moj
mali
svijet
.
Cao.
Ja sam missyB.



a kod mene?
sta imaa?

Ju vr hir : 106479
Tenk ju : AgainstMe

17.07.2017.

ne dizi ruku na nas...

Danas je 3 mjeseca. 3 mjeseca otkad skoro sasvim bezuspjesno pokusavam da budem njegova.
Naprosto mi ide toliko lose da se svaki dan iznova zapitam dokle i zasto jos uvijek pokusavati...
A on razumije sve. I moze sve. I hoce sve. I radi sve. I daje sve. I daje se. Cijeli.

A ja zelim nesto drugo. Sigurno.
Ali pokusavam da pocnem da zelim ovo. Jer je pjur lov. Tako jednostavno i punoo svih onih najosnovnijih stvari za uspjesnu vezu. Puno razumijevanja, postovanja, saosjecanja, brige, volje, zelje...

Huh...
Zelim da volim.

04.07.2017.

Pitam se da li znas...

...da sam te samo ja istinski voljela, izuzev tvoje porodice?
Gledam slike koje postavljaju tvoji drugari, klosati i razmisljam... to sto su oni, klosari, bili spremni da se potuku za tebe, da naprave sranje s tobom, to nije pokazatelj, a znam da si ti mislio da jeste. Ili mozda jos uvijek mislis. Ali nije. Jer ja, uzorna, normalna djevojka, bila sam spremna isto da se potucem zbog tebe i da napravim sranje s tobom. Da se potucem, iako znam da sam slabija, da te branim, iako znam da gubim. Koliko sam samo jebenih puta pocinjala pjeniti na ljude koji su te dirali, bez razmisljanja sta ce biti sa mnom. Ne zato sto sam glupa, nego zato sto volim. I koliko sam samo sranja napravila s tobom, zbog kojih sam bila i u opasnosti, a i zbog kojih su se moji ljutili. Jer volim. Tebe.
A oni su se tukli jer su klosari i jer vole tucu, a ne tebe. A oni su pravili sranja jer sranja njih zadovoljavaju, pa ih vole, a ne tebe.
A i koliko li sam samo puta sprijecila sigurnu tucu.. zar nije veca ljubav to? To sto sam vas vukla na razlicite strane dok ste me gurali, bacali... to sto sam plakala od silne bespomocnosti i to sto na kraju niko nije povrijedjen. Jer ja sam sprijecila.
To sto nisam pricala s tobom satima i danima jer neces da se potrudis oko faxa je isto bila ljubav. Vjeruj meni. Htjela sam najbolje za tebe. K'o majka sam te voljela.
Znas i da sam se uvijek ljutila sto kasno ustajes, uvijek te tjerala da radis nestoo.. to je bila ljubav O. Htjela sam da postanes odrastao, vrijedan, dobar covjek. Htjela sam da tvoji roditelji budu ponosni. Htjela sam da te drugi cijene, bar onoliko koliko sam ja, jer sam znala da mnogo vrijedis. Htjela sam da uradis nesto od sebe. Htjela sam da uspijes u zivotu nevezano za to da li cu u tom zivotu biti ja. Eeej pa to je ljubav u svom najljepsem obliku. Kad zelis nekom sve najljepse nevezano za sebe. I radis zajedno s tobom osobom za njegovo dobro, iako to uopste ne mora nuzno ikad da ima veze s tobom.
Kako sam te samo obozavala. A kako ti to nisi shvatao.

Bleso...

04.07.2017.

Gdje si...

Ljubavi... da mi uljepsas dan svojom pojavom...

28.06.2017.

i sad mee po tebi poznaju...

28.06.2017.

Tesko je.

Sanjala sam ga nocas... nismo bili srecni.
Progoni me moj sopstveni zivot.

27.06.2017.

Hoce li ikad proci?

I hoce li mi izaci ikad iz glave glupa pomisao da nazovem O-a? Da se vidimo? Da se volimo? Da ga poljubim, zagrlim? Da budem njegovaaa?
A imam momka... momka s kojim sam ga prevarila.
Ja sam gresna. Jesam.

27.06.2017.

ako mi dodjes ikad...

Okej. Zajedno sam s momkom s kojim sam bila prije 6 godina... s momkom kojeg je O. mrzio. S momkom s kojim sam ga prevarila.
Znamo se tako dugo i tako dobro, ali ja glumim pocetak. A u stvari osjecam istovremeno neku cudnu odbojnost i ogromnu privlacnost. Svakodnevno se borim s tim.
Borim se s tim sto je najdivniji na svijetu trenutno, a sto sam ja kucka obicna. Bukvalno. Borim se s tim sto radi bas sve ono sto ja zelim, a ne radi bas ono sto ne zelim da radi. Borim se s tim sto mi kaze 'javi se kad stignes...', a on uvijek stize da se javi. Borim se s tim sto on ne spava cijelu noc da bi mene ceskao da zaspim i mirno spavam. Borim se s tim sto me ceka satima u gradu da me otprati, da ne idem kuci sama. Borim se s tim sto nosi uvijek sa sobom jedan duks za mene. Borim se s tim sto kad ga zagrlim, on kaze 'ovo mi je sad za narednih mjesec dana...' jer ga toliko rijetko grlim. Borim se s tim sto sam 2 dana zaredom plakala pred njim zbog bivseg momka. Borim se s tim sto sam sinoc bila s njim i sto je opet bilo divno i sto me je izgrlio i izljubio i sto sam se poslije toga potrudila da nadjem razlog da dignem nos i sto sam odlucila da par dana odmorim od njega, a da on ni ne zna zasto.
Borim se s tim sto ne znam sta radim. Po ko zna koji put u zivotu.
Umrijecu... aaaaaaa. Od tuge.

Preksinoc sam kad sam krenula kuci (da se nadjem s N-om, da me otprati kuci) srela O-a. Uzasno ruzna i tuzna situacija. Uzasno.
Juce sam na kupanju 60km daleko od naseg grada srela opet njega. Ostatak dana sam bila presjebana.
Zelim O-a. Boze tako ga jako zelim.

15.06.2017.

Sto bi jedan mudri covjek rekao: Nece ovo izdobriti.

I nece.
23 je bio moj i O-ov broj i jedva smo cekali nase 23. rodjendane. Za njegov nismo bili zajedno, za moj nismo zajedno. Za oba skoro da nismo ni pricali tj. ne pricamo.
Moj sadasnji momak ide na put, tako da na ovaj moj dan nece biti sa mnom, ali kao sto on kaze 'naci ce nacin da bude'. I nasao je.
Pokupio me je poslije ispita danas, dosla sam do auta i tu su me cekale dvije jabuke (jer jabuke volim i bas one koje volim) i u njima 2 broja - 2 i 3. Da, duvala sam svjecice, moj omiljeni broj, nas omiljeni broj, sa drugim momkom. Sa onim koji je O-u uvijek i bio kamen spoticanja.
Zelja koju sam pozeljela je bolna, jer pozeljela sam si srecu sa ovim momkom. A vec sad vise nisam sigurna da li ja to, u stvari, zelim.
Ugasili su se plamicci.
'Pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari' rili ima jacinu. Bas bas jacinu.

Fali mi O. na ovaj moj dan. Jako mi fali.
Ovo stvarno nece izdobriti.

14.06.2017.

Sanjam...

'Ne znam kako cu kuci po ovoj vrucini.'
'E pokupicu te ja, taman trebam nesto obaviti u tvom naselju.'
...
'Sta trebas obaviti?'
'Nista, slagao sam, jer sam htio da te odvezem da se ne mucis, a znam da ti ne bi pristala da kao samo zbog tog idem.'
...
'Hocu tebe. Jednostavno je. I pokazacu ti to.'

Ljubav.

01.06.2017.

Zakintos je divan, ali...

Udaljena, usamljena, predivna plaza se ispostavila kao sasvim super mjesto... za razmisljanje i sjebavanje. Jer ne znas sta radis i sto radis sa svojim ljubavnim zivotom.

25.05.2017.

of tu Griiiis.

Jedvacek. Jer dosta mi je vise svega. Jer ne mogu ja vise ovo.

20.05.2017.

Kako sam prezivjela raskid nakon 11 godina veze?

Jedan od naslova u jednom domacem magazinu koji je ostavio na mene najjaci utisak ikad.
Ne mogu reci da je tekst los, ali u poredjenju sa tako jednostavnim, a efektnim naslovom, nista ne moze da bude dovoljno jako. Jednostavno naslov je prica za sebe, tuga za sebe, sreca za sebe i veeelikacko razmisljanje za sebe.
Sam naslov dovoljan vam je da osjetite bol. Razarajucu. I da se odjednom saosjecate sa svim ljudima koji su dozivjeli bilo kakav big raskid, iako to mozda niste i vi.
U jednom dijelu tog teksta pise nesto kao 'sjeli smo jedno preko puta drugog, pogledali se i znali - duse su se rastale' i to zaista jeste tako i to zaista treba da osjetite ako zelite kvalitetan raskid.
A dozvolite da vam, sa 95% sigurnosti, objasnim sta je to kvalitetan raskid. Ali tako sto cu izdaleka poceti o obicnom, klasicnom raskidu, pa doci do kvalitetnog dijela njega.

Rodi se negdje neki razlog ili se ni ne rodi, nego se izmisli, pa dodje do raskida. I onda je obicno jednoj strani teze. A ako su se ljudi iskreno voljeli - obe strane pate.
Nevezano za razloge, ko pati, ko ne pati, ko je ostavio, ko nije... nerijetko upadamo nakon raskida u onaj krug ciji izlaz se ne nazire. Pa aj se cujemo, pa aj ostanemo drugovi, pa aj i izadjemo... pa aj mogli bismo pokusati i opet.
U vecini te vecine slucajeva desava se jedna veoma logicna stvar - pomirenjem problem ne nestaje, vec je nerijetko jos i dublji i jaci nego prije raskida. Ali se nerijetko jedni drugome zaklinjemo da ce ovaj put sve da bude super i da smo se promijenili. Pa opet raskid. Pa opet drugovi. Pa opet pomirenje. I tako u nedogled.
I svaki put sve bolnije i inzenzivnije. Bolnija svadja, naizgled intenzivnija ljubav.
Been there, done that.
Svaki moj raskid s O-om je bio bolniji, svadljiviji, ruzniji. Svakim nasim pomirenjem cinilo se da smo sve zeljniji jedno drugog i da se sve vise volimo. I tako do sljedeceg bolnog momenta. I u krug.
A, priznacete, poznajete ljude (ili ste i vi sami ti ljudi) koji su nakon raskida odmah rekli NE i zavrsili zauvijek. Ali to cesto bude sve samo ne zauvijek.
Okej, ne cujete se vi, ne vidjate se, raskinuli ste, sve je to na mjestu... medjutim, neko i nesto vas progoni.
A isto tako je cesto i sa ovima koji su se vrtili u krugu mjesecima i godinama i odlucili jednom da se vise ne moze.
Pa je svaki nas san u stvari san o njemu/njoj i nama. Pa je svaka ulica nasa. Pa je svaka situacija 'joj a da je on/ona tu...', pa je svaka pjesma o tom nekom. Pa je svaki slobodan trenutak o njemu ili o njoj.
Ali ne daj Boze da biste to priznali ni sami sebi, a kamoli toj osobi. Jer ja sam super. Mogu bez tebe. Ne trebas mi. Vidim da si i ti super i da ti ne trebam.
A nerijetko obe strane pate. Ali se prave da je sve kul.

Nedavno sam procitala clanak '40 stvari zbog kojih cete se sigurno kajati...' i jedna od stvari je NISTE REKLI ONOM KOGA VOLITE DA GA VOLITE. Istog dana sam O-u poslala poruku da bih htjela da se vidimo.
I vidjeli smo se. Plakala sam, ljubila sam, pricala sam o svemu sto mi je na dusi. Rekla sam sve sto sam osjecala. Rekla sam koliko sam patila. I da sam ga sanjala skoro svaku noc.
Od tog dana nisam ga sanjala skoro nijednom, ne provjeravam njegov insta profil, ne placem zbog njega, ne zelim ga...
Ne zato sto se tjeram, nego zato sto je stvarno tako.
Sjeli smo jedno preko puta drugog i duse su se rastale. Kao iz clanka koji sam prvi gore spomenula.
I to nije prvi put da mi se to desilo. Moja dusa se vec jednom rastala na isti taj nacin. Placuci.
I samo takav raskid je pravi RAZLAZ. Onda kad duse raskinu, tad ste raskinuli, a ne kad kazete ZBOGOM.
Znam o cemu pricam.
Tek kad vasa dusa raskine sa necijom, bice vam lakse, a do tad se ne zavaravajte. Recite sve ono sto vam je na dusi, jer mozda kad sve to izgovorite glasno, umjesto da to drzite u sebi i da vas tisti jer se pravite da nije tako, mozda tad shvatite da je to u stvari sve glupost i proslost.
I mozda budete plakali sto ste to tek tad rekli glasno i shvatite da ste to mogli puno ranije.
Vasa dusa ce vam biti zahvalna.

P.S. Puno puta sam napisala 'mozda' i 'u vecini slucajeva', jer stvarno postoje razlicite veze i raskidi, ali sam sigurna da je najvise onih koji se uklapaju u ovakav 'sablon', kao sto sam i ja to sama bila.

20.05.2017.

niko ne zna da voli te k'o ja...

Proslo je tako puno vremena. Evo sad ce i 9 mjeseci. Punih 9 mjeseci.
Za neke stvari naprosto je potrebno samo vrijeme. A proslo je puno vremena.
I tu sam gdje jesam.
Gledam na tebe i na nasu vezu kao na nesto sto svakim danom sve vise blijedi. Cijela ja te volim i to uopste nije upitno, ali volim te onako kako volim svakog bivseg momka, jer zauzima posebno mjesto u mom zivotu. A 3 i po' godine nisu malo.
I tu si gdje jesi. Daleko si. I meni je to sasvim okej.

Kako je zivot cudan...


I samo zelim da znam da li sam u pravu sto mislim da ce doci dan kada ces me opet htjeti, ali kada vjerujem da ti se necu dati.
Jer... bilo je jako. Ali je BILO.

14.05.2017.

Dobila sam pjesmu... opet.

Sreli smo se, davno je to bilo,
golobradi mladic sa zeljom u sebi,
ugleda djevojce nasmijano, milo,
pogled s nje skinuo ne bi.

Stidan, tih, ni s rijecima dobar,
da kazem nesto jedva skupih petlju,
trgnuh se tad, postadoh hrabar,
"Ja sam N, da li si za setnju?"

Pristade ona, nasmija se slatko,
osjetih odjednom da razum gubim,
samo da setnja ne traje kratko,
samo nju hocu da ljubim.

Dodje i susret, to proljecno vece,
jedva je nadjoh, zbunjen od treme,
a meni u glavi njene usne meke,
da ih poljubim stalo bi vrijeme.

Kad odjednom, eto, Zemlja se okretat' presta,
ptice na nebu stoje, ne lete,
sva briga ovog svijeta iz mene nesta,
i srce se vrati u grudi iz pete.

Bio sam srecan i ispunjen sav,
misli i osjecaji na sve strane jezde,
upita me jednom "Imas kakav film?"
tad joj dadoh "Lajanje na zvezde".

Zavrsi se to zbog budale jedne,
svako na svoju stranu tad krene,
usne suve samo njenih zedne,
zbog budale jedne (mene).

Hocu sa njom da lutam i skitam,
da trabunjamo zajedno javom i snom,
i zato je sada nesto ja pitam:
"B, jesi li za setnju sa mnom?"



I poslije toliko godina pitam ga i pitam se: zasto?

03.05.2017.

a ti si samo jos jedna osoba na ovom svijetu koju sam ja otjerala od sebe...

Jer mi se moze. Jer sam preluda. Jer sam nedodirljiva.
A u stvari... jer sam slomljena, jer sam tuzna, jer sam usamljena i samo takva i znam da budem.
Jer me bolis. I jer me bole i svi drugi.
Jer si me imao. I jer su me imali i drugi. I jer je svako od vas imao po malo mene i od tog malo, on je uzeo malo i bespovratno odnio sa sobom. A puno vas je koji ste uzeli dijelic mene.
Jer krvarim. I jer me zbog vas sve manje ima.
Jer kad kazu da mozes da budes rastrgan na dijelove, pa da treba da se sastavis i da mozes da krvaris i kad, u stvari, ne krvaris... ne lazu.
Jer nestajem...

Sta ja radim sa sobom? Part 386.

26.04.2017.

noge kao da zure...

Zaista se nekako nadam da me uskoro ceka nesto divno u zivotu. U ljubavnom zivotu.
Polako sam se otarasila svega sto mi je unosilo negativu. Prijatelja sa kojima mi se ne druzi, volontiranja gdje mi se ne volontira, rada gdje mi se ne radi. Svega sto me naprosto - ne zanima vise.
Posvetih se druzenju sa porodicom, ucenju, gledanju filmova, odmaranju, trcanju, vjezbanju... uzeh malo vremena samo za sebe.
Jer vrijeme je za predah. Stvarno jeste.
Sljedece sedmice idem na 4-5 dana na putovanje s faxom, a krajem maja-pocetkom juna 10 dana u Grcku. Jedva cekam svee aaaa jer mi ocajnicki treba odmor od svega.
Pa da me napokon doceka neki ljubavni procvat. Vec dugo sam sama. I vec dugo me gluposti spopadaju.
I....

24.04.2017.

jos tvoje duse 21 gram...

Vracam se tacno 21 dan unazad. Vece kad smo se dogovorili da se vidimo poslije taako puno vremena.
Sjedili smo na klupi. Bilo mi je hladno. Hladno jer vani je bilo hladno i hladno jer mi smo hladni. Suze su tekle same od sebe. Zbog ove druge hladnoce. Jer ovu prvu obicno mogu da podnesem.
Pricala sam mu koliko mi je falio i plakala. Pricala mu koliko mi je bilo tesko i plakala. Pricala sam mu... i plakala.
Pricao mi je koliko sam mu falila i koliko mu je bilo tesko.
Tad smo se rastali. Meni smo se mi tad rastali. To vece. Tog trenutka.
Imali smo sex to vece. I par dana kasnije.
I meni je to sve reklo samo jedno - duse su se rastale.
Pisao mi je... sada vise nego ikad nisam vise htjela kontakt. Iako uopste nije upitno volimo li se.
Zamisljala sam drugu osobu, druge osobe...

A onda sam u zagrljaj otisla osobi koja je apsolutno cijelu moju i O-ovu vezu i bila samo to - osoba za zagrljaj. Kad meni treba. I kad zelim.
Pa opet ulazim u krug u kojem se vrti brze i jace nego igdje drugo i iz kojeg ne mozes izaci kako ti hoces, a ni kad hoces.
Svjesna toga, prepustila sam se...
Rukama koje su godinama bile zamjena. Rukama koje su nekad bile sve.
I apsolutno ne znam sta radim sa sobom.
Sa njima. Sa nama.

17.04.2017.

17.4.2011.

Na taj dan smo se prvi put poljubili.
Sinoc u ponoc je stigao u stan. Svirao je, pjevali smo, pricali smo, zezali se. Poljubili se.
Proslo je dugih 6 godina.

16.04.2017.

Da li znas?

Da mislim o njemu dok ljubim tebe...

10.04.2017.

gde me moja zvezda vodilaa, u noc tuge, u bol do ludilaa

Sve sam rekla. Da volim i koliko volim.
Teret je ogroman na meni zbog svega sto sam sebi natovarila na glavu tim priznanjem.
Teret je ogroman pao s mene zbog svega sto sam sebi skinula s duse tim priznanjem.
I sad bar znam... necu se kajati sto nisam priznala nekom da ga volim.
Zivot je cudan.

08.04.2017.

Zivote bjezi...

06.04.2017.

Pooceo sam uciti.

TUGAS.

04.04.2017.

da ti se svet srusi ceo, mog sveta deo dacu...

Vidjeli smo se. Poljubili.
Sada je jos gore. Jos gluplje.
Tuga nastavlja da me ujeda.

03.04.2017.

i ne pitaaj sta radim kad padne nooc...

Sve tuznija. Sve depresivnija. Sve mi je teze.
Hocu hag najjaci na svijetu.

31.03.2017.

Make a wish...

Da mi nocas iza ponoci, kao nekad prije, posalje poruku i pita gdje sam i mogu li izaci... da izadjem i da se volimo cijelu noc...
Cijelu noc...

30.03.2017.

A gdje je on?

Srela sam prije par dana njegovu sestru, kad kazem 'njegovu', naravno da mislim na O-a, na koga bih drugog. Rekla mi je da je cula da sam se pomirila s njim. Ostala sam u soku. Naravno da nisam, ko joj je to rekao, ne razumijem. Nije htjela da mi kaze i posto sam navaljivala, na kraju je smutila nesto tek da me skine s...
Od tad razmisljam. A i do tad sam. Od tad ga sanjam. A i do tad sam.
Pitam se koliko je potrebno da prodje, jer evo... 7 mjeseci je proslo. 7 dugih mjeseci.
Ja se nisam poljubilaa preko mjesec dana ni sa kim... ok, ja sam trenutno tako usamljena.

26.03.2017.

Na rodjendanu gorim i razmisljam koliko ga volim...

19.03.2017.

Ouukej, raspadam se opet.

Boze... vrati mi ljubav, srecu, strast...

19.03.2017.

negde cujem osmeh tvoj...

Tako sam destruktivno raspolozena. Juce se zajebavam kako bi' da posjedujem neke bombe, pobacalaa po jednu na svaki fax, po jednu i na sve ostalo sa cim imam veze i na kraju jednu na sebe.
Stvarno previse negative ima u meni. I stvarno me ljudi ne razumiju. Niti se trude da me razumiju.
I stvarno mi je uzasno tesko...

15.03.2017.

tuga je sto falis stalno i isto

13.03.2017.

in case u didn't know...

since u left...

09.03.2017.

Bila sam u pravu.

Dobile smo carapice i sestra i ja.
Susret je protekao poprilicno cudno. Ja sam bila nervozna i cutljiva jer me je bolio zub, a on je sve vrijeme pricao o svojim uspjesima otkad nismo zajedno i o svom zabavnom zivotu, te se ja osjetih poprilicno tugaljivo. Jeste mi drago zbog njega ako je srecan i sve to, ali mi je opet zao nekakoo sto ja onda ipak nisam bilaa srecan dio njegovog zivota. Ne znam. :/
Kad smo se nasli oblizao mi je obraz.. haha joj... to tako lici na njega.
Ne znam... idem spavati, ne mogu vise razmisljati.

Nockuuu...

08.03.2017.

Da li je danas dan?

07.03.2017.

jos se branim cutanjem...

Za sta sam molila preksinoc? Cemu sam se nadala? O cemu pisala? Sta sam to zeljela?

Vracam se danas kuci s faxa, zurim... nailazim na njegov parkiran autic blizu mjesta gdje radi i nazad kod zadnjeg stakla vidim dvije kese - kese njegovog novoosnovanog brenda carapa. Zvuci smijesno, ali drug i on su kreirali stvarno brutalan brend, ali s obzirom da ga nisam cula ni vidjela mjesecima onda ni nemam pojma kako im ide. Pomisljam kako je to stvarno super reklama, jer prvu mene bi zainteresovalo sta je to uopste i vjerovatno bih proguglala, jer kese stvarno i objektivno izgledaju vrh vrh.

Nakon manje od po' sata ulazim u kucu, sjedam iii... zvoni mi telefon.
On je.
Ma sigurno je greska...
Zvoni...
Da li da se javim?
Zvoni i dalje...
Prevlacim po ekranu da ode s ekrana njegovo ime i zakljucam ekran da se ne cuje zvono...
Ne prestaje...
Pobogu, aaa, nismo se culi mjesecima...

'Haalo?'
'Ej, vidim propusten poziv, paa reko' sta si trebala?'
Haha, njegov vec standardan fazon kad se posvadjamo ili dugo ne cujemo... da se kad pozeli da me pozove i cuje pravi da sam kao ja njega prva pozvala.
Nasmijah se, 'Nisam te zvala.'
'Ma znam... gdje si, da nisi negdje u gradu, kako si?'
'Ma evo s faxa.. umorna, pokisla, nikakva... trebas nesto?'
Objasnjava mi da nije nista hitno i pita me da li cu veceras do grada ili da se sutra javim, treba me nesto. Ali, ponavlja, nije hitno.
Govorim da necu veceras, ali da cu se javiti.
Nasmijava me nekim od svojih standardnih fazona. Smijem se bruku. Govori mi da sam debil i smije se.
'Kontala sam da je greska O.o'
'A ja nisam mogao naci tvoj broj u imeniku, pa sam ovako nazvao iz glave, zaboravio i kako si mi memorisana (kao...)... a htio sam ja ovo vec danima, ali sam se malo bojao.'
Izvinjava se sto me je smarao, izvinjavam se sto sam ga zadrzavala.
'Cujemo se...'
'Cujemo se...'

U neverici sam... razmisljam sta je, gdje gori i shvatam sve - sutra je 8. mart, a O. je uvijek bio pazljiva osoba koja je uvijek znala kako obradovati covjeka.
Da, za 8. mart ce mi pokloniti paketic svojih brendiranih carapica. I da, poklonice i mojoj sestri jer i nju bas voli i jer je i njoj cesto kupovao pokloncice za tako te neke praznike. I da, u autu su te dvije kesice, u stvari, za nas dvije. I da, bio ih je pripremio da nam ih odmah pokloni, ako odmah budem u gradu.
Kladimo se...

I da... presjeklo me.

05.03.2017.

gde me sanjas tu se stvorim

Juce je bilo 6 mjeseci otkako smo raskinuli.

Juce sam bila tuzna cijeli dan.

Juce mi se javila njegova sestra da me pita kad cemo na kafu. Juce sam srela njegove druga i drugaricu i popricala s njima; rekose da je u njihovom huduu sve po starom, ako ne i bolje; kiselo se nakezih. Juce sam vidjela bivsu djevojku njegovog brata. Juce sam vidjela njegove druge druga i drugaricu.

Juce sam pila. Od tuge sto mi fali i od srece sto sam ga se rijesila.

Juce sam otisla na 18. rodjendan jednog malog poznanika... i opet nakon dugo vremena prozivjela moj licni pakao. Drugi djecak/momak koji ima isto 18 godina se napio i bio preagresivan, a ja sam cijelo vece jurcala za njim i molila druge ljude samo da ga ne slusaju, da ga ignorisu i da prodju pored nas kao da se nista ne desava. Jedna grupa momaka me nije poslusala i izvadili su noz.
Ja sam po ko zna koji put pocela da placem samo iz osjecaja nemoci. Po ko zna koji put sam molila da se sve smiri i da se razidjemo. Po ko zna koji put sam smirila sigurnu krvavu tucu. Po ko zna koji put sam bila odgurana u stranu, na pod, jer oni zele tucu, a ja zelim mir. Po ko zna koji put se nasao jedan mirniji tip sa strane koji ce upitati: 'a sta si mu ti? cura? aj ljudi nemojte zbog djevojke, pustite ga.' Po ko zna koji put proklinjala sam dan kad sam to sebi prvi put dozvolila. Po ko zna koji put bila sam na istom mjestu i radila istu stvar.
Samo sto je ovaj put jedna stvar bila drugacija - momak kojeg sam branila nije bio moj momak, momak kojeg sam branila je bio momak koji je mladji 5 godina od mene i prema kojem sam se postavljala zastitnicki jer ga volim k'o dijete svoje, a ne kao svog momka.

Juce sam po ko zna koji put bila u isto vrijeme i heroj i pacenik i sreca i tuga i moc i nemoc. I ja i neko drugi.
Juce sam se vratila u svoju proslost. U nasu proslost. U proslost u kojoj sam ja bila ta koja je smirivala njegovu losu stranu. U proslost u kojoj su letjele stolice. U proslost u kojoj su se govorile najpogrdnije rijeci.

U proslost iz koje sam otisla.

Juce sam plakala. Nocas sam tugu zivjela u snu. Danas tugu zivim na javi.

Danas molim Boga samo da se javi i da ga cujem, vidim, zagrlim... a tako ga mrzim i tako mi ne treba i tako ne smijem nikad vise nista imati s njim.

Danas nalazim 200 ispisanih razloga zasto ga volim koje mu nikad nisam poklonila.

Danas cijeli dan sjedim u kuci. Danas cijeli dan razmisljam. Danas cijeli dan tajno tugujem. Danas cijeli dan zelim da me nema na dan, dva, tri...

Danas sam tako daleko, a tako u kuci.

27.02.2017.

a ja necu sa tobom vise ni jedan dan...

Sutraa u Mostar.. nakon godinu i po' opet. Jedvacek.
Pozeljela sam se. Divan mi je taj grad.
A i odmora mozga sam se pozeljela.

Soooou...

26.02.2017.

al' sve ode dońĎavola kad me pitaju za tebe...

Opet sam ga sanjala cijelu noc. Sanjala sam da ima curu.
Ok, vec uveliko i sebe smaram pricom o njemu, ali se naprosto ne mogu kontrolisati.

Par dana budem skroz okej, a onda par dana uu bedaku strogom. Ali sve te dane ja se drzim i izgledam kao da je sve ok.
A nije.

Za 6 dana je 6 mjeseci kako nismo zajedno. Evo presjeca me sve dok ovo kuckam. 6 dugih mjeseci je proslo.
Evo ne znam...

21.02.2017.

Usamljena part 999.

18.02.2017.

Za njim u vatru skakala...

15.02.2017.

Boli dusa.

14.02.2017.

Dodji slobodno jer svi su pali zidovi...

4 veceri zaredom ga sanjam po cijelu noc. Pa se izgotivim sva od tako lijepih snova. Pa se razocaram kad shvatim da je sve samo san. Veceras cu se bojati i zaspati. Hocu.
'iljadu jutara zaredom ocekujem njegovo pismo. Pa kad zazvoni postar stresem se sva. Pa kad ode, a ne donese pismo, vec samo neki racun, rastuzim se kao malo dijete. Sutra cu se bojati i probuditi. Hocu.
Desetine dana zaredom zelim da ga vidim, cujem. Pa samo o njemu razmisljam. Bojim se novog dana. Da.
Volim te cijelim srcem, daaagi.

14.02.2017.

Ovaj cirkus nije mi bio ni u opisu zivota...

Da... zabranjeno voce. Pf. Fuj.

13.02.2017.

Iako sve te godine mi imali smo sve...

Zivot bez tebe ne zivim...
Okej. Sada je vec sasvim jasno da sam ja stavljena na iskusenja hiljadu. Namjerno. Ne znam zasto, kako i ko mi sve to smjesta, ali u stalnoj sam borbi.
Osim hiljadu drugih manjih stvari koje su me snasle, snaslo me je i to da sam osjetila jaaku simpatiju prema tipu kojem sam se jaa isto mnogo svidjela. Zvuci sjajno.
Medjutim! Ispostavilo se da tip ima zenu vec par godinaa. I dvoje djece.
Evo ne znam...

06.02.2017.

Videli smo ti malu...

Opet silno zelim da me nema na trenutak, dva, tri. Na sat, dan, sedmicu... Boze, znam da je grijeh to, ali ja to stvarno zelim.
Zelim da me nema i da napokon shvatim sta mi toliko fali u mom tako uspjesnom zivotu.
Zelim da znam kako da se napokon trgnem.
Zelim da ga vidim, dotaknem, poljubim, zagrlim. Zelim da je tu. Sad.
Jezim se koliko mi ocajnicki treba i koliko samo njega zelim. Daa ga uhvatim i ne pustam. Da se utrpam u taj zagrljaj, utonem i da se ne pomjeram satima. Da osjetim opet tu bliskost. Da smo jedno iako sjedimo 3 metra udaljeni.
Da uhvatim tu ruku prokletu, blesavu. Da mu poljubim sve prstice. Da slavim sto je moj.
Da je svaki moj osmijeh.
I nije uopste upitno... da, ja sam trajno ostecena i ne, nema mi pomoci.
Mastam o tome da mu priredim neko iznenadjenje i da gaa pridobijem opet. Ali cemu?
Mastam o tome da cu jednom dobiti pismo od njega. Cemu?
Samo ga dovedite i stavite pred mene i nek me voli. Nemojte nista vise da radite.
Okej, znam da je bolesno, ali ja bih tako da nas neka sila spoji, neko drugi, nekooo... da me odvede njemu ili njega meni. I da nas isamara i kaze da smo debilcine sto se volimo a pravimo se da smo daleki. Daleko. Daleki daleko.
Volim te. Ljubav si moja.

05.02.2017.

Koliko si nesrecna?

Nekad pomislim da mene ovo nedostajanje stvarno jede pomalo svaki dan... i dan po dan mene sve manje ima. Bukvalno me nagriza, gricka, uzima mi nadu, srecu, ljubav, vjeru... sve.
Nekad razmisljam o tome sta bih mogla da uradim da se oporavim, a nekad jednostavno ne zelim da razmisljam.
Nikad u zivotu nisam shvatala kako je kad ljudi kazu da ih boli srce.. dusa. Mene boli. Srce. Kida see. Cupaju mi ga iz grudi. Dusa. Tuku mi dusu. Ona place.
Nekad zelim samo da nestanem malo. Da me malo nema.
Jer... zivot mi je tako divan. U svemu sam tako divna. Ali ja nemam onu osobu s kojom se to sve dijeli... a volim da imam i zelim da imam.

28.01.2017.

Moj prvi objavljen tekst.

U magazinu koji samo na fb prati 35000 ljudi.
U magazinu koji dnevno objavi preko 10 tekstova, moj je u posljednjih 10 dana na trecem mjestu po broju lajkova, komentara, serova...
Souuu praud.

23.01.2017.

Zeza li me neko?

20.01.2017.

Zelim godinu bez stresa. Hvala.

18.01.2017.

and I wonder if I ever cross your mind...

Danas je.

16.01.2017.

Joj.

Otkad sam upisala drugi fax svidja mi se jedan lik s moje godine. Ali znate kakav tip? Tipicni nafuranko, frajer, burzuj, navikao da je u centru paznje, a vrlo vjerovatno i obicni mamin i tatin sincic.
Da, djevojke se stvarno nekad loze na TO.
I ja stvarno jesam stalno spominjala kako je on divan, ali bila sam ubjedjena da su to samo moje konstatacije koje i hoce stvarno ostati samo u vazduhu, jer takav je kakav je, a i mladji je 3 godine pobogu. Medjutim...
Prisao mi je prosli vikend u klubu. I bili smo zajedno.
I od tad sve vrijeme samo o njemu razmisljam, kao glupko malii smotani zaljubljeni, zaslijepljeni. :O
Javio mi se od tad vec 3-4 putaa sto stvarno nimalo ne lici na njega, a danas kad sam dosla na fax ii ugledala ga kako sjedi na vrhu amfiteatra pomislila sam kako cemo si mahnuti i to je to, a on je ustao i sisao do mene da me pozdravi. I onda se opet javio. I onda smo se sreli i u gradu, ugledao me, dozvao me i stao da me pozdravi.
Mozda sam toliko zamisljena o njemu samo zato stoo sve to toliko ne lici na nekog ko se predstavlja kao frajerko.
Ali divan je.

15.01.2017.

stres

Da okej... mozda vam vec i rekoh, ali ne mogu da ne ponovim. Ova godina je pocela strasno. I moram povuci kocnicu, ali jos je ne povlacim i stvarno, ali stvarno ne razumijem zasto to.
Upala sam u neki bedak. Veliki bedak. Pff dugo sam i bila okej. :/
Za tri dana bi O-u i meni bilo cetiri godine. Kako vrijeme leti...
Fali mi kad se potrefe tako ti neki blesavi datumi. Vise nego inace.
Ovo ce biti mjesec surovog bubanja. Obecah to sebi.
Huuuh. Nockuu.

13.01.2017.

Dugo me nema...

Zasto?

02.01.2017.

Srecna vam svima! Najsrecnija!

U posljednjih 15ak dana sam pogazila mnogo svojih licnih 'stavova'. Uglavnom su u pitanju bile neke male stvari, ali me nije mimoislo ni par nekih malo vecih. Ovo su definitivno bili moji gresni dani.
2016. sam pocela sa par velikih i bitnih odluka i ispostovala sam ih vecinu, te sam u skladu s tim bila bas bas ponosna na sebe. Medjutim, tako ponosna sam krajem godine odlucila da se malo opustim i popustim teretu svojih odluka, pa sam pretjerala. Pretjerala sa razuzdanim ponasanjem. U svakom smislu.
Slagala bih kad bih rekla da se kajem, ali da sam zamisljena - jesam. I svjesna daa je vrijeme da sasjecem to sve. Jednostavno je bolje da zavrsavam s tim prije nego sto je poprimilo vece razmjere.
Osim toga, na pocetku ove nove godinice zelim da zakljucim da je 2016. godina bila stvarno mnogo uspjesna, ali mnogo mnogo ubrzana. Ljubav me je poprilicno mimoilazila prosle godine, pa se zato nadam da ce ova nova biti moja. Tezicu slicnim stvarima kao i prosle godine, ali cu znacajno usporiti svoj zivot i maksimalno smanjiti stres i izbaciti iz zivota sve sto mi ga bude stvaralo.
Pored toga, jos je mnogo novogodisnjih odluka zapisano, paa je vrijeme da ih pocnem sprovoditi u djelo.
Nabacite na papir sta zelite da budete u narednoj godini i pocnite sa kreiranjem te osobe.

27.12.2016.

sedi za moj sto...

23.12.2016.

ajde B.

Mnogo sam umornaa ali tjesim se da je ostalo jos malo vise od 10 dana i da ja to mogu.
Sad bacam jaki jaki jaki spavanjac, a sutra opet punom parom.
I can do it.

20.12.2016.

Nemam vremena da pisem, a svasta imam da kazem.

S N-om sam bila prije 6 godina. On je jedini momak koji me je ostavio. Patila sam za njim dosta dugo... ne znam, bio mi je poseban valjda... i, eto, kao i sve cudne ljubavne price mi nikad nismo postali sasvim zavrsena prica.
On ima curu vec 8-9 mjeseci, ali mi s vremena na vrijeme pokucka koje slovo. Ma, pise mi i kad ima i kad nema curu i tako vec godinama. I druzimo se. Rijetko kad mi budemo zajedno jer uglavnom bar jedno od nas ima momka/curu i trudimo se da to ispostujemo, alii da volimo provoditi vrijeme zajedno - volimo. I provodimo, nekad manje nekad vise, ali provodimo.
Prije 10ak dana mi je pisao i rekao da je dosao na prati mog faxa samo zbog mene, a mene nema...
Neko vece smo se sreli, a onda me je kasnije zvao u po noci da pita gdje sam i da li cu kuci ubrzo da idemo zajedno... rekao je da me se pozelio. Otisli smo svi zajedno u klub i isplesali se za zivota, a kasnije i ispricali i izgrlili. Nije nista pokusao. Kako god, svakako ne bih ni pristala. Postujem njegovu vezu.
Dan kasnije me je zvao da izadjem samo na kratko vani da me zagrli... u 1 sat sam izasla iz kuce samo da me zagrli. Rekao je da ga samo ja shvatam i sve vrijeme nije ispustao moju ruku iz svoje ruke i nije prestajao svoju glavu da naslanja na moje rame.
Uzasan dio te veceri je sto me je molio da izadjem, a ja se neckala, pa kad sam napokon izasla i pocela pricati nesto rendom s njim i njegovim drugom, on je uzeo telefon i kuckao nesto, a ja se izderala jer kao sigurno pise curi i pitala ga kako ga nije sramota. Onda mi je pokazao telefon, a ono on je u stvari pisao meni nesto sto nije htio da drug cuje/vidi - zahvaljivao mi se sto sam izasla, izvinjavao sto me maltretira, pisao da mu falim i da mu je tesko i da zeli da mi se izjada i da zna da ga samo ja razumijem, pa je zato i dosao... Rekao je da mu je mama tesko bolesna. Oci su mu se napunile suzama.
Opet sam pogrijesila. Izvini... <3
Rekao je jos i da je s curom na pauzi, ali da oboje znaju da je kraj...
Rekla sam da ne zelim nikad i nikom da budem nikakva prepreka ni u cemu.
Danas smo se culi i pitam se gdje vodi ovo sve.
Huh... bojim se svojih odluka agen.

16.12.2016.

akoo pozelis da mi se vratiis...

Naravno da nemam pojma sta zelim i naravno da mi je bas tesko i naravno da cu veceras leci i pomoliti se. Jako jako.
Da me sutra neko grli kao da prekosutra ne postoji...

13.12.2016.

Los dan.

Prijedlog film?

12.12.2016.

Kako se zove to?

Jutros idem prema faxu, slusam muziku i molim se da mi se O. javi. Samo da cujem, procitam 5 njegovih rijeci, jer fali...
A onda stizem na fax i stize njegova poruka da je umrla ribica. Iako se nismo culi ni vidjeli sedmicama, mjesecima, upitah ga samo 'Cija?'. Cija jer je imao dvije - jednu 'moju', koju sam mu ja poklonila za praznike prosle godine i jednu koju je sam sebi kupio. Odgovara mi da je umrla moja. Prolazi me takva jeza i krece mi suza u prvom redu amfiteatra, tik ispred profesora.
To su ribice koje su sjedile s nama na balkonu kad je lijepo vrijeme, ribice koje su sjedile s nama kad mi cugamo, bile s nama kad mi jedemo, ribice koje su bile u sobi kad smo i mi u sobi. Ribice koje smo mi htjeli i u setnju voditi.
Toliko smo ih voljeeli i nekako gledali smo ih uvijek kao par, kao nas. On je bio debicaa i skroz zlatan, a ona svijetlo narandzasta i sitna.
I sve bih ja to nekako i prezivjela da on u jednom trenutku nije napisao da je znao da ce umrijeti jer se cudno ponasa i bas lose izgleda vec 3 mjeseca. A 3 mjeseca mi nismo zajedno.
Boze moj...

11.12.2016.

dodji tebi treba minut da se ponovi moj pakao.

Fali mi toliko da boli. Ali to sam vjerovatno nekad vec rekla...
Pokusavam sve. Zauzimam sve vrijeme svog svijeta, samo da nemam vremena da razmisljam... ali razmisljam...
Ljubim druge... cemu?

08.12.2016.

Umorna. Tuzna. Ruzna.

07.12.2016.

...moja mala barbiko.

Bila sam odsutna nekoliko dana. Posjeta rodjacima je bila pravo osvjezenje. Odmorila sam se, ismijala, opustila, ispricala...
Ipak, u putu kuci sam, kao i obicno, razmisljala sto na sat. Malo o bratu koga sam vidjela prvi put nakon 15-ak godina i prisnosti koju sam i uprkos tome osjetila. Malo o O-u i o tome sto ga opet i iznova sanjam. Malo o S-u i da je bas steta sto nismo uspjeli profunkcionisati. Malo o usamljenosti...
I malo o sestri. Sestri koja ima momka 9 godina, zivi s njim, sve ima s njim vec godinama.. pa ipak nije zadovoljna, ne zeli djecu jos uvijek iako ce uskoro napuniti 30, zeli da ga ostavi... I prevarila ga je.
Bojim se da cemo mi svi kolektivno ostati sami. Bojim se...
Huh... Laku noc.

28.11.2016.

Niko ne zna da voli te k'o ja...

Evo ne znam...
Prolazi treci mjesec kako nismo zajedno... prvi mjesec kako ga nisam ni vidjela, ni cula.
Bojim se priznati, ali svaki dan mi je sve teze. Tako sam prazna. Tako mi fali sve njegovo.
Na jednu stranu me vuce to sto mi fali sve. Apsolutno sve. A na drugu to sto znam da to ne bi profunkcionisalo. Ne bi opet. Sigurno. Jos smo tako mladi.
Bojim se samo da ce ubrzo postati kasno za sve. Ako vec nije...
Duboki uzdah...
Tako sam razocarana u ljubav...
Zelim da znam da li mu je stalo. Zelim da znam da li me jos voli. Zelim da znam da li pati kao ja. Da li me jos uvijek zeli, da li mu falim, da li me sanja, da li je kasno...
Zelim njegov poziv. Ocajnicki. Poruku. Pismo...
Ocajna sam.

27.11.2016.

Sve je isto kao kad si ovdje bila...

21.11.2016.

niko ne zna da voli te k'o ja...

Pocinjem pisati recenicu vec treci put.
Previse emocija, previse svega.
Spavaj...

20.11.2016.

Blizi se 100000. posjetitelj. Volim vas! Vec skoro 6 godina!

20.11.2016.

make a wish

Okej, danima vec razmisljam samo o O-u, a u medjuvremenu (kao i uvijek) popunjavam vrijeme svim nekim silnim momcima sa strane. Nebitnim momcima. Koji zele i hoce i moguu sve, ali to nikad nije onako kako je samo O. znao.
Veceras bila s likom kojeg znam godinu dana i koji je bruku uspjesan, ali nam eto nikad nije 'krenulo'... a onda kada smo se rastalii ja ugledah zvijezdu padalicu i pozelih samo jedno...
Cudno jedno... da mi moj O, moja ljubav i sreca i aaa sve... posalje pismo. Ono pismo koje je uvijek stizalo na moju adresu kada se ne cujemo danima, sedmicama, mjesecima...
Fali mi toliko da se nekad naprosto bojim da mi se srce kida. Ali bukvalno.
Tol'ko ga volim da boli.

17.11.2016.

Jesam ja sjebana.

14.11.2016.

Sta je to srecan zivot?

Sve ovo sto ja imam + jos jedna 'sitnica' koja mi fali.
Ljubav.
Puno ljubavi.
Po ko zna koji put kvarim sve sto mi se 'nudi'. Nesvjesno odbijam svu ljubav koja stigne do mene. Vratim je tamo odakle je dosla i ucinim da ni ne pozeli vise meni da dodje.
I ne, ja nikad nisam bila ona osoba koja je mislila da se bez ljubavi ne moze, ali sam postala ona osoba koja zna i odgovorno tvrdi da je bez ljubavi mnogo tesko. A to shvatite tek onda kad samoca iz vas krene da izlazi i pojavljuje se na vasoj faci, u vasim pokretima. Pa postanete mali, jadni, usamljeni, tuzni covjek.
Da nemam ove ljubavi prema porodici i prijateljima, tesko da bih sebe smatrala covjekom vrijednim iceg.
Iako svjesna svega, opet bespomocno tapkam i cekam da se cudo desi. Da neko u meni vidi sve i da mi da sve, pa da i ja mogu da se cijela dam. Sto bi rekao Mika Antic 'i tek kad cijelog sebe date, tek tad cete i biti cijeli'. Iako svjesna da su to stvari za koje je potrebno vrijemee, ja kao da negdje zurim i kao da nemam vremena da cekam pa sve sto je nepotpuno odmah odguram.
Da, toliko umirem od zelje za paznjom i ljubavlju da zelim sve, puno i odmah. I da, znam da od tog nema nista. Ali zelim.
Zelim da nekog zelim, zelim da mi neko fali cim se rastanemo, zelim da zelim nekom da kazem sve o sebi i svakom svom danu, zelim da u nekom osjetim podrsku za sve, zelim da imam osobu za sve, zelim da se osjetim spokojno, zelim da ljubim, zelim da budem nekom sve, zelim da neko u meni vidi podrsku, zelim da mi je neko sreca i da sam ja nekom sreca. Zelim da volim.
I zelim da mi se sve to sto prije desi.

Posvadjala sam se sa S-om i ne pricamo vec 2 dana i tako mi fali. Da mi je neko rekao da ce mii lik koji me nervira najvise na svijetu i kojeg znam mjesec dana faliti ne bih mu vjerovala.
Pa ipak 29 puta dnevno provjerim da li je tu, da li je pisao...
Fali mi da me nasloni na sebe i poljubi u celo. Fali mi da redom ide 'celo, nos, usta' i fali mi da govori kako bi bolje bilo da ga neko ili nesto ubije nego sto trpi moje gluposti. Fali mi da me nasmije. Fali mi da trazi da ga poljubim.
Ja postajem izgubljen slucaj, polako ali sigurno.

Laku noc.

10.11.2016.

Zurim.

09.11.2016.

if I risk it all

Preksinoc smo se prepirali pola veceri, a vec sinoc mi je priustio jedan od najljepsih dejtova ikad. I ne pretjerujem kad to kazem. Nasa veza u prvih 15 dana ne da nije obecavala, nego tesko da se mogla nazvati vezom, ali sam ja neprestano osjecala neku ogromnu zelju i volju da nastavim, izdrzim i vidim sta me ceka. Bas sam zeljela da uspije. A znam da je zelio i on.
Jednostavno, od covjeka koji je hladnoca teskaa na prvu, on je postao draga dusa grljiva i voljiva. I toliko me je nasmijavao cijelo vece i bas se vidjelo da je moj smajl stalno shvatao kao odobrenjee i motiv da nastavi daljee i da je uzivao u tome koliko me je nasmijavao. I ja sam uzivala.
Odavno nisam osjetila toliko paznje na sebi. Rekla bih 'ljubavi' ali to je stvarno prevelik izraz za nase ni 3 sedmice veze.
'Zelim te pored sebe. Zelim da ovo uspije. Trebas znati da ja nisam covjek od hiljadu rijeci i da ja ne znam bas najbolje pokazati kako se osjecam i da nisam romantican, ali s tobom imam zelju da sve to postanem. Zelim da znas da mi je stalo, da sam bas zagrijan za tebe i za nas. B, ti si sve ono sto ja nisam. To sad tebi mozda zvuci cudno i k'o fraza, ali to je ono sto me privlaci. Tako si razlicita od mene, a tako ista.'

06.11.2016.

nemocna sam dok postojis

05.11.2016.

Pita me sestra zasto slusam tuzne pjesme. Jer ja, eto, volim tako s vremena na vrijeme da se sje*em.

05.11.2016.

Ljudi iz proslosti.

Ja sam onaj tip glupace koja se trudi da svima da sansu akoo se za to stvori bar minimalna mogucnost.
Placam za to tako sto ne mogu izaci, a da ne sretnem nekog od tih ljudi iz proslosti i tako sto ne mogu preziv'ti mjesec dana bez nekog od njih ko se nakacio da mi pise na nekoj drustvenoj mrezi ili cak na telefon.
Ljudi iz proslosti - to je stvarno pravi naziv za te ljudove. Jer ljudi koji su samo ljudi iu proslosti su s razlogom tamo i s razlogom me nervira da ih srecem.
Izlazim neku noc, u kaficu srecem bivseg momka N-a i njegovu sadasnju curu koja me napadala s njegovog profila sasvim neosnovano. Na putu prema klubu srecem lika koji me smara da izadjemo i koji me zvao samo dan prije te veceri i to s curom. U klubu za sto stajem s likom s kojim sam se bas druzila, pa saznala da mu se svidjam pa se prestali druziti O.o (jer su moje drugarice isle u srednju s njim), a on se druzi s mojim prvim momkom Dj-om, koji je naravno isto bio tu i to s curom. Pogledam malo oko sebe i par stolova od sebe ugledam O-a i pomislim o Boze kako divno... i hiljadu zena oko njih. Za vece mi jos pridju drug iz osnovne (kojem sam se svidjala bas davno), kolega s faxa (koji mi stalno prilazi kad se sretnemo) i jos 2-3 momka. Pozelim da ipak nisam izasla to vece. Dodjem kuci i tako pod uticajem alkohola komam bivsem A-u sliku i prozborim kooju s njim, javim se svom sadasnjem 'momku' S-u, javi mi se bivsi D, a ujutro ustanem i shvatim da mi se kad sam zaspala javio i bivsi R.
Ne znam kako vi to zovete al' ja to zovem 'smiluj se Boze na mene'.

01.11.2016.

nisu mi dali da te volim

Sve manje vjerujem u to da cu se ja nekad skrasiti i da ce doci dan kada cu prestati da zivim zivot savrsen u svakom pogledu osim u pogledu ljubavi.
Sve manje vjerujem u to da je do nekog drugog.
Sve manje vjerujem da sam uradila prave poteze u zivotu.
Sve manje vjerujem da je trebalo biti ovako.
Sve manje vjerujem u to da cu ikad biti u srecnoj ljubavi.
Sve manje vjerujem da cu ikad u zivotu prestati gledati fotografije i videe srecnih dana kad sam tuzna.
Sve manje vjerujem da ja ovo mogu da izdrzim.
Sve vise zelim da se nesto desi odmah. Odmah...
...jer poslije Odmah ja vise ne odgovaram za posljedice...

01.11.2016.

jos placam za to...

Sinoc sam od jednog bloggerasa dobila poruku u kojoj izmedju ostalog pise i zasto ne mogu da se otrgnem od nekog ko je toliko razlicit od mene i da se pita kako je moguce da tolika ljubav postoji...
Raspala sam se na 235 dijelova.
Sta radim vise sa sobom?

31.10.2016.

Dok cekam da me sreca sretne...

...razmisljam, pricam i pisem o tome kako mi O. fali i kako samo njega volim.

29.10.2016.

tuga ja i ja

O-ove sestre su me zvale da izadjemo na pice. Toliko mi je bilo lijepoo da mi je doslo da ih zovem vec sad i za sljedeci neki put. Ispricala se, ismijala, istracala, ispovjedila...
Kad sam se nasla s prvom rekla mi je: 'Ajme kako ti je divna kosa.. i trepavice.' Kad sam joj rekla da sam preumorna i da nisam nesto preraspolozena, rekla mi je da se uopste ne vidi i da sam ja njoj uvijek divna.
Kad je dosla druga pitala je iz zeze sto su one uopste izasle sa mnom kad sam ja kao tako divna a 'pogledaj njih'. A jaa ono u fazonu pustite me, pretuzna sam i preusamljena sam.
Tako su me hvalile cijelo vece i pricale kako uvijek i svima pricaju o meni i kako ih svi ispituju ko sam im ja, a one ne znaju reci ko sam im. Ja sam im bivsa cura njihovog brata.
Rastajemo see i one govore da sam divna i mole me da izlazimo sljedeci vikend da mi NADJU MOMKA. E tu sam se raspala. Nakezila se ii rekla da moze.
I u samo par trenutaka su uopste spomenule O-a.. polako sticem utisak da je O. bio u pravu kad je govorio da one vise vole i postuju mene nego njega.
Huh.

29.10.2016.

gorimo napokon

27.10.2016.

Kako unistiti vezu za dva dana? O.o

24.10.2016.

lifted shifted

24.10.2016.

Sve je isto kao kad si ovdje bila...

Danas je 23. Moj i O-ov omiljeni datum u mjesecu. Od danas imam momka. Novog momka.
Hodamoo, on pricaa i ja nesvjesno uzeh svojim malim prstom njegov mali prst i shvatih da sam momka kojeg vidim tek drugi put u zivotu uhvatila za prst/rukuu (kao sto sam to radila i navikla s O-om).. ispustih njegov prst i izvinuh se. On mi rece da slobodno to radim jer je slatko.
E moj tii... Nije problem jel' to slatko ili nije, nego sto je meni toliko falila paznja i ljubav daa je sad sama nesvjesno, a direktno grabim.
Huh, laku noc.

23.10.2016.

sve smo prosli ovo bezbroj puta, jer pukli smo ja i ti

Jutros sam ustala mnoogo dobro raspolozena. Ovu tuznastu pjesmu pustih samo da skontam koja sam budala sto cmizdrim zbog ljudi iz proslosti, a samo tamo vjerovatno i treba da budu.
Koliko li sam samo putaa imala priliku da placem do iznemoglosti zbog gluposti koje su mi se desavale u vezi.
To ne treba i ne smije niko da trpi.
Imam tu neku srecu ludu da opet, po ko zna koji put, tek malo nakon raskida nailazim na skroz kulastog tipaa i odlucujem da mu dam sansu...
Eto, izgleda da sam od danas opet u vezi.
I srecna sam... ili je to samo 'nisam usamljena'... ne znam.
It fils gud, tako da je to sve ok.
Huh...

19.10.2016.

Srijeda vece. Moja sestra splavarise. Ja vjezbam matu. Ok.

18.10.2016.

Sretosmo se danas...

Mi smo stranci.
Falis, ipak.

18.10.2016.

loves all of you

Da u svakoj nesreci moze da se nadje i poneka sreca, uvjerila sam se sama kada sam prenesrecno i prebaksuzno obnovila godinu na psihologiji. U toj nesreci ja sam se zblizila sa profesorima sa psihologije koji su mi maksimalno izasli u susret, vidjela koliko jaka umijem da budem i, sada se cini, najkuprnije od svega - upisala sam drugi fakultet.
Pisala sam vec o tome kako me je samo par ljudi podrzavalo, ali pisala sam i o tome kako se nisam dala. Jednostavno neke stvari covjek mora da prodje sam. I moze, sto je jos bitnije. Ne treba nam striktno za sve neko da nas pogura. Mozemo mi to sjajno i sami.
Uvjerih se ja...
3 sedmice predavanja su meni sasvim dovoljne da kazem da su obnova godine i upis novog fakulteta dvije mnogo dobre stvari koje su mi se desile u posljednje vrijeme. Ma kako god ja (ne)zavrsila, toliko stvari cu cuti i nauciti za samo jednu godinu predavanja, da sam naprosto ponosna sto sam tu gdje jesam.
Ovo je pravi momenat da kazem svima koji se dvoume oko nekih malo hrabrijih i vecih poteza da ih svakako ucine, jer i ako se ispostave kao greska, donose u nase zivote toliko novih stvari da je to vrijedno svake zrtve.
Stvarno jeste.
I... koliko li covjek odraste za samo 3 godine. Od buntovnog brucosa kakav sam bila na psihologiji, do brucosa koji sjedi stalno u prvom redu, prati, zapisuje, upija... do brucosa koga zanima samo znanje, znanje, znanje... napredak. Do brucosa koga uopste ne zanima ishod, vec cijeli put koji ce proci, pa tek onda i ishod.
Kada je put kojim idete kvalitetno poplocan, ne bojte se da necete stici na odrediste.
Stvarno se ne bojte...
Osim toga, od obicnog, malog, sitnog volontera u Domu za nezbrinutu djecu unaprijedjena sam u koordinatora svih volontera, jer su i psihologica u Domu i predstavnici organizacije koja sprovodi dati volonterski projekat, u meni prepoznali pravu osobu za to. A da ne govorim o tome da sam saznala da me djeca stalno spominju i govore da sam im najbolja. Ne trebam dodatno naglasavati da je to uspjeh nad uspjesima.
Ispostavilo se da je ovo jedna od uspjesnijih godina mog zivota... hiljade sati kvalitetno utrosenog vremena, 10ak polozenih ispita, upisan drugi fakultet, polozen vozacki (ako Bog da ubrzo), 4 razlicita volonterska programa (od kojih 2 na poziciji koordinatora), istrcan polumaraton, desetine odgledanih filmova, desetine procitanih knjiga, bar jednom mjesecno posjeta kinu ili pozoristu, desetine radionica, naucene osnove kuvanja, stotine sati provedenih sa porodicom, stotine sati provedenih sa prijateljima, sati i sati ludog provoda, bar 6-7 putovanja... Ma ne znam... ni ne pada mi na pamet sve, a znam da je dosta toga sto sam izostavila.
I na kraju, ali najvaznija od svega, stvar na koju sam najponosnija - ostala sam ljudina. Znam da jesam. I svaki dan sam srecna sto postojim i sto sam bas ono sto jesam.
Jos ljubav pricekam da me stigne i potpuna sam osoba.
Sigurna sam da jesam.
Kako je zivot lijep.

15.10.2016.

Bez drugara i para i ljubavi..

13.10.2016.

Kako mi nocas fale tvoje mane...

Nocas sam sanjala puno krvi. Krv koja lije iz mene. Krv koja je svuda oko mene.
Probudila sam se naglo, k'o u filmovima i skocila iz kreveta. Nisam bila sigurna da li sam vrisnula u snu ili i na javi... nekako sam se smirila i nastavila spavati.
Sanovnik mi je ujutro rekao da mi predstoji divan period, da cu imati mnogo uspjeha... da je sanjati krv dobro.
Jedan od sanovnickih sajtova je neki segment mog sna protumacio i kao 'skori ljubavni susret sa osobom koju dugo nisam vidjela'. Pa sam ja, treba, cijeli dan gledala svuda oko sebe, nadajuci se da cu ugledati O-a.
Cudna ja...

A ubrzo cu vam pokuckati malo i o uspjehu. Svom uspjehu.

09.10.2016.

Koji mi je djavo?

Obicna zenska sujeta.
Javi se...

08.10.2016.

Sto uvijek sve bude isto?

Zasto me uvijek mora stici tuga i slamati i tjerati da razmisljam, sanjam, gledam stare slike, videe i zasto uvijek tek tad vidim koliko sam ja s njim bila srecna?
Zasto se uvijek bas onoo sto ja prigovaram ljudima (najcesce momcima) i zbog cega se ljutim rapidno promjeni cim se rastanemo?
S-u sam uvijek prigovarala za fudbal i 'sta ces ti od tog, majke ti, hvati se knjige', sad je trener djeci u jednom klubu. V-u sam uvijek prigovarala da je neodgovoran, neozbiljan, nesposoban i 'pobogu, zasto nista ne studiras', sad radi puno radno vrijeme i studira istovremeno. O-u sam prigovarala za fax i eto, izgleda da ce dati uslov za sljedecu godinu napokon.
Ne znam jel' to donosenje njima srece il' nesrece s moje strane, ali znam da me uvijek tako pokaki nesto naglo.
I sjebem se.
A o tome da sam s L-om prije samo 10ak dana dogovarala da odemo na pice, vidimo se, bezveze da se ispricamo, a prije par dana me s njegovog profila napala njegova sadasnja cura... o tome da ni ne pricam.
Hjudz brejk od svega mi treba. I treba mii ljubav. Odjednom i sve zajedno.
:(

06.10.2016.

.

Danas sam srela O-ovu sestru. Obradovala joj se k'o malo dijete. Boze, kako ja sve njegove drugare, rodbinuu, svee volim. Bas, bas.
Pricamo tako i ona u jednom trenutku mene pita jesmo li zajedno O i ja, govorim da nismo. Ono sto je uslijedilo je recenica koja mi je ostatak dana odzvanjala u glavi.
'Poslusaj ti mene i goni ga, raskrsti zauvijek, nadji novog momka. Ali nemoj nikad reci da sam ti ja to rekla.'
I sad dok kuckam jezim se jer mi u glavi sasvim zivo stoji njena faca i ona kako to izgovara.
Boze...

05.10.2016.

i svaki osmeh tvoj za mene jedan magican je stih.

01.10.2016.

teska vremena prijatelju moj

Sjedim u busu i posmatram srednjoskolce koji su krenuli do grada, jer subota vece je.
Jedan momcic upita drugog ima li para i hoce li se potaliti za cigare. Onda pitaju i curicu pored njih da se potali.
Ne znam stoo, al' mnogo mi simpa scena bila. Vratila me u vrijeme kad sam bila srednja skola i kad je stvarno postojalo pitanje 'imas li para'.. kad ostaris podrazumijeva se da para imas. Radio ili ne radio, imas.
A onda se prekontah da je to mozda samo moj glupi kont i da je to tako samo zato sto ja uvijek imam para vec nekoliko godina.
Ipak, mislim da sam mnogo vise cijenila pare tad kad sam bila mladja. Znala sam sacuvati, ustediti, odreci se neceg. Znala svasta.

29.09.2016.

Tuga, ja i ja.

Juce sam bila na superenergicnoj radionici jedne meni dobro poznate, a i u mom gradu generalno dobro poznate, osobe. Toliko energije, toliko zelje, volje i jacine u toj zeni.
U nekim segmentima sam se poistovjetila s njom, a u nekim sam jos predaleko ja od nje.
U svakom slucaju, mnogo novih ideja i pokretaca usvojih.
Mnogo sam tuzna, ali mnogo me misli vukuu dalje i dalje.

21.09.2016.

i pitaju kakva je to srecaa u kojoj te dijeliim na polaa

Nisam rob izbodjacima. Rob sam dobroj pjesmi. Bilo da je to neki znj, lijevi, ne toliko poznat pjevac ili neki super ultra star.
Ne volim to kod ljudi danas... kritikuju i ne dopustaju da im se svidi pjesma samo zato sto je izvodjac neko ko je nekad imao neku bruku losu pjesmu.
Generalno, nicije pjesme ne bi trebale sve da prolaze. Ali super starovima prolaze. Sve. I dobre. I lose.
I dec hau it gous. Ne samo sa pjesmama. Neki modni brend izbaci neki sit od odjevnog komada i to je kao vau jer to je taj brend?

18.09.2016.

Ne mogu.

Ovih dana sam se, kao nikad, dala ucenju. Dobro, ne bas kao nikad, ali stvarno dugo nisam ovako.
Sinoc sam malo izasla s drugaricama i malo popila i vec sad jasno vidim kolika mi je to bila greska. Ako sutra padnem, slobodno mogu reci da je zbog tog i da, sve sam sama kriva.
I tuzna sam vala previse.

16.09.2016.

Zapisi sta si pljunuo, pa da pljunes i sebe kada to isto uradis.

O. je uvijek bio onaj tip momka koji ne voli drustvene mreze, ne koristi drustvene mreze, na fejs ne ulazi sedmicama, net na telefonu ni ne pali. Milina je to bila za mene, kao njegovu curu, dok sam to bila.
U posljednje vrijeme, otkad smo bas rijetko u komadu zajedno neko vrijeme, to se malo promijenilo. Pa opet kad se izmirimo, on naglo, sam od sebe, prestane ulaziti na fejs, baviti se tim 'glupostima', kako ih je on nazivao, a i 'necu B. jer nam to samo moze biti izvor neke glupe svadje'. I ja sam to postovala. I voljela. Uvijek sam bila mirna. Iako sam i nevezano za to bas imala povjerenje u te sve moderne probleme - prevare, dopisivanja, gluposti, kada je on u pitanju. On jednostavno nije bio taj tip.
Prije 15ak dana prestali smo pricati. Jednostavno se u 7 dana skupilo previse gluposti i moralo je puci. Moralo.
Odjednom je osoba koja je najmanje 2 puta dnevno na fb. Na instagramu je aktivan kao nikad. Cak je zapratio i trebe koje su njega zapratile prije, a on njih nije htio. I gratis danas je zapratio bivsu curu. O.o
Kaze moja sestra: 'Nemoj ga, jadan, zna da ces ti vidjeti i skontati i zna da ces se iznervirati i zna da bi ga inace odma' napala, pa pokusava bar nekako da te natjera da mu se javis.'
Ipak nemam rijeci.

14.09.2016.

voli me jos ovaj put, vrati onaj stari sjaj

11.09.2016.

o tugama

Mrzim povratke kuci.
Ne zbog toga sto mi se ne ide kuci, nego zato sto u posljednje vrijeme povratak kuci znaci ostavljanje iza sebe par lijepih dana negdje.
Pa onda prvo pokusam suzbiti to, ali brzasto skontam da ne mogu i da mi je bas zao... polako se osamim negdje u 'tuzni dio busa' i samujem. Tuga zbog povratka kuci ubrzo probudi u meni sve tuzne teme ovog svijeta, pa tuga samo raste, raste i raste. Onda uzmem slusalice i pocnem slusati najtuznije pjesme ovog svijeta.. i ubrzo kane i pokoja suza.
Ako imam srece neko od mojih malih drugara skonta da sam tuzna i dodje grli me, mazi, ceska, ljubi i to mi nekako ugrije srce i smiri me.
Tako je tuzno kada u glavu nadolaze sve tuzne scene iz zivota tako zive i tako realne. To boli.
Tako mi fali njeznosti i ljubavi i ne bojim se to da priznam. I to boli.


Stariji postovi