moj
mali
svijet
.
Cao.
Ja sam missyB.



a kod mene?
sta imaa?

Ju vr hir : 136549
Tenk ju : AgainstMe

07.11.2018.

Pazi šta želiš možda ti se i ostvari.

Kada sam rekla 'samo nek je crn i nek ima bradu', nisam mislila bukvalno. Ali 'pazi šta želiš, možda ti se i ostvari'.
Ja ne samo da nisam pazila šta želim, nego sam tu želju izgovarala i na glas, da svi čuju.
I tako ja, oduvijek srećnica, dobih crnog i bradatog. Baš onako kako sam željela.
Tj. nisam baš dobila, više sam ga NAŠLA, ali to je stvarno druga priča. I duga priča.

Na prvu pomislih, o moj Bože mogao si malo manje brade, ali ok, skratićemo.
I tako mi skratišmo bradu.
Ok, crn je i ima bradu, normalnu bradu.

Ali tu našim mukama nije kraj. Jer ja u svojoj želji nisam navela šta još treba da ima, a šta to ne smije da ima od nekih karakteristika koje su bitnije od te 'crn i bradat'. Pa onda svaki dan spoznajem njegove nove karakteristike koje se sasvim kose sa svim mojim poimanjima normalnog momka kakvog bih željela za sebe.
Pa kad izgovori nešto nebulozno, ja samo pogledam prema nebu i zapitam tu neku višu silu gore da li je to stvarno ono što je pripremio za mene, a on me hrabri 'možeš ti to, možeš ti to'.
Onda pogledam svog noticu, a on sladak, smotan. I ja, šta ću, ostanem tu gdje jesam. Pored njega.

Možda je to tako trebalo.
02.11.2018.

On the first day of love...

Sinoć sam mu priznala da sam ga slagala kada me je pitao volim li bivšeg još uvijek.
Sinoć sam mu priznala da sam spavala sa jednim likom za kojeg ne zna da jesam, a poznaje ga.

Sinoć mi je pričao o svojoj majci, o porodičnim problemima, o patnji kroz koju je prošao i posebnoj vrsti konekcije koju osjeća prema meni.

Sinoć sam mu priznala da je jedini koji je uspio da mi skrene misli s O-a.
Sinoć sam mu se zahvalila što postoji.
29.10.2018.

la vida loca

26.10.2018.

Kad te stave na raskrsnicu i kažu BIRAJ!

A ti si milo malo drago djetešce isprepadano i ne znaš otkud to sve da padne na tvoja leđa.

U BiH ti daju priliku da biraš između dva posla u struci.

Ok.
22.10.2018.

ranila si ovog lava

17.10.2018.

rekao mi je: 'kako bih tebe mogao zaboraviti...'

Ovaj blog sam počela da pišem još prije 7 dugih godina. Zbog sebe.
I nikada nisam napisala nijedan 'društveno očekivan' tekst.

Ovo je oduvijek bio i ostao moj dnevnik. Lični dnevnik.

Da mene i moje misli možda neko nekad i čita shvatim tek kad mi s vremena na vrijeme neko ostavi neki komentar na objavu. Nažalost, ja nisam sigurna da uopšte znam kako komentarisanje ovdje funkcioniše, ne znam da li bih odgovorila tu na mojoj objavi ili tamo na nekoj vašoj objavi, nekad uradim ovako, nekad onako, a nekad tako zbunjena jednostavno i ne odgovorim.
Za ovih nekoliko godina dobila sam takođe desetine poruka u inbox. Doduše, uglavnom su bile poruke podrške za moju i O-ovu ljubav, ali ja sam to shvatala i kao podršku za mene lično. Jer na kraju krajeva, ja sam bila dio te veze i te ljubavi. I te poruke su oduvijek bile isto jedan vid pokazatelja da moje objave nekada dopru do nekog.

Iako prvobitna poenta mog pisanja nikada nije bila 'publika' (jer da jeste, vjerovatno bih već odavno bila dio nekog onaljn magazina, frekventnije blog zajednice ili nečeg tome sličnog), ne mogu reći da mi nije simpa kada vidim koliko me ljudi prati, kada vidim neki komentar, kada dobijem neku poruku...
I hvala vam na tome beskrajno!

Ponekad poželim da mogu svoj identitet i pristup sebi na društvenim mrežama da podijelim sa svim divnim ljudima koji su mi se ovdje javljali, ali to bi stvarno bilo previše mog eksponiranja.

Danas su me, kada sam se prijavila na blogger, dočekala dva komentara na prethodni post.
Hvala vam što vas je zanimalo šta se desilo sa mnom i mojim sadašnjim momkom. Hvala što ste i vi i ja napokon nekom drugom, a ne samo O-u, pružili pažnju i interesovanje za njega.

Rekao mi je rečenicu iz naslova.
Dopisivali smo se satima. Bilo je tako bolno slušati ga.
U jednom trenutku suzu sam pustila.
On je dijete razvedenih roditelja sa tako tužnom životnom pričom. Jednom prilikom je možda i podijelim s vama. Teško je njega razumjeti. I teško je tu priču slušati.

Biće to sve okej. Nekad.
16.10.2018.

Znamo li see?

Znači oblilo me 956 hladnih znojeva, toplotnih talasa, leptirića u stomaku, glavi, ruci i dupetu, pet napada panike i tri srčana udara.

Pitala sam ga to. Čekam odgovor.
15.10.2018.

nema notice

11.10.2018.

Javi se, javi se, javi se...

Javi se...
Javi. Se.
10.10.2018.

Malo tužnija tema...

Posvađana s momkom 4 duga dana.

04.10.2018.

Malo vedrija tema...

Ja se zaljubila.

04.10.2018.

"Tebe je opet baš posralo što se tiče posla. Baš imaš sreće."

I uvijek ista priča. Ja imam sreće. Mene baš hoće. Baš mi se blago.
Okej, imam ja sreće. Okej, jeste, imam jedna od rijetkih dobar posao u struci. Okej, blago mi se.

Ali sjećaju li se ti ljudi koliko sam ja učila u osnovnoj školi, koliko sam se trudila oko takmičenja, vannastavnih aktivnosti, svega?
Sjećaju li se ti ljudi kakve sam ja sve probleme sa profesorima prebrodila na početku srednje škole? Sjećaju li se vannastavnih aktivnosti u kojima sam učestvovala konstantno?
Sjećaju li se ti ljudi koliko je ljudi 2013. bilo prijavljeno za prijemni ispit na smjeru koji sam ja htjela da upišem? Sjećaju li se da sam upala u prvih 30 od 180 prijavljenih kandidata? Sjećaju li se da sam to uspjela uprkos ne tako dobrom prosjeku iz srednje škole? Sjećaju li se da se taj prijemni ispit nije sam pripremio, nego da ja stojim iza tog rezultata? Ja i moje neprospavane noći, moje desetine listova ispisanih urednim rukopisom i poznavanje svakog detalja te proklete knjige?
Sjećaju li se ti ljudi koliko ja noći uopšte nisam spavala zbog ispita? Uopšte. Znači nisam spavala uopšte. Noćima. Sjećaju li se koliko radova sam uradila najbolje ili među najboljima u generaciji?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja u jednom danu imala 3 ispita? Sjećaju li se da sam sva 3 položila?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja imala ispit na jednom faksu u isti dan kad i prijemni ispit na drugom faksu?
Sjećaju li se ti ljudi koliko različitih poslova sam ja uradila od svoje 18. godine do danas? Sjećaju li se da mi je znalo biti i naporno i stresno i ponižavajuće i hladno i vruće i teško i tužno? Sjećaju li se da meni te pare nisu bile prijeko potrebne, ali sam ja prosto htjela da radim? Sjećaju li se da sam znala raditi na po dva mjesta u jednom danu? Sjećaju li se da sam radila muški posao? Sjećaju li se da su muškarci tu davali otkaze nakon mjesec dana ili i manje, jer im je bilo naporno? Sjećaju li se da sam ja ostala skoro pola godine i ostala bih još da nisam dobila posao u struci?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja godinu dana iz kuće izlazila u 7 ujutro, a u kuću se vraćala u 11 naveče ili još gore - tek poslije izlaska, u 3 po noći? Sjećaju li se oni da sam ja nekad kukala?
Sjećaju li se ti ljudi na koliko mjesta sam ja volontirala? Sjećaju li se koliko ja volonterskih sati iza sebe imam?
Sjećaju li se ti ljudi koliko radionica sam ja održala?
Sjećaju li se ti ljudi koliko sam ja ljudi upoznala tokom posljednjih 5-6 godina?
Sjećaju li se ti ljudi koliko šefova je mene zvalo opet da radim za njih promocije, događaje? Sjećaju li se koliko njih me je preporučilo i drugima?
Sjećaju li se ti ljudi na koliko poslova sam ja uspjela da ubacim i svoju sestru, drugarice?
Sjećaju li se ti ljudi da sam ja ustajala ranije da prije faksa/posla prebrišem podove? Sjećaju li se da sam kada dođem kući prije ponoći ostajala do kasno budna da ispeglam sve što se nakupilo za peglanje?

Znaju li ti ljudi koliko sam truda ja uložila u to da postanem nešto što sam sad, šta god ja bila?

I da, zaključimo - daleko od toga da ja nužno mislim da sam ja zaslužila i morala da dobijem odmah sve ovo što jesam. Ali daleko i od toga da sam ja samo budaletina koja ima više sreće nego pameti.
01.10.2018.

tvoje srce pogresna adresa za ljubav

Spreman da volis, ali ne i spretan.
Ne ide ti od ruke. Trudis se, znam. Ali ti ne ide. Stvarno.
Nekako se uvijek sve bas lako okrene protiv tebe.

Prije par dana sam odlucila da cu se potruditi da ovo uspije.
Juce sam sama dosla na tvoju utakmicu jer sam, eto, zeljela da osjetis da imas moju podrsku. Osjecala sam se lijepo u toj kozi. U kozi osobe koja ce se potruditi oko nekog ko nije O.
Navece mi javljas da si se napio. S obzirom da su nase prethodne dvije vece svadje bile bas zbog toga sto mi nisi htio reci da si pijan onda kada si to bio a ja te pitala jesi li, ovo sinoc je bilo pravo iznenadjenje i odusevljenje. Hm, nisam te trebala ni pitati, sam si mi javio. Ok, pravis neke promjene. Ja zadovoljna. Nema veze sta si cuga. Sve dok je ponasanje ok, meni je to sve ok.
Ali onda...
Pisem ti da pazis, da si preumoran od prethodnog dana, prethodne noci i jucerasnjeg dana i da se javis mami da se ne sikira, jer kuci nisi preko 24h. Odgovaras da hoces. Zoves me, ne javljam se, kasno je. Pisem poruku da pitam da li si krenuo kuci. Ne odgovaras mi. Vidim da si bio na netu. Nisi mi odgovorio ni tu, ni na poruku. The end.
Bijesna se prevrcem po krevetu i razmisljam kako cu te nasutati ako se ispostavi da si cugao i dalje negdje, a nisi mi odgovarao, a ja lezim u krevetu, sikiram se i ne mogu zaspati. Razmisljam o tome kako bih nekako mogla da ti oprostim jedino ako se ispostavi da si tipa zaspao s telefonom u ruci. Napokon nekad oko 2 zaspah. U nadi da si zdrav i prav dosao kuci, navio alarm i da nisi puno pijan. Jer trebas sutra raditi.
Budim se u pola 7 da se lagano spremam za posao i vidim da nisi bio onlajn. To nije dobro. Trebalo je da si vec uveliko na putu za posao. A pises mi uvijek cim ustanes ili cim krenes na posao. Pises, zoves...
Razmisljam da li da te zovem. Ulazim do 7 sati 3 puta u cet sa tvojim radnim kolegom, a mojim poznanikom sa zeljom da pitam da li si stigao na posao. Bojim se da nisi navio alarm, da si prespavao. Ali onda pomislim kako necu da budem bas toliki psiho i smarac i da ti se mijesam u sve. U 7 i 1 minut mi pises da si idiot, da nisi navio alarm, da si prespavao, da places, da se mrzis.
Da, jesi, idiot si. Neodgovoran si. Covjek se na tebe ne moze osloniti.
Danas poslije tvog i mog posla oko 3-4 smo trebali na kafu. Ali ti sad moras u medjusmjenu od 9 do 5 i mi se, naravno, ne mozemo vidjeti tada.

Zoves me, pricas koliko ti je krivo i tesko... sada me to ne zanima.

26.09.2018.

Trenutak kada pomisliš da ti to jednostavno ne možeš.

Trenutak kada sjedim pored njega, a u kafić ulazi O-ov poznanik. Pa zagleda ko to sjedi sa mnom. Pa dok me moj momak ljubi, ja osjetim da nas ovaj gleda.
Trenutak kada pipa moje uši i govori kako se on uspavljuje dirajući nečije mekane uši. O. je to isto radio.
Trenutak kada sam u krevetu s njim, a vidim da mi je O. u toku noći poslao poruku.
Trenutak kada pomislim kako sam izdala O-a, jer počinje da mi znači neko drugi.

Nećemo mu dati da zauzme tvoje mjesto. Otjeraćemo ga.
24.09.2018.

promjena sifre i ostale stresnosti ovog svijeta

Na poslu me je jutros docekalo obavjestenje da moram da promijenim svoju sifru. Procitala sam uputstva svoje kompanije o tome kako da je promijenim, sta sve sfira mora da sadrzi i koje sve zastitne mjere treba da preuzmem. Jer tako to kod nas.
Moja prethodna sifra sadrzavala je u sebi pored nekoliko rijeci i znakova i broj koji me vezuje za O-a. O tom broju sam prije nekoliko dana stavila i obajvu sacuvanu u nekom davnom junu 2016.
Danas sam svoju staru sifru zamijenila novom i to tako sto sam svoj i O-ov broj zamijenila brojem kada sam se prvi put vidjela sa svojim sadasnjim momkom.
Cim sam pocela da kucam novu sifru, odlucila sam da cu samo promijeniti cifru na kraju, jer mi je bilo najlakse da tako odradim tu izmjenu. Pomislih kako bih mogla da stavim datum pocetka veze s O-om, a prsti mi sami ukucase 26 - datum pocetka veze sa mojim sadasnjim momkom.
Zastadoh na sekund. Prodje me jeza. Pritisnuh 'save'.
Kad kazem 'pritisnuh save' mislim na puno, puno toga sto je sacuvano kada i nova sifra.
Sacuvan je.

21.09.2018.

time is money

Pokušavam da ne pričam uopšte s njim već 24h. Eto tako mi došlo. Eto tako me nervira. Eto tako mi se može.
Odgovaram mu čisto poslovno, jer eto tako sam odlučila.
Jutros me zove.
'Do kad ste ostale sinoć?'
'Do oko 2.'
'Jeste se napile?'
'Malo.'
'Kako je bilo?'
'Joj desio se jedan eksces.'
'Kakav eksces B.?'
'Napravila sam sranje.'
'Kakvo?' - pita me glasom kojim pokazuje kao da je na ivici da izdahne. Potpuno.
'Hm...'
'Kakvo sranje B.?'
Bi mi ga pomalo žao. Mislim da je bukvalno bio u fazonu da sam ga prevarila. U najmanju ruku to.
Objasnih mu da sam imala problem sa inspektorom i ispričah mu scenu.
Olakšanje.

Tako bih da je pričljiv, otvoren, iskren. Da mi otvoreno priča o svojim kontovima, nadanjima, slutnjama, strijepnjama, tugama, srećama. Ali ne priča.
I ne znam koliko ću moći da čekam na to da se otvori.

19.09.2018.

Kada čitaš uporedni horoskop...

Čitaš ono što već znaš.

Toliko ste različiti da boli. U svemu.

I to je skroz okej.
Jer zašto, pobogu, imati kraj sebe nekog ko ti je sličan? To uopšte nije kul. Kul je svaki dan iščekivati da on prikaže još jednu novu osobinu koja je skroz suprotna od onog što ti možeš da pojmiš. I boriti se s tim.
Baš je kul. -.-

Do kad je kul?

Nemoj se zaljubiti u mene. Neću se zaljubiti u tebe.
Mi ne možemo zajedno.
18.09.2018.

i ako si najveća laž, sve više mi fališ

13.09.2018.

Ljubav je kad sve o tebi znam, a da te volim nastavljam.

Sigurno vam se nekad u zivotu desilo da doruckujete pastetu i kifle iz vase omiljene pekare i da vas to asocira na bivseg momka i da se zbog toga rastuzite.
Nije vam se to nikad desilo? :O Kako pobogu nije?
Meni jeste.

Zvuci bas smijesno, ali da vidite ovu facu, da ste se najezili ovoliko koliko sam ja, da osjetite ovu prazninu koju ja osjecam, da u grlu imate ovu knedlu koju ja imam i da vas oci peckaju ovoliko kao mene, plakali bi nad pastetom glupom kao ja.
Jos koji glupo-tuzno-sentimentalni red i necu vise...
Ne tako davno mi smo bili najsrecniji par na svijetu.
On me zovne kad ustane, pa se sat vremena nadglasavamo (ko je to, ja sam, jesi tu ti, pa on malo cuti, pa ja cutim, pa pricamo u isti glas) i smijemo najvecim glupostima na svijetu i onda kaze 'eto me po tebe za 20 minuta, trznucu te kad budem kod gotivnog semafora.' I samo nama je taj semafor bio gotivan, jer je znacio samo dvije stvari - grlimo se za tri minutice (kad dolazi do mene/po mene) ili grlimo se jos tri minutice (kada me vozi kuci). Pa pojacamo muziku koju ja volim, a on mrzi, ali je zbog mene slusa i mlatimo u istom ritmu glavama. Pa se voolimo. Pa odemo i kupimo kifle iz omiljene pekare i pastetu u prodavnici i gratis pregledamo i prodiskutujemo o 105 drugih stvari pa izgladnimo jos 23 puta vise. Pa odemo kod njega i on sjecka kiflice na komade, ali me prije svakog komada ljubne u celku. Pa maze komade, ali tako da zaobidje 'ono dole ljigavo s dna konzerve'. Pa 'njamnjam' on, pa 'njamnjam' ja, sa tim zvukovima koje on proizvodi, naravno. Onda se obujemo i brzinski sturamo bilo gdje - daleko iz grada u prirodu ili po gradu, buticima, prodavnicama. Pa 5 sati prodje za 5 i po' minuta. 5 sati ljubavi.

23. rodjendan mu je danas. 23 je nas omiljeni broj. Sve smo mjerili tim brojem. Omiljeni datum u mjesecu je taj. Najveca je gotiva kad na racunu imamo 0.23KM. Toliko puta me poljubi kad sam ljuta. Toliko poruka posalje kad zeli da me obraduje. Pjesma na cd-u pod tim brojem je uvijek najdraza. Majica s tim brojem na sebi je najgotivnija majica na svijetu. Na taj datum smo se htjeli vjencati.

I eto, da mi je neko nekad rekao da cu plakati zbog pastete, kifle, semafora ili nekog broja, ne bih mu vjerovala...



Nikad neobjavljen post?
Iz 10.06.2016.
11.09.2018.

no one will ever understand how much it hurts

06.09.2018.

Slobodno zovi mene ako zatreba plan B.

Stavila metak u šaržer i pucala sa distance, iskren moram biti nisam im'o ni šanse.
05.09.2018.

i najezim se sva

jer vrijeme leti.
jer nisi on.
jer nikad neces biti.
jer samo tako nastavi.
jer guras sebe u propast.
jer tu si samo da bi neko stajao pored mene.
jer to je skroz okej.
jer lazem.
jer to, u stvari, nije okej.
jer ti mene vjerovatno uopste ni ne zanimas.
jer nema tog osmijeha.
jer nikad nece ni biti.
jer samo s njim je bio.
jer samo s njim ce vjerovatno i biti.
jer tako je godinama.
jer mozda si moja srodna dusa.
jer trebas mi danas.
jer zelim da podijelim s tobom sve.
jer volim te.
jer volim da te volim.
jer falis mi danas.
jer on nije osjetljiv na moju bol.
jer on ne umije ni da je osjeti.
jer on ne zna ko sam ja.
jer on nije ti.
jer zavrticu ga.
jer napusticu ga,
jer tako to ide.
jer on nije ti.
04.09.2018.

Moj Boze...

Trebam se naci s njim u pola 9. Pokupicu ga u njegovoj ulici, javljam mu.
Drugarice izrazavaju zelju da ga upoznaju. Okej, idemo.
Njihov utisak je los, osjetih to. On nije onaj lik za kojeg bi one mene 'dale'. Ok.

Kada smo ih ostavile kod njihovih kuca, pitam ga gdje cemo mi. Kaze da nema ideju, da mu je svejedno. Tako je i O. govorio.
Pitala sam ga hoce li piti nesto, rekao je da hoce, ako cu piti i ja. Tako je i O. govorio.
Rekla sam da necu, Onda nece i on. Tako je bilo i sa O-om.
Ulazimo u markeet, hodamo k'o muve bez glave, ne znamo gdje cemo. Tako je bilo i sa O-om.
Pitao me je hocu li grickati nesto, rekla sam da necu, a sve vrijeme sam gledala u cips koji sam uvijek jela s O-om. Necu nista. Necu nista.
Otisli smo na mjesto na koje sam obozavala ici s O-om.
Zazvonio mu je telefon, javio se. S druge strane neko ga je pitao gdje je, a on je rekao da je 'na jednom mjestu'. Tako je i O. govorio.
Upalila sam auto i odvezla nas kucama.

Kraj.
29.08.2018.

Dao bih ti sve što nije on bebo...

I nikom mi se ne otkriva da skupa smo noćima na istom mestu zločina.
13.08.2018.

Pozorišni komad: O. gubi B.?

Meni se napokon svidi neki drugi lik. Dvije godine nakon našeg raskida. To što je taj lik baš baš debil, za ovu priču nije toliko bitno. Pozorišni isječak u nastavku je dijelić onoga što se dešava uvijek, ali uvijek kada se meni svidi neko drugi.

Bog to gleda sve odozgo i trči do O-a koji u tom trenutku spava. O. spava, jer prespavljuje sve živo što se prespavati da. Bog ga budi i govori: "Brzo, brzo, eno svidio joj se neki drugi lik, požuriiii."
O. mu odgovara: "A daj pusti me još samo malo."
Bog: "Jesi li ti normalan, proće ti vrijeme, ustaj!"
O.: "Jojjjjj aj dooobro.. poslaću joj sad poruku."
B. dobija poruku od O.-a.

End of the story.
30.07.2018.

Obecavam...

I sebi, i njemu. I tebi koja/koji citas ovo...

Preksinoc sam posljednji put dala sebe njemu tek tako. Bez ikakve naknade.
Jer to boli.
Mozda i njega. Ali mene sigurno.

Ako svoje potrebe stvarno ne mogu da obuzdam, naci cu nekog ko ce biti zaduzen samo za to. Da obuzda moje potrebe.
To vise nece biti on.
Jer on kad obuzda moju potrebu, postaje i sam moja potreba. Jednu obuzdam, druga se rodi. I opet sam ni na cemu.

Necu dopustiti vise da mi se usunja zivot i kaze kako se iznenadio sto me je sreo na festivalu i kako je on insistirao da dodje na tu binu, iako nikad nije bio na njoj, i malo kasnije tu sretne mene. Necu dopustiti vise da mi se usunja u zivot i kaze kako trebama koje ga 'smaraju' stalno prica o meni i o tome kako sam ja sjajna. Necu dopustiti vise da mi se usunja u zivot i kaze da je preponosan na mene za sve sto sam postigla u zivotu. Necu dopustiti vise da mi se usunja u zivot i kaze da bi volio kad bi mogao da ostane jos sa mnom i prica cijelu noc... i onda ode... pa opet dodje... pa mi se ujutro iskrade iz kreveta bez rijeci i ode.

Necu dopustiti.
30.07.2018.

Srce je moje neko davno ukrao...

Vise ga nije, nikad ga nije vratio...

23.07.2018.

Ne boj se vremena sto prolazi.

I ostale lazi ovog svijeta.

Sretosmo se 350km od kuce, na festivalu koji posjete desetine hiljada ljudi. Kad kazu evriting hepens for a rizn, mozda misle na to. A mozda i ne.
28.03.2018.

Ne boj se vremena sto prolazi.

22.03.2018.

Neke se ljubavi nikada ponovo ne dogode.

Neke "O" ljubavi.

Kad se zaredaju ti neki sjetni, tuzni dani.. pa ne prodje dan da ne provedes previse vremena razmisljajuci samo o njemu i vama. Pa zamisljas vasu buducnost. Pa si srecna u tom razmisljanju. A na javi si tuzna.

Pa gledas druge ljude i druge ljubavi i sjecas se kako je tvoja bila lijepa, iskrena, velika... ali je nema.
Pa zudis za stiskom ruke i zagrljajem.

I zelis da je svaka poruka njegova. Da je poziv od njega. Da je pismo koje postar donosi - od njega. Da ga sretnes. Da...

Pa ne prodje nijedno auto kao njegovo u gradu, a da ti ne odsmekas tablice. Pa kad nekad to stvarno bude njegovo auto, ti umres triput. Ali iz auta izadje njegov brat sa curom, pa ti umres jos dvaput sto si umrla triput zbog je*enog auta.

Pa govoris sebi i istinski vjerujes u to da ti samo treba neko ko ce te zainteresovati i necija paznja, a u stvari vec godinu i 7 mjeseci razmisljas samo o njemu. O moj Boze.

13.03.2018.

will be so over you

11.03.2018.

Srela sam ga neki dan..

I tako sam htjela i uspjela da ga u tom trenutku mrzim.
Boze, nekad je odvratan toliko da boli.
I Boze, nekad je tako tesko izdrzati ovo...

27.02.2018.

Film rece...

I samo tako ostavis nekog?
Pa da, ne volim te vise, dovidjenja.
A kad nekog volis?
Ne ostavljam one koje volim.

26.02.2018.

O tebi.

Najljepsa lekcija koju me je zivot naucio je da izolujem iz glave ono sto me rastuzuje.
Pa sam tako i danas i stalno kao mali hodajuci cirkus, a kad se zamislim, sjetim se da ga nemam i koliko mi fali...
Ali to je samo kad odlutam daleko...

23.02.2018.

Ne boj se vremena sto prolazi...

Nas je vrijeme ubilo brate moj. Ubilo.
Bio je obicni 23.2. kad smo se nasli da se vidimo malo, da ga vidim malo. Bio je lose. A ja sam jos gore kad je on lose.
Njegov dodir je tako bolio. Moje nereagovanje na taj dodir jos vise. A njegov zaledjen pogled najvise.
Poljubila sam ga, rekla mu da se cuva i izasla iz auta. Dok sam izlazila rekao je da ce me odvesti do kuce ili bar do stanice. Izasla sam. Otisao je.
Kisa i suze su padale. Pozeljeh da hodam tako zauvijek. Samo to me moze otrijezniti, uciniti da se jednom zauvijek dozovem sebi.
Mi smo se rastali jos davno. Jesmo.
I ne zelim da te pozelim vise ikad.
Cuvaj se.
I srecan budi.

21.02.2018.

Kad je tesko...

21.02.2018.

Ne.

Prije par dana sam ga srela. U po' noci. Pijanog. Rastrojenog. Opet se potukao. Udarili su ga. Kako god. Otisla sam s njim u hitnu jer su ga 'drugovi' ostavili. Sutradan nije bio bolje. Otisla sam s njim opet u bolnicu. Operisan je. Prespavao je u bolnici.
Tu sam mu. Znam da jesam. Koliko god mogu. Bolje od ovog ne mogu. Znam bolje, ali ne mogu bolje. Ne dopusta mi on. I necu to vise da radim. Sebi. Ni njemu.
Tu sam mu, ali on to vjerovatno vise nece osjecati. Jer ja sam kukavica obicna i odustacu odmah. I bez borbe. Jer ocigledno za borbu za njega sposobna nisam.
Opet se povlacim. Jer me boli. Jer ne mogu to opet da prozivljavam. Cekanje. Strepnju. Strah. Bol. Tugu. Razocarenje. Cekanje da se sjeti. Strepnju sta ce se zbiti. Strah zbog njegovih ispada. Bol tokom nasih svadja. Tugu kad je tesko. Razocarenje jos jedno.
Ne mogu.
Jednog dana sve ce jasno biti. A taj dan nije danas. Ni sutra. Jednog dana je.

15.02.2018.

2 sedmice su prosle...

Gorcina nije.

07.02.2018.

Da.

I want your hands
to hold
not my hands
your lips
to kiss
not my lips
but other places.

02.02.2018.

Na danasnji dan trebalo je da me zaprosi.

To je bio nas blesavi, naivni plan od prije nekoliko godina.
Na danasnji dan sam ga napala sto mi je juce u jednom trenutku samo prestao odgovarati na poruke. Na danasnji dan osjecam takvu gorcinu kakvu rijetko osjecam. Na danasnji dan zelim da ga mrzim. Na danasnji dan te molim, Boze, samo da mi dovedes nekog drugog i da mi taj neko postane bitan.
Jer ovako vise ne ide...

30.01.2018.

Idem s njim...

I samo kad idem s njim osjetim ovo. Tremu. Leptirice u stomaku. Cudnu srecu.
I nisam se ovako spremala i razmisljala sta cu obuci kad izlazim s nekim momkom pff godinama. Uvijek samo s njim. Iako njega ne zanima odjeca uopste. Iako on nece ni primijetiti sta sam obukla. Iako je nebitno.
I nema veze sto je sutra ispit.
I nema veze sto sam umorna. I sto sam radila danas. I sto radim i sutra.

Nisam stavila parfem koji voli. To je jedina tuga u ovom svemu.
Ali vidjecu njega. A to je sreca.

25.01.2018.

Kad pomislim na srecu, pomislim na nas.

23.01.2018.

Jer znam i noc i dan su samo kad si tuu...

18.01.2018.

Sinoc je bilo oblacno..

...krenula sam vani i zagledala se u nebo. Ucinilo mi se da sam vidjela zvijezdu padalicu, pa sam zamislila zelju, iako znam da to nije bilo moguce, jer je oblacno.
Pozeljela sam da mi se javi. Da budem opet s njim.

Danas je 5 godina od dana kada smo se prvi put poljubili.
Fali mi isto kao prije godinu dana.

14.01.2018.

U zivotu trebam samo...

Njegove usne. Njegov osmijeh. Njegov stisak ruke. Njegov zagrljaj. I njegov poljubac opet.
Volim te ljubice. Sve si moje.

13.01.2018.

wish I could press rewind

Pokusala bih opet s tobom, jer ja vise nemam sta da izgubim. Bukvalno. Vec godinu i po' te nemam i navikla sam da zivim sa tim. Stoga ni jos jedan propali pokusaj ne bi sa sobom nosio nista novo, osim malo vremena. A vremena imam. A tebe nemam.
Zrtvovala bih vrijeme za malo tebe.

07.01.2018.

Raspadam se po 5 puta u roku od 5 minuta.

A kako se ti osjecas kad jednog zelis, drugi tebe zeli, treceg imas, a sa cetvrtim spavas?

04.01.2018.

Mogla sam ja...

27.12.2017.

Volim.

Samo na momente me stigne. I nije lako.

04.12.2017.

Zivot lijep.

Radi me vec danima neko cudno, dobro raspolozenje.
Ne sanjam ga danima. I to me radi.
Zvao me je na pivo. Izasli smo. Ljubio me je u glavuu i jeste, bilo je lijepo. Ali bila sam hladna, jer tako sam htjela i tako je dobro.
Zivot je lijep.

21.11.2017.

...

Ne cujemo se vec 17 dana.
Na sajtu njegovog faxa procackah kad mu je bio termin ispita za uslov. Prije 10 dana. Od tad svaki dan po nekoliko puta ulazim na sajt da vidim da li su postavljeni rezultati.
Znam da je sve ovo glupo, ali neke stvari su naprosto jace od mene.

10.11.2017.

da mu kazem...

da je imao svoju sansu da pocne ispocetka sa mnom i da ju je prokockao. da je kasno.
i da ja sad vise ne zelim da pricam o nama. jer nema poente. ni potrebe.
ez ju sed 'i znam da ce biti kasno kad meni dune'.
vec jeste.

09.11.2017.

Od Boga sam trazila znak...

Sljedece vece su se u kaficu u koji sam izasla pojavila trojica momaka s kojima sam se muvala i/ili bila...
I kad se cijelo to vece zavrsilo, na samom kraju... O. mi je poslao tackicu. A tackica je za nas dvoje uvijek znacila srce.
Kakav je to znak? Ne razumijem...

08.11.2017.

Kako?

U zivotu je jedna od laksih stvari napraviti pogresan korak. Pogotovo u ljubavi.
Dovoljno ti je da si mlad, lud i nesiguran u ono sto zelis i u izvjesnost buducnosti.
Kazu da ono sto treba da bude - bude. I stvarno, rijetko cujem pricu u kojoj je neko ostao nesrecan cijeli zivot zbog ljubavi. Skoro nikad to ne cuh. Pa eto, valjda se sve to u zivotu nekad razrijesi. Povoljno.
Ali sta do tad? Da vec godinu i 2 mjeseca patim i da se patnji ne nazire kraj?
Hm...
Cesto mi kazu da razrjesenje problema dodje kad se najmanje nadas. Ali kako da se ne nadam, kad mjesecima zelim da imam ljubav. Njegovu.
Pa opet tapkam u mjestu. Cekam. Ne radim nista.
Jer i dalje sam mlada, luda, nesigurna u to sta zelim i u buducnost.
Pa opet u zivotu samo njega mogu da zamislim kao osobu koju zelim kraj sebe cijeli zivot.
Tesko je...
Mama kaze da trebam vjerovati u sudbinu...

07.11.2017.

Sanjala da me je nazvao.

Bila sam tako srecna u tom snu.

03.11.2017.

Tuzna, ruzna, duzna.

Pa cekas da te se sjeti, da ti se javi, da te voli, da te zeli. A u stvari postoji neko koga ne bi morao da cekas za sve to.

24.10.2017.

Zelim ti reci...

Da je ovih godinu i jace bilo i vise nego dovoljno vremena da shvatim da si ti taj. Da si mi falio sve vrijeme tih godinu dana.
Da niko nije kao ti. Da niko ne ljubi kao ti. Da niko ne grli kao ti. Da niko ne nervira kao ti. Da niko nije blesav kao ti. Da niko ne usreci kao ti. Da nikog necu voljeti kao tebe.
Da sam pokusala da nadjem bolje, ljepse, draze, 'ispravnije'. Da sam mozda i nasla nesto od tog. Da, iako sam nesto od tog mozda nasla, nisam nasla iskrenije. Da je nase bilo najiskrenije.
Da sam porasla. Da mi se ne igraju igrice. Da mi se ne inati. Da mi se ne svadja oko sitnica. Da mi se ne ljubomorisee. Da mi se volis. Da mi se bude tvoje sve. Da mi se budes moje sve.
Da sam ti napisala 15 pisama za ovih godinu dana. Da u svakom stoji samo velika ljubav. Da, ipak, ne smijem da ih posaljem.
Da svoj zivot zamisljam s tobom.
Da te volim.
I zelim.

23.10.2017.

Ja apsolutno ne znam sta da radim. Bespomocnost level pro.

Zelim odmah da saznam da li igramo neku igru ili od ovog nema nista.
I postaje sve hitnije...

22.10.2017.

thinking about...

'Sudbina je most koji gradis prema onima koje volis.'
Gledala sam danas opet film koji mi je davno N. preporucio. Tako sam silno osjetila sebe i njega kao glavne glumce tog filma.
S druge strane, ta recenica koju sam citirala je ostavila jak utisak na mene vezano za O-a. Rekose da sudbina ne radi, dok ti ne pocnes da radis na necemu.
Daj mi ljubav.

20.10.2017.

suze po telu

Pa ti govore da se ne inatis. Jer to je glupo. Da mu priznas sve. Jer to je jedino ispravno. Da se potrudis oko njega. Jer tako ces ga opet dobiti.
I sta sve jos ne...
Ali ti ne kazu sta da radis kad zaboli. Kad se ne inatis, kad priznas i kad se potrudis, a ne dobijes nista.
I ne kazu ti da je objektivno ista praznina subjektivno puno veca poslije mrvice popunjenosti.
Ali ti kazu da to koliko se ti trudis nije dovoljno. Da to sto ti radis nije lijepo. Da tako nigdje neces dogurati. Da si ostala ista. Da tvoje ponasanje nije u redu.
A to sto sam opet sama, to je kao okej?

Moja sreca u nesreci je to sto manje od prosjecne osobe slusam druge ljude. Te sam, stoga, jos uvijek ziva. I u komadu.
Boli.

20.10.2017.

a ja necu sa tobom vise nijednu noc

Sve je laz.

15.10.2017.

ozeni me.

14.10.2017.

new rules

1. don't pick up the phone, you know he's only calling cause he's drunk and alone
2. don't let him in, you'll have to kick him out again
3. don't be his friend, you know you're gonna wake up in his bed in the morning
and if you're under him, you ain't getting over him.

14.10.2017.

wating for the call that never came

Nocas sam sanjala tu pjesmu. Tj. bila sam ubjedjena da je to neka pjesma i zapisala u po' noci tih par rijeci da bih se ujutro sjetila. Pretrazila gugl i nisam nasla pjesmu. Da li je moguce? Bila sam ubjedjena da to stvarno jeste neka pjesma koju ja volim :O
A vece prije sam sanjala da mi je O. poslao poruku navece nekad i pitao kao gdje sam. I ja mu napisala 'Da se pofakamo pa da se opet ne cujemo do sljedeceg fakanja? Nemoj me. Ja te volim i mene to boli.'

11.10.2017.

padaa noc, tebe nema

Koliko je zivot cudan shvatih iznova kada ga vidjeh prije par dana i kada je u jednom trenutku rekao da osjeti moj parfem sve vrijeme.
A to vece sam, ne znam zasto, stavila bas onaj parfem za koji znam da ga on uvijek prepozna. I krenula u grad. I vidjela se s njim. I opet ga je osjetio. A taj parfem bukvalno stavljam u posljednjih godinu-dvije jednom u par mjeseci. Sou je zivot.
U razgovoru s drugaricama shvatih da je vrijeme. Saljem ti sve. Sto prije. I sta god nakon toga bilo.. znaj da volim. Previse.

10.10.2017.

odmah.

Nasli smo se veceras moj, jos uvijek, sadasnji momak i ja. Na putu ka kaficu u koji cemo sjesti, ja sam sve vrijeme kasljala. Kada smo sjeli u kafic narucili smo vino. I stiglo je hladno vino. Bas onakvo kakvo ja volim.
'Trebali smo reci da ne donesu bas ovoliko hladno vino, kasljes puno' - rekao je on. Rekoh da mi je smeta i da volim hladno vino. Jer stvarno volim.
Ostatak njegove price o hladnom vinu, ja umjesto njega nastavih da zamisljam O-a, a umjesto njegove reakcije, da zamisljam kako bi to O. uradio. I sjetih se kako je svaki put kad bismo kupili nesto hladno, on to prvo zagrijao, pa onda dopustao meni da pijem. Ili je cak, iz zeze, pijuckao po gutljaj, pa ga onda prebacivao meni u usta, kad se kod njega vec malo ugrije.
Da, znam da je to svima vama odvratno, ali to je meni uvijek bilo pjur lov.
Dodji, ljubice, da mi prebacis gutljaj hladnog soka u usta. Jer vooolim to. I volim te.

I na kraju, izlazimo mi veceras iz kafica i govori konobar 'Dodjite nam opet', a N. govori da hocemo, naravno. A ja osjetim i znam da necemo. I tesko mi je.
Vratite mi O-a.

10.10.2017.

jos ovaj put...

Nismo se culi od subote. Otkad smo se vidjeli.
I stalno iscekujem da se javi...
Toliko da se nocas probudih u po' noci, vidjeh da imam neku poruku i obradovah se jer je mozda on. A u stvari je moj momak.
Zaspah tuzna.
Ova agonija se mora zavrsiti odmah.

08.10.2017.

Ljubila sam O-a.

I danas mi je jos teze.
Pitao me je sinoc zasto nam nije uspjelo. Ja nisam znala odgovor.
Ali znam da ga volim.

02.10.2017.

Podsjet.

Razmisljam. Provirujem kroz prozor...
Glava me boli. Naslonih je na hladan prozor.
To me automatski podjesti na mog O-a. On se uvijek pripijao glavom uz prozor i svi prozori u njegovom stanu su bili prljavi od njega.
Malo blesavo. Moje.

25.09.2017.

Voli me.

...javlja mi se O. I dok mislim da se kuckam s njim, u stvari shvatam da mu i drugari malo otimaju telefon. Tesko mi je.
'Volim te. Voli te O.'
Govorim im da me ne zezaju. Ljuta sam.
On mi pise da se ne trebam ljutiti, da nisu nista slagali. Ali da je ocigledno dosta kuckanja za danas.
Voli me.

20.09.2017.

Sanjala sam, sanjam, sanjacu...

Spomenuh O-a pred mamom u nekoj rendom prici. Stavih telefon na punjenje i poceh gledati s majkom film.
Nakon odredjenog vremena, telefon poce da zvonucka, a ja odlucih da ne ustajem da vidim ko pise.
Kad sam poslije ustala do telefona i taman ga uzela u ruku, stize poruka od O-a. Sudbina neka, sta li je...
Eh...

20.09.2017.

da li tvoj svaki pogled zna...

Opet sam ga sanjala.
Kao dosao je kod mene. Kao vodili smo ljubav. Kao ujutro je ustao sasvim hladan. Kao vidjela sam da mi nesto gura u torbicu. Kao nadala sam se da je to neko pismo, iznenadjenjce za mene. Kao vidjela sam racun na kojem su bili cijena cokolade i labela. Kao pretpostavila sam da mi je to kupio, jer mi i jeste to uvijek kupovao. Kao rekao je da to nije za mene. Kao pretrazila sam svaki i najmanji dzepic svoje torbe. Kao nasla sam jedino pare. Kao to su bile pare za stetu koju je napravio na mom autu vozeci ga. Kao prozborio je koju rijec s mojim tatom i otisao. Kao ostala sam sama, iskoristena i ranjena.
Kao...

19.09.2017.

Da san postane stvarnost. Odmah.

Jutros sam ustala rano. Kada sam obavila sve sto sam trebala i vratila se kuci, legla sam da odspavam i odmorim.
I sanjala O-ov zagrljaj. Tako jak. Tako stvaran.
A nije.
Sanjala da se rasplakao i da je rekao da ne moze vise bez mene.
A nije.

Tesko je.

18.09.2017.

Sanjala sam...

...da me O. pita da li je momak s kojim sam bila u kinu pravi momak (za mene) ili je to bio N.?
To je bio samo N...

14.09.2017.

Strah je najveci neprijatelj ljubavi.

Bili smo u kinu sinoc. Moj sadasnji momak i ja.
Film nije neka tipicna ljubavna prica, ali ja sam se pronasla u hiljadu scena. I tuznih i srecnih.
Tokom filma me je ceskao sve vrijeme. To O. nije radio. Bar ne u tolikoj kolicini.
A ja ga uhvatih za nadlakticu i ne pustih pola filma. To sam uvijek s O-om radila.
Zaboljelo je kad shvatih da mi N-ova nadlaktica ne pruza sigurnost kakvu sam osjecala kad s obe ruke obgrlim O-ovu ruku. A da se razumijemo, ni jedan ni drugi nisu neki misicavi tipovi, pa da se kao osjetis sigurno jer njegova nadlaktica je sou strong. Ne.
Naprosto O-ova ruka je bila sve. Moj omiljeni dio njegovog tijela.
A sinoc sam ocigledno nesvjesno pozeljela da osjetim tu jacinu, sigurnost, prisnost... ali nisam je dobila. Njegova ruka je kao bilo koja druga ruka. A meni je trebala O-ova. Previse.
Boze.. to je samo glupa ruka, a ja se jezim na samu pomisao na nju. Tako jaka, tako sigurna, tako... aaa i ti prsti. Moji omiljeni. Uvijek sam ih ljubila. Jedan po jedan.
Ostatak filma N. je naslucivao nastavak scena, a to je uvijek O. radio. I uvijek je bio u pravu kad kaze sta ce se sljedece desiti. Ali i N. je. Ali N. nije O. I nema O-ovu ruku.
Boze koliko ga volim.

12.09.2017.

Opet si tu.

11.09.2017.

da imas nekog ja znao bih

Ucila sam danas i u jednom trenutku dobila iznenadnu zelju da izadjem na balkon. Prva pomisao mi bi koliko li sam samo puta stajala na tom balkonu ili pored vrata tog balkona i cekala da prepoznam pod svijetlima svog naselja jedan jedini auto. Njegov.
On javi da je krenuo, a ja znam koliko mu treba u idealnim uslovima da stigne. Pa stojim pored prozoraa i cekam da vidim auto koje uvijek prolazi istom brzinom, iza sebe ostavlja isti zvuk, u meni budi isti osjecaj.
Od tad shvatam sta znaci kad neko kaze da je minut kao godina. Stvarno jeste. Stvarno moze da bude.
Znala sam da kao malo dijete sjednem pored prozora i samo gledam u ulicu... a ona prazna. Pa brojim auta koja prodju prije njegovog. Pa brojim u sebi, da vidim koliko je sekundi proslo. Pa dobrojim do 60, a onda krenem od 60 unazad. Pa provjerim telefon 10 puta da vidim da nisam pogresno zapamtila kada je rekao da je krenuo.
Pa kad cujem zvuk, vidim kojom brzinom prolazi i prepoznam duzinu auta... osjetim u sebi svaki put isti osjecaj.
Kako li sam te samo jedva cekala.
Ljubavi.

06.09.2017.

Volim te.

Ne poznajem vece 'volim te' od 'obuci se dobro, bice hladno ujutro', 'jesi li jela', 'treba li da ti ja to izganjam da se ne ispucavas bezveze po gradu zbog tog, da mozes duze uciti'...

05.09.2017.

Cijelu noc sam ga sanjala...

Godina dana je. Tako duga godina.

03.09.2017.

Kada tu oko 3 pozoves me ti, mene biti nece...

Zelim da istrajem. Sutra je godinu dana od raskida i ne, necu uraditi nista. Bas nista.
Zelim da se napokon otrgnem od njega i da napokon bude kasno.
Zelim.

31.08.2017.

tesko je.

28.08.2017.

Pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari - kazu...

A misle:
Kad navece s roditeljima sjedis ispred kuce u mraku, gledas u nebo i ugledas zvijezdu padalicu... moze ti sasvim slucajno prva od svih silnih zelja koje ti padnu na pamet biti 'da mi se O. javi'. Ili cak jedina zelja.
Kad nakon pola sata udjes u kucu, moguce je da ti se O. stvarno javi.
Zato pazi...
Jer ostvari se. I sta onda?

25.08.2017.

maa

Otkad se O. javio ja radim samo jednu stvar... trazim razloge da se ne vidim s N-om, da se ne cujem, daa... nista.
Iako se ni O. sad ne javlja vec 3-4 dana, ja cekam nesto. Ne znam sta, ali cekam.
Umrijecu od tuge.

21.08.2017.

ziviim da te voolim

Ja sam onaj tip osobe kojem ne smetaju spoljasnji zvukovi kada spava.
Medjutim.. sjecam se vremena kada sam iscekavajuci da mi O. javi za koliko dolaazi do mene da se drugamo navece, znala prikunjati, ali sam se budila na prvi ton kada bi poruka stizala. Sjecam se tih divnih vremena. Kad si izmoren, pospan, ali jedva cekas da ga vidis...
U posljednjih godinu dana rijetko sta me je budilo po noci, a da to nije zedj kada se vece prije nacugam ilii kad mi se eventualno ide u wc..
Otkad mi se O. javio prije par dana, zvuk mesindzera mee tako jako trzne svaki put. I nocas je. I odgovorih mu u po noci.
Boze koliko volim kad je tu...

20.08.2017.

Videli smo ti malu s nekim tipom u kraju...

Sinoc me je drugarica nagovorila da naidjemo ispred O-ovog poslaa i da ga zovemo da ga pozdravimo. On je bio vec kuci, ali je dosao da nas pozdravi. I isao s nama djir.
Da, sigurna sam da zna za N-a i to je tako boljelo.
Pisala sam mu poruke, nije odgovarao... preplakala sam noc.

18.08.2017.

Jer jedina si bila tiii...

Budim se i vidim 9 poruka od O-a na fb i 9 poruka od N-a na vib.
O-u odgovaram iste sekunde, N-u ni ne planiram odgovoriti...

18.08.2017.

Bool.

Lezim i razmisljam o smislu svega ovoga sto ja radim. Cujem zvuk mesindzera. S kim se ja to jos na mesindzeru cujem. Kad ono... O.
I tako ja vec 4-5 sati samo njegove odgovore iscekujem... kao da smo o necemu posebnom uopste pricali.
Tako mi se grli.

17.08.2017.

Bol.

Zove me da se dogovorimo za druzenje koje smo planirali. Zakljucavam telefon, da mi bar ne zvoni vise i da ne svijetli ekran. Majka se smije i kaze da sam bezobrazna. Slagah naknadno da nisam vidjela da me je zvao.
Navece sam se spremila, opet stavila parfem koji O. voli i otisla u stan. Cekala sam da on dodje. N, ne O.
Napisao mi je poruku 'izadji ispred stana', a ispred me je cekalo burence piva, koje sam ja prije uvijek pila s O-om i na burencetu ruza.
Kada je usao jaako me je zagrlio. Osjetila sam kako snazno udise moj parfem. Nije me pustao.

Pred spavanje me je ceskao da zaspim. Recenica 'ako ja zaspim i prestanem te ceskati, obavezno me probudi, hocu da te ceskam dok ne zaspis, volim to da radim' mi jos uvijek odzvanja u glavi.

Ne volim te.

13.08.2017.

Ne mogu.

Jel' vjerujes ti u ljubav i sudbinu? Kako se ne bojis da ces ispustiti nesto puno vrijednije zbog te neke sigurnosti i stabilnosti koju sad toliko zelis?
Kako mozes da mu se ne javis? Zasto mu ne priznas sve?
Volis ga. Reci mu to. Reci mu sve. Zasluzuje da zna.

Idi srcem.

07.08.2017.

Tesko, a nista manje ni je.

Sinoc sam stavila parfem po kojem sam O-u bila prepoznatljiva. Mastam o tome da cu ga opet uskoro vidjeti i da cu staviti taj parfem. Mastam o nasem susretu...

07.08.2017.

preporuka...

Pogledajte film 'Delibal'. Obavezno.

06.08.2017.

i ne pitaj sta radim kad padne noc...

Napravio nam je veceru. Gledali smo film. Pricali o ozbiljnim, zivotnim stvarima. Lezali. I igrali igricu na njegovom telefonu.
Dok smo igrali stigla je poruka od njegove bivse djevojke. Pita gaa gdje je i sta ima.
Protresla sam.
Ulazim u auto. On je isto sisao ispred da mi kao pomogne da se isparkiram. Isparkirala sam auto iz prve, bez ijedne rijeci. I odvezla se bez ijednog pogleda. Palim radio da malo odmorim mozak, a ono tuznjaci neki na radiu. Na putu do kuce plakala sam sve vrijeme.
Boze...

04.08.2017.

Zivot.

Kod mene smo kuci. Moj novi stari momak N, ja, sestra i sestrin momak. Cugamo, zezamo se.
U jednom trenutku vidim da N, koji se trudi oko mene kao mozda nijedan momak do sad, kucka nesto na telefonu. Ja kao ja, najodvratnija osoba na svijetu kada su u pitanju momci koji me bas i ne zanimaju, komentarisem kaoo pazite ovog sto kucka nekoj trebi.
U istom trenutku on ustaje, krece prema wc-u, a meni stize poruka u kojoj mi salje ljubav. On.
Ja sam debil.
Sasvim je jasno.

02.08.2017.

i ova boool je moje sve

Zatvorim oci. Zamisljam svoju buducnost. Tamo je sve ono o cemu sam mastala. Zivot mi je onakav kakav sam zeljela da bude.
I vidim njega. O-a. U mojoj buducnosti. U mom zivotu. Vidim nas. I srecna sam.
Prolazi dugi jedanaesti mjesec bez njega.

Volim ga.

Pricam prije par dana s drugaricom o vezama. Govori mi da u zivotu samo ne bi htjela da joj se desi ono sto se desilo meni i O-u.
Ogromna, golom rukom opipljiva i golim okom vidljiva ljubav je napustena. Nije nestala. Napustena je.
Tesko je.

01.08.2017.

cujem da dolazi postar...

I nadam se da donosi pismo. Od njega.
No, ipak ne.
Vise srece drugi put...

26.07.2017.

tol'ko te volim da boli

Volim te ljubavi. I toliko mi falis da boli. Opet boli. Stvarno. Puno.
11 mjeseci je ucinilo da mi falis samo vise i vise. Zeljela bih da znas to...
Moja si ljubav i sreca. Najveca.
Zelim da te zagrlim... i boli koliko zelim to.

Svaki dan je sve teze. Zelim te cijelog za sebe. Dodji. Zelim te.

25.07.2017.

i ti i ja smo losi, al' bolujem godinama...

Nocas sam sanjala da srecem O-ovog brata. Pitam ga gdje mi je O, a on mi odgovara da je sad sve do mene. Dok pravim upitnu facu, jer ne shvatam kakav je to odgovor na pitanje, s ledja me neko grli. Okrecem se i shvatam da je to N. Ljubi me u usta i ja pokusavam nekako da ga sakrijem svojim tijelom, da ga O-ov brat ne prepozna, jer nekako bi mi oprostili oni nekog drugog, ali N-a nikako. Pitam o cemu smo ono pricali, a O-ov brat odgovara da je htio da kaze kako sve zavisi od mene, ali da je sad sve jasno.

Budim se. Opet tuzna.

17.07.2017.

ne dizi ruku na nas...

Danas je 3 mjeseca. 3 mjeseca otkad skoro sasvim bezuspjesno pokusavam da budem njegova.
Naprosto mi ide toliko lose da se svaki dan iznova zapitam dokle i zasto jos uvijek pokusavati...
A on razumije sve. I moze sve. I hoce sve. I radi sve. I daje sve. I daje se. Cijeli.

A ja zelim nesto drugo. Sigurno.
Ali pokusavam da pocnem da zelim ovo. Jer je pjur lov. Tako jednostavno i punoo svih onih najosnovnijih stvari za uspjesnu vezu. Puno razumijevanja, postovanja, saosjecanja, brige, volje, zelje...

Huh...
Zelim da volim.

04.07.2017.

Pitam se da li znas...

...da sam te samo ja istinski voljela, izuzev tvoje porodice?
Gledam slike koje postavljaju tvoji drugari, klosati i razmisljam... to sto su oni, klosari, bili spremni da se potuku za tebe, da naprave sranje s tobom, to nije pokazatelj, a znam da si ti mislio da jeste. Ili mozda jos uvijek mislis. Ali nije. Jer ja, uzorna, normalna djevojka, bila sam spremna isto da se potucem zbog tebe i da napravim sranje s tobom. Da se potucem, iako znam da sam slabija, da te branim, iako znam da gubim. Koliko sam samo jebenih puta pocinjala pjeniti na ljude koji su te dirali, bez razmisljanja sta ce biti sa mnom. Ne zato sto sam glupa, nego zato sto volim. I koliko sam samo sranja napravila s tobom, zbog kojih sam bila i u opasnosti, a i zbog kojih su se moji ljutili. Jer volim. Tebe.
A oni su se tukli jer su klosari i jer vole tucu, a ne tebe. A oni su pravili sranja jer sranja njih zadovoljavaju, pa ih vole, a ne tebe.
A i koliko li sam samo puta sprijecila sigurnu tucu.. zar nije veca ljubav to? To sto sam vas vukla na razlicite strane dok ste me gurali, bacali... to sto sam plakala od silne bespomocnosti i to sto na kraju niko nije povrijedjen. Jer ja sam sprijecila.
To sto nisam pricala s tobom satima i danima jer neces da se potrudis oko faxa je isto bila ljubav. Vjeruj meni. Htjela sam najbolje za tebe. K'o majka sam te voljela.
Znas i da sam se uvijek ljutila sto kasno ustajes, uvijek te tjerala da radis nestoo.. to je bila ljubav O. Htjela sam da postanes odrastao, vrijedan, dobar covjek. Htjela sam da tvoji roditelji budu ponosni. Htjela sam da te drugi cijene, bar onoliko koliko sam ja, jer sam znala da mnogo vrijedis. Htjela sam da uradis nesto od sebe. Htjela sam da uspijes u zivotu nevezano za to da li cu u tom zivotu biti ja. Eeej pa to je ljubav u svom najljepsem obliku. Kad zelis nekom sve najljepse nevezano za sebe. I radis zajedno s tobom osobom za njegovo dobro, iako to uopste ne mora nuzno ikad da ima veze s tobom.
Kako sam te samo obozavala. A kako ti to nisi shvatao.

Bleso...


Stariji postovi