova...
Ups, mala digresija. Ulazim u bus a zajedno sjede dva momka cije veoma 'intimne' price znam. Momci cije su cure abortirale u razlicitim periodima, davno, momci koji su svoje price ispricali meni, momci koje sam, eto, savjetovala ja. Pritom, jedan za drugog ne znaju. Sjeli su sasvim rendom zajedno i sasvim rendom sam dosla i ja i sjela s njima. A sad nastavljam...
Ulazim u bus, sjedam kod tipova koje poznajem i pocinje, naravno, zeza na moj racun. Kako kul. Ja ih zamolim da prestanu. Oni prestanu. Medjutim.. momak koga znam dugo i koji je bas dobar i koji je htio biti sa mnom me pita: "Sto si se pokvarila?", ja u 'molim' fazonu, on govori: "Da, da, cuo sam, prica se." Ucutah se.
Dodjoh kuci tuzna. Opet.

22.03.2016.

gdje sam ja u toj bajci O.o

20.03.2016.

Vikend bez puno razmisljanja.

I super prosao!
alii...
back to reality.

18.03.2016.

e moja ja

17.03.2016.

kako lijep dan

kako tuzna ja

16.03.2016.

pa ne znas ni sta te boli, ni sta si izgubio

I sta ti uopste ocekujes od zivota?
Sta oplakujes? Sta ti fali?
Saberi se, B.
Kreni...

15.03.2016.

Cemu zuris? Kome? Da li je vrijedno?

Ustanes svako jutro neispavana i umorna. I tuzna.
Nema onih jutara da ustanes, pa se protezes po krevetu, paa ustanes, malo prosetas po kuci u gacama, pa se vratis u krevet i jedes slatkise ii ustanes kad zelis, radis sta zelis. Nema toga da uzivas u sebi i u zivotu...
Tako divan zivot imas B. sta ti je? Sta ne valja? Sta se desava? Reci meni, svom jedinom prijatelju koji te je uvijek shvatao. Reci meni MENI.
Da, pricam o sebi... i sama se sebi povjeravam. I sama sam poprilicno.
Ali ne i sama sebi dovoljna. Ne mogu sebi sama da pruzim onoliko ljubavi koliko mi treba.
Covjek je bice koje je zavisno od socijalizacije.
Ja sam tako usamljena, a tako okruzena.
Prvi put sam, cini mi se, u ovoj 2016. godini osjetila kako je biti okruzen stotinama ljudi, a biti sam. Kako je pricati sa desetinama, stotinama ljudi, a biti sam. Kako je ispijati cajeve, sokove i tugu sa razlicitim ljudima, a biti sam. Kako je, pobogu, dozivjeti hiljadu ljubaca, hagova i osmijeha, a biti tako je*eno sam.
Onda se ipak vratim unazad... mozda ovo ipak nije prvi put da to osjetim, mozda ipak svi prolazimo s vremena na vrijeme kroz to, mozda ipak covjek kroz lijepe periode samo zaboravi na to kako se osjecao u ruznim. A to je mozda i dobro. Ucini se covjeku da je svih svojih 22 godine proveo u sreci, zadovoljstvu, ljubavi i smijehu.

Da se vratim na jutra...
Ustajes umorna i neispavana. I tuzna.
Spremas se bezvoljno. Trcis na bus.
Ja znam da si lijepa, znam da jesi. A onda te gledam kako buljis u ogledalo u busu i ne vjerujes kako dolazi jos jedan dugi dan pun obaveza kada ces izgledati TAKO. Ispijeno, potroseno, umorno, razocarano, tuzno. Faca ti govori vise od 1000 rijeci. Nije otrcana fraza. Faca ti govori da se mucis. Mada... mozda to drugi ljudi ne vide, ali ti dobro znas kako izgleda hepiB.fejs.
Izlazis iz busa i trcis za obavezama tog novog, glupavog, tuznog dana. Stizes sve obaviti i to je jedino sto te ispunjava i daje energiju za sljedece sto te ceka.
Zaboravljas da jednu stvar ne stizes... i uporno je zaboravljas ili ne stizes sve ipak.
Zaboravljas biti srecna.
Statistika prosjecnog dana kaze da se sretnes, provedes vrijeme i popricas sa bar dva dobra prijatelja dnevno, provedes sa porodicom najmanje 2 sata, sretnes 30 poznanika na faxu i jos najmanje 20 usput, po gradu, gdje god i prozboris sa bar 10 njih, odrzis radionicu desetinama srednjoskolaca i gledas i slusas ih kako su uspjeli da usvoje nesto sto ranije nisu znali ili ih nije zanimalo, odvojis bar koji minut, sat za sebe dnevno... i nesrecna si.

Sta je to napad panike?
Vracas se nakon jos jednog takvog tuznog dana kuci i u busu citas o napadima panike. Sta su, kako nastaju, kako sprijeciti, a kako lijeciti? Sakrivas telefon jer te obuzima strah da neko gleda sta citas, a onda shvatas i da ne treba da te bude strah... mozda jednostavno citas o necemu sto te zanima. U stvari citas o sebi... i znas da je istina.
Napadi panike su proizvod napetosti organizma i iako se cine kao spontana desavanja, u stvari su u potpunoj kontroli organizma.
Okej, desio mi se prvi put nakon preko godinu dana. Mozda sam naucila da ih kontrolisem. Ali mozda je i nedovoljno.


Psiholog ozbiljno razmislja da posjeti psihologa. Treba mu neko ko ce ga razumjeti i dati savjet koji nije otrcani i vec hiljadu puta saslusan savjet.



Gdje ces biti za 5 godina?

Nadam se na onom mjestu koje sanjam. Na mjestu gdje cu biti odrasla, zdrava, zrela, definisana, pametna i uspjesna osoba koja voli i voljena je. Ili bar shvacena.

A cemu si zurila jutros? Kome? Da li je vrijedno?

12.03.2016.

Gdje sam ja koja moze da napravi od svog zivota sta god pozeli?

Malo sam odlutala.

06.03.2016.

Prica se...

02.03.2016.

jos jedan sou sed post.

28.02.2016.

souu sed.

25.02.2016.

Perfection is a disease of a nation.

23.02.2016.

koliko tuge...

Mozda covjeka mora nekad docekati ovoliko tuge kao mene sad, cisto da me udari, osvijesti, da se prodrmam, da vidim kako zivot zna biti ruzan.
Ako sama sebi ne napravim lijepo... nece niko.
Ali tako sam tuzna i sama i ruzna.

19.02.2016.

goals

Do kraja februara naci novog momka.
Mission impossible.
Do kraja februara ocistiti prve dvije godine na faxu.
Mission possible. Da ne kazem 'almost done'.
Do kraja februara biti sjeban svaki dan.
To be continued...



Vjerujete li u pravu ljubav? U 'ako vam je sudjeno...'?
A u ljubav uopste?



Daj mi zivote moj svega, kad vec ne das ljubav. Daj obrazovanja, daj posla, daj zabave, daj putovanja, daj uzivanja, daj srece (ali srece koja ne podrazumijeva ljubav u partnerskom obliku O.o).



Je*es ti platu od deset hiljada ako ces na kraju dana uci u prazan stan s kesama najnovije odjece koju nema ko da skine. I sve pare ovog svijeta, ako ih nemas s kime podijeliti. Jer, od ljubavi se zivi. Od para se prezivljava i s parama se izivljava.

Neki vjerujete, neki ne znamo da li vjerujemo, neki ne vjerujete.



Laku noc.

17.02.2016.

Evo ne znam.

2016. mi je stvarno lose pocela. Ali stvarnoo.
Nista mi ne ide lose, ali nista mi ne ide ni dobro. To je ono sto ne valja. Mrzim osrednjost, mrzim!
Odnosi u porodici bezvezni. Odnosi u drustvu poprilicno bezvezni. Zanimljivost zivota jednako je nula. Poslovi i finansijsko stanje onako. Odnos s O.-om bezvezan. Stanje na faxu isto nista posebno.
Nigdje se ne osjecam lijepo, ni ispunjeno, ni srecno, ni voljeno, ni zadovoljno.


Stariji postovi