moj
mali
svijet
.
Cao.
Ja sam missyB.



a kod mene?
sta imaa?

Ju vr hir : 94187
Tenk ju : AgainstMe

08.12.2016.

Umorna. Tuzna. Ruzna.

07.12.2016.

...moja mala barbiko.

Bila sam odsutna nekoliko dana. Posjeta rodjacima je bila pravo osvjezenje. Odmorila sam se, ismijala, opustila, ispricala...
Ipak, u putu kuci sam, kao i obicno, razmisljala sto na sat. Malo o bratu koga sam vidjela prvi put nakon 15-ak godina i prisnosti koju sam i uprkos tome osjetila. Malo o O-u i o tome sto ga opet i iznova sanjam. Malo o S-u i da je bas steta sto nismo uspjeli profunkcionisati. Malo o usamljenosti...
I malo o sestri. Sestri koja ima momka 9 godina, zivi s njim, sve ima s njim vec godinama.. pa ipak nije zadovoljna, ne zeli djecu jos uvijek iako ce uskoro napuniti 30, zeli da ga ostavi... I prevarila ga je.
Bojim se da cemo mi svi kolektivno ostati sami. Bojim se...
Huh... Laku noc.

28.11.2016.

Niko ne zna da voli te k'o ja...

Evo ne znam...
Prolazi treci mjesec kako nismo zajedno... prvi mjesec kako ga nisam ni vidjela, ni cula.
Bojim se priznati, ali svaki dan mi je sve teze. Tako sam prazna. Tako mi fali sve njegovo.
Na jednu stranu me vuce to sto mi fali sve. Apsolutno sve. A na drugu to sto znam da to ne bi profunkcionisalo. Ne bi opet. Sigurno. Jos smo tako mladi.
Bojim se samo da ce ubrzo postati kasno za sve. Ako vec nije...
Duboki uzdah...
Tako sam razocarana u ljubav...
Zelim da znam da li mu je stalo. Zelim da znam da li me jos voli. Zelim da znam da li pati kao ja. Da li me jos uvijek zeli, da li mu falim, da li me sanja, da li je kasno...
Zelim njegov poziv. Ocajnicki. Poruku. Pismo...
Ocajna sam.

27.11.2016.

Sve je isto kao kad si ovdje bila...

21.11.2016.

niko ne zna da voli te k'o ja...

Pocinjem pisati recenicu vec treci put.
Previse emocija, previse svega.
Spavaj...

20.11.2016.

Blizi se 100000. posjetitelj. Volim vas! Vec skoro 6 godina!

20.11.2016.

make a wish

Okej, danima vec razmisljam samo o O-u, a u medjuvremenu (kao i uvijek) popunjavam vrijeme svim nekim silnim momcima sa strane. Nebitnim momcima. Koji zele i hoce i moguu sve, ali to nikad nije onako kako je samo O. znao.
Veceras bila s likom kojeg znam godinu dana i koji je bruku uspjesan, ali nam eto nikad nije 'krenulo'... a onda kada smo se rastalii ja ugledah zvijezdu padalicu i pozelih samo jedno...
Cudno jedno... da mi moj O, moja ljubav i sreca i aaa sve... posalje pismo. Ono pismo koje je uvijek stizalo na moju adresu kada se ne cujemo danima, sedmicama, mjesecima...
Fali mi toliko da se nekad naprosto bojim da mi se srce kida. Ali bukvalno.
Tol'ko ga volim da boli.

17.11.2016.

Jesam ja sjebana.

14.11.2016.

Sta je to srecan zivot?

Sve ovo sto ja imam + jos jedna 'sitnica' koja mi fali.
Ljubav.
Puno ljubavi.
Po ko zna koji put kvarim sve sto mi se 'nudi'. Nesvjesno odbijam svu ljubav koja stigne do mene. Vratim je tamo odakle je dosla i ucinim da ni ne pozeli vise meni da dodje.
I ne, ja nikad nisam bila ona osoba koja je mislila da se bez ljubavi ne moze, ali sam postala ona osoba koja zna i odgovorno tvrdi da je bez ljubavi mnogo tesko. A to shvatite tek onda kad samoca iz vas krene da izlazi i pojavljuje se na vasoj faci, u vasim pokretima. Pa postanete mali, jadni, usamljeni, tuzni covjek.
Da nemam ove ljubavi prema porodici i prijateljima, tesko da bih sebe smatrala covjekom vrijednim iceg.
Iako svjesna svega, opet bespomocno tapkam i cekam da se cudo desi. Da neko u meni vidi sve i da mi da sve, pa da i ja mogu da se cijela dam. Sto bi rekao Mika Antic 'i tek kad cijelog sebe date, tek tad cete i biti cijeli'. Iako svjesna da su to stvari za koje je potrebno vrijemee, ja kao da negdje zurim i kao da nemam vremena da cekam pa sve sto je nepotpuno odmah odguram.
Da, toliko umirem od zelje za paznjom i ljubavlju da zelim sve, puno i odmah. I da, znam da od tog nema nista. Ali zelim.
Zelim da nekog zelim, zelim da mi neko fali cim se rastanemo, zelim da zelim nekom da kazem sve o sebi i svakom svom danu, zelim da u nekom osjetim podrsku za sve, zelim da imam osobu za sve, zelim da se osjetim spokojno, zelim da ljubim, zelim da budem nekom sve, zelim da neko u meni vidi podrsku, zelim da mi je neko sreca i da sam ja nekom sreca. Zelim da volim.
I zelim da mi se sve to sto prije desi.

Posvadjala sam se sa S-om i ne pricamo vec 2 dana i tako mi fali. Da mi je neko rekao da ce mii lik koji me nervira najvise na svijetu i kojeg znam mjesec dana faliti ne bih mu vjerovala.
Pa ipak 29 puta dnevno provjerim da li je tu, da li je pisao...
Fali mi da me nasloni na sebe i poljubi u celo. Fali mi da redom ide 'celo, nos, usta' i fali mi da govori kako bi bolje bilo da ga neko ili nesto ubije nego sto trpi moje gluposti. Fali mi da me nasmije. Fali mi da trazi da ga poljubim.
Ja postajem izgubljen slucaj, polako ali sigurno.

Laku noc.

10.11.2016.

Zurim.

09.11.2016.

if I risk it all

Preksinoc smo se prepirali pola veceri, a vec sinoc mi je priustio jedan od najljepsih dejtova ikad. I ne pretjerujem kad to kazem. Nasa veza u prvih 15 dana ne da nije obecavala, nego tesko da se mogla nazvati vezom, ali sam ja neprestano osjecala neku ogromnu zelju i volju da nastavim, izdrzim i vidim sta me ceka. Bas sam zeljela da uspije. A znam da je zelio i on.
Jednostavno, od covjeka koji je hladnoca teskaa na prvu, on je postao draga dusa grljiva i voljiva. I toliko me je nasmijavao cijelo vece i bas se vidjelo da je moj smajl stalno shvatao kao odobrenjee i motiv da nastavi daljee i da je uzivao u tome koliko me je nasmijavao. I ja sam uzivala.
Odavno nisam osjetila toliko paznje na sebi. Rekla bih 'ljubavi' ali to je stvarno prevelik izraz za nase ni 3 sedmice veze.
'Zelim te pored sebe. Zelim da ovo uspije. Trebas znati da ja nisam covjek od hiljadu rijeci i da ja ne znam bas najbolje pokazati kako se osjecam i da nisam romantican, ali s tobom imam zelju da sve to postanem. Zelim da znas da mi je stalo, da sam bas zagrijan za tebe i za nas. B, ti si sve ono sto ja nisam. To sad tebi mozda zvuci cudno i k'o fraza, ali to je ono sto me privlaci. Tako si razlicita od mene, a tako ista.'

06.11.2016.

nemocna sam dok postojis

05.11.2016.

Pita me sestra zasto slusam tuzne pjesme. Jer ja, eto, volim tako s vremena na vrijeme da se sje*em.

05.11.2016.

Ljudi iz proslosti.

Ja sam onaj tip glupace koja se trudi da svima da sansu akoo se za to stvori bar minimalna mogucnost.
Placam za to tako sto ne mogu izaci, a da ne sretnem nekog od tih ljudi iz proslosti i tako sto ne mogu preziv'ti mjesec dana bez nekog od njih ko se nakacio da mi pise na nekoj drustvenoj mrezi ili cak na telefon.
Ljudi iz proslosti - to je stvarno pravi naziv za te ljudove. Jer ljudi koji su samo ljudi iu proslosti su s razlogom tamo i s razlogom me nervira da ih srecem.
Izlazim neku noc, u kaficu srecem bivseg momka N-a i njegovu sadasnju curu koja me napadala s njegovog profila sasvim neosnovano. Na putu prema klubu srecem lika koji me smara da izadjemo i koji me zvao samo dan prije te veceri i to s curom. U klubu za sto stajem s likom s kojim sam se bas druzila, pa saznala da mu se svidjam pa se prestali druziti O.o (jer su moje drugarice isle u srednju s njim), a on se druzi s mojim prvim momkom Dj-om, koji je naravno isto bio tu i to s curom. Pogledam malo oko sebe i par stolova od sebe ugledam O-a i pomislim o Boze kako divno... i hiljadu zena oko njih. Za vece mi jos pridju drug iz osnovne (kojem sam se svidjala bas davno), kolega s faxa (koji mi stalno prilazi kad se sretnemo) i jos 2-3 momka. Pozelim da ipak nisam izasla to vece. Dodjem kuci i tako pod uticajem alkohola komam bivsem A-u sliku i prozborim kooju s njim, javim se svom sadasnjem 'momku' S-u, javi mi se bivsi D, a ujutro ustanem i shvatim da mi se kad sam zaspala javio i bivsi R.
Ne znam kako vi to zovete al' ja to zovem 'smiluj se Boze na mene'.

01.11.2016.

nisu mi dali da te volim

Sve manje vjerujem u to da cu se ja nekad skrasiti i da ce doci dan kada cu prestati da zivim zivot savrsen u svakom pogledu osim u pogledu ljubavi.
Sve manje vjerujem u to da je do nekog drugog.
Sve manje vjerujem da sam uradila prave poteze u zivotu.
Sve manje vjerujem da je trebalo biti ovako.
Sve manje vjerujem u to da cu ikad biti u srecnoj ljubavi.
Sve manje vjerujem da cu ikad u zivotu prestati gledati fotografije i videe srecnih dana kad sam tuzna.
Sve manje vjerujem da ja ovo mogu da izdrzim.
Sve vise zelim da se nesto desi odmah. Odmah...
...jer poslije Odmah ja vise ne odgovaram za posljedice...

01.11.2016.

jos placam za to...

Sinoc sam od jednog bloggerasa dobila poruku u kojoj izmedju ostalog pise i zasto ne mogu da se otrgnem od nekog ko je toliko razlicit od mene i da se pita kako je moguce da tolika ljubav postoji...
Raspala sam se na 235 dijelova.
Sta radim vise sa sobom?

31.10.2016.

Dok cekam da me sreca sretne...

...razmisljam, pricam i pisem o tome kako mi O. fali i kako samo njega volim.

29.10.2016.

tuga ja i ja

O-ove sestre su me zvale da izadjemo na pice. Toliko mi je bilo lijepoo da mi je doslo da ih zovem vec sad i za sljedeci neki put. Ispricala se, ismijala, istracala, ispovjedila...
Kad sam se nasla s prvom rekla mi je: 'Ajme kako ti je divna kosa.. i trepavice.' Kad sam joj rekla da sam preumorna i da nisam nesto preraspolozena, rekla mi je da se uopste ne vidi i da sam ja njoj uvijek divna.
Kad je dosla druga pitala je iz zeze sto su one uopste izasle sa mnom kad sam ja kao tako divna a 'pogledaj njih'. A jaa ono u fazonu pustite me, pretuzna sam i preusamljena sam.
Tako su me hvalile cijelo vece i pricale kako uvijek i svima pricaju o meni i kako ih svi ispituju ko sam im ja, a one ne znaju reci ko sam im. Ja sam im bivsa cura njihovog brata.
Rastajemo see i one govore da sam divna i mole me da izlazimo sljedeci vikend da mi NADJU MOMKA. E tu sam se raspala. Nakezila se ii rekla da moze.
I u samo par trenutaka su uopste spomenule O-a.. polako sticem utisak da je O. bio u pravu kad je govorio da one vise vole i postuju mene nego njega.
Huh.

29.10.2016.

gorimo napokon

27.10.2016.

Kako unistiti vezu za dva dana? O.o

24.10.2016.

lifted shifted

24.10.2016.

Sve je isto kao kad si ovdje bila...

Danas je 23. Moj i O-ov omiljeni datum u mjesecu. Od danas imam momka. Novog momka.
Hodamoo, on pricaa i ja nesvjesno uzeh svojim malim prstom njegov mali prst i shvatih da sam momka kojeg vidim tek drugi put u zivotu uhvatila za prst/rukuu (kao sto sam to radila i navikla s O-om).. ispustih njegov prst i izvinuh se. On mi rece da slobodno to radim jer je slatko.
E moj tii... Nije problem jel' to slatko ili nije, nego sto je meni toliko falila paznja i ljubav daa je sad sama nesvjesno, a direktno grabim.
Huh, laku noc.

23.10.2016.

sve smo prosli ovo bezbroj puta, jer pukli smo ja i ti

Jutros sam ustala mnoogo dobro raspolozena. Ovu tuznastu pjesmu pustih samo da skontam koja sam budala sto cmizdrim zbog ljudi iz proslosti, a samo tamo vjerovatno i treba da budu.
Koliko li sam samo putaa imala priliku da placem do iznemoglosti zbog gluposti koje su mi se desavale u vezi.
To ne treba i ne smije niko da trpi.
Imam tu neku srecu ludu da opet, po ko zna koji put, tek malo nakon raskida nailazim na skroz kulastog tipaa i odlucujem da mu dam sansu...
Eto, izgleda da sam od danas opet u vezi.
I srecna sam... ili je to samo 'nisam usamljena'... ne znam.
It fils gud, tako da je to sve ok.
Huh...

19.10.2016.

Srijeda vece. Moja sestra splavarise. Ja vjezbam matu. Ok.

18.10.2016.

Sretosmo se danas...

Mi smo stranci.
Falis, ipak.

18.10.2016.

loves all of you

Da u svakoj nesreci moze da se nadje i poneka sreca, uvjerila sam se sama kada sam prenesrecno i prebaksuzno obnovila godinu na psihologiji. U toj nesreci ja sam se zblizila sa profesorima sa psihologije koji su mi maksimalno izasli u susret, vidjela koliko jaka umijem da budem i, sada se cini, najkuprnije od svega - upisala sam drugi fakultet.
Pisala sam vec o tome kako me je samo par ljudi podrzavalo, ali pisala sam i o tome kako se nisam dala. Jednostavno neke stvari covjek mora da prodje sam. I moze, sto je jos bitnije. Ne treba nam striktno za sve neko da nas pogura. Mozemo mi to sjajno i sami.
Uvjerih se ja...
3 sedmice predavanja su meni sasvim dovoljne da kazem da su obnova godine i upis novog fakulteta dvije mnogo dobre stvari koje su mi se desile u posljednje vrijeme. Ma kako god ja (ne)zavrsila, toliko stvari cu cuti i nauciti za samo jednu godinu predavanja, da sam naprosto ponosna sto sam tu gdje jesam.
Ovo je pravi momenat da kazem svima koji se dvoume oko nekih malo hrabrijih i vecih poteza da ih svakako ucine, jer i ako se ispostave kao greska, donose u nase zivote toliko novih stvari da je to vrijedno svake zrtve.
Stvarno jeste.
I... koliko li covjek odraste za samo 3 godine. Od buntovnog brucosa kakav sam bila na psihologiji, do brucosa koji sjedi stalno u prvom redu, prati, zapisuje, upija... do brucosa koga zanima samo znanje, znanje, znanje... napredak. Do brucosa koga uopste ne zanima ishod, vec cijeli put koji ce proci, pa tek onda i ishod.
Kada je put kojim idete kvalitetno poplocan, ne bojte se da necete stici na odrediste.
Stvarno se ne bojte...
Osim toga, od obicnog, malog, sitnog volontera u Domu za nezbrinutu djecu unaprijedjena sam u koordinatora svih volontera, jer su i psihologica u Domu i predstavnici organizacije koja sprovodi dati volonterski projekat, u meni prepoznali pravu osobu za to. A da ne govorim o tome da sam saznala da me djeca stalno spominju i govore da sam im najbolja. Ne trebam dodatno naglasavati da je to uspjeh nad uspjesima.
Ispostavilo se da je ovo jedna od uspjesnijih godina mog zivota... hiljade sati kvalitetno utrosenog vremena, 10ak polozenih ispita, upisan drugi fakultet, polozen vozacki (ako Bog da ubrzo), 4 razlicita volonterska programa (od kojih 2 na poziciji koordinatora), istrcan polumaraton, desetine odgledanih filmova, desetine procitanih knjiga, bar jednom mjesecno posjeta kinu ili pozoristu, desetine radionica, naucene osnove kuvanja, stotine sati provedenih sa porodicom, stotine sati provedenih sa prijateljima, sati i sati ludog provoda, bar 6-7 putovanja... Ma ne znam... ni ne pada mi na pamet sve, a znam da je dosta toga sto sam izostavila.
I na kraju, ali najvaznija od svega, stvar na koju sam najponosnija - ostala sam ljudina. Znam da jesam. I svaki dan sam srecna sto postojim i sto sam bas ono sto jesam.
Jos ljubav pricekam da me stigne i potpuna sam osoba.
Sigurna sam da jesam.
Kako je zivot lijep.

15.10.2016.

Bez drugara i para i ljubavi..

13.10.2016.

Kako mi nocas fale tvoje mane...

Nocas sam sanjala puno krvi. Krv koja lije iz mene. Krv koja je svuda oko mene.
Probudila sam se naglo, k'o u filmovima i skocila iz kreveta. Nisam bila sigurna da li sam vrisnula u snu ili i na javi... nekako sam se smirila i nastavila spavati.
Sanovnik mi je ujutro rekao da mi predstoji divan period, da cu imati mnogo uspjeha... da je sanjati krv dobro.
Jedan od sanovnickih sajtova je neki segment mog sna protumacio i kao 'skori ljubavni susret sa osobom koju dugo nisam vidjela'. Pa sam ja, treba, cijeli dan gledala svuda oko sebe, nadajuci se da cu ugledati O-a.
Cudna ja...

A ubrzo cu vam pokuckati malo i o uspjehu. Svom uspjehu.

09.10.2016.

Koji mi je djavo?

Obicna zenska sujeta.
Javi se...

08.10.2016.

Sto uvijek sve bude isto?

Zasto me uvijek mora stici tuga i slamati i tjerati da razmisljam, sanjam, gledam stare slike, videe i zasto uvijek tek tad vidim koliko sam ja s njim bila srecna?
Zasto se uvijek bas onoo sto ja prigovaram ljudima (najcesce momcima) i zbog cega se ljutim rapidno promjeni cim se rastanemo?
S-u sam uvijek prigovarala za fudbal i 'sta ces ti od tog, majke ti, hvati se knjige', sad je trener djeci u jednom klubu. V-u sam uvijek prigovarala da je neodgovoran, neozbiljan, nesposoban i 'pobogu, zasto nista ne studiras', sad radi puno radno vrijeme i studira istovremeno. O-u sam prigovarala za fax i eto, izgleda da ce dati uslov za sljedecu godinu napokon.
Ne znam jel' to donosenje njima srece il' nesrece s moje strane, ali znam da me uvijek tako pokaki nesto naglo.
I sjebem se.
A o tome da sam s L-om prije samo 10ak dana dogovarala da odemo na pice, vidimo se, bezveze da se ispricamo, a prije par dana me s njegovog profila napala njegova sadasnja cura... o tome da ni ne pricam.
Hjudz brejk od svega mi treba. I treba mii ljubav. Odjednom i sve zajedno.
:(

06.10.2016.

.

Danas sam srela O-ovu sestru. Obradovala joj se k'o malo dijete. Boze, kako ja sve njegove drugare, rodbinuu, svee volim. Bas, bas.
Pricamo tako i ona u jednom trenutku mene pita jesmo li zajedno O i ja, govorim da nismo. Ono sto je uslijedilo je recenica koja mi je ostatak dana odzvanjala u glavi.
'Poslusaj ti mene i goni ga, raskrsti zauvijek, nadji novog momka. Ali nemoj nikad reci da sam ti ja to rekla.'
I sad dok kuckam jezim se jer mi u glavi sasvim zivo stoji njena faca i ona kako to izgovara.
Boze...

05.10.2016.

i svaki osmeh tvoj za mene jedan magican je stih.

01.10.2016.

teska vremena prijatelju moj

Sjedim u busu i posmatram srednjoskolce koji su krenuli do grada, jer subota vece je.
Jedan momcic upita drugog ima li para i hoce li se potaliti za cigare. Onda pitaju i curicu pored njih da se potali.
Ne znam stoo, al' mnogo mi simpa scena bila. Vratila me u vrijeme kad sam bila srednja skola i kad je stvarno postojalo pitanje 'imas li para'.. kad ostaris podrazumijeva se da para imas. Radio ili ne radio, imas.
A onda se prekontah da je to mozda samo moj glupi kont i da je to tako samo zato sto ja uvijek imam para vec nekoliko godina.
Ipak, mislim da sam mnogo vise cijenila pare tad kad sam bila mladja. Znala sam sacuvati, ustediti, odreci se neceg. Znala svasta.

29.09.2016.

Tuga, ja i ja.

Juce sam bila na superenergicnoj radionici jedne meni dobro poznate, a i u mom gradu generalno dobro poznate, osobe. Toliko energije, toliko zelje, volje i jacine u toj zeni.
U nekim segmentima sam se poistovjetila s njom, a u nekim sam jos predaleko ja od nje.
U svakom slucaju, mnogo novih ideja i pokretaca usvojih.
Mnogo sam tuzna, ali mnogo me misli vukuu dalje i dalje.

21.09.2016.

i pitaju kakva je to srecaa u kojoj te dijeliim na polaa

Nisam rob izbodjacima. Rob sam dobroj pjesmi. Bilo da je to neki znj, lijevi, ne toliko poznat pjevac ili neki super ultra star.
Ne volim to kod ljudi danas... kritikuju i ne dopustaju da im se svidi pjesma samo zato sto je izvodjac neko ko je nekad imao neku bruku losu pjesmu.
Generalno, nicije pjesme ne bi trebale sve da prolaze. Ali super starovima prolaze. Sve. I dobre. I lose.
I dec hau it gous. Ne samo sa pjesmama. Neki modni brend izbaci neki sit od odjevnog komada i to je kao vau jer to je taj brend?

18.09.2016.

Ne mogu.

Ovih dana sam se, kao nikad, dala ucenju. Dobro, ne bas kao nikad, ali stvarno dugo nisam ovako.
Sinoc sam malo izasla s drugaricama i malo popila i vec sad jasno vidim kolika mi je to bila greska. Ako sutra padnem, slobodno mogu reci da je zbog tog i da, sve sam sama kriva.
I tuzna sam vala previse.

16.09.2016.

Zapisi sta si pljunuo, pa da pljunes i sebe kada to isto uradis.

O. je uvijek bio onaj tip momka koji ne voli drustvene mreze, ne koristi drustvene mreze, na fejs ne ulazi sedmicama, net na telefonu ni ne pali. Milina je to bila za mene, kao njegovu curu, dok sam to bila.
U posljednje vrijeme, otkad smo bas rijetko u komadu zajedno neko vrijeme, to se malo promijenilo. Pa opet kad se izmirimo, on naglo, sam od sebe, prestane ulaziti na fejs, baviti se tim 'glupostima', kako ih je on nazivao, a i 'necu B. jer nam to samo moze biti izvor neke glupe svadje'. I ja sam to postovala. I voljela. Uvijek sam bila mirna. Iako sam i nevezano za to bas imala povjerenje u te sve moderne probleme - prevare, dopisivanja, gluposti, kada je on u pitanju. On jednostavno nije bio taj tip.
Prije 15ak dana prestali smo pricati. Jednostavno se u 7 dana skupilo previse gluposti i moralo je puci. Moralo.
Odjednom je osoba koja je najmanje 2 puta dnevno na fb. Na instagramu je aktivan kao nikad. Cak je zapratio i trebe koje su njega zapratile prije, a on njih nije htio. I gratis danas je zapratio bivsu curu. O.o
Kaze moja sestra: 'Nemoj ga, jadan, zna da ces ti vidjeti i skontati i zna da ces se iznervirati i zna da bi ga inace odma' napala, pa pokusava bar nekako da te natjera da mu se javis.'
Ipak nemam rijeci.

14.09.2016.

voli me jos ovaj put, vrati onaj stari sjaj

11.09.2016.

o tugama

Mrzim povratke kuci.
Ne zbog toga sto mi se ne ide kuci, nego zato sto u posljednje vrijeme povratak kuci znaci ostavljanje iza sebe par lijepih dana negdje.
Pa onda prvo pokusam suzbiti to, ali brzasto skontam da ne mogu i da mi je bas zao... polako se osamim negdje u 'tuzni dio busa' i samujem. Tuga zbog povratka kuci ubrzo probudi u meni sve tuzne teme ovog svijeta, pa tuga samo raste, raste i raste. Onda uzmem slusalice i pocnem slusati najtuznije pjesme ovog svijeta.. i ubrzo kane i pokoja suza.
Ako imam srece neko od mojih malih drugara skonta da sam tuzna i dodje grli me, mazi, ceska, ljubi i to mi nekako ugrije srce i smiri me.
Tako je tuzno kada u glavu nadolaze sve tuzne scene iz zivota tako zive i tako realne. To boli.
Tako mi fali njeznosti i ljubavi i ne bojim se to da priznam. I to boli.

07.09.2016.

teskoca.

07.09.2016.

za sve sto dolazi

06.09.2016.

San o sreci.

San o njemu.
San o nama.

San u kojem radimo ono sto volimo. San u kojem se smijemo. San u kojem se grlimo. San u kojem se ljubimo.
San u kojem se volimo.

Nasuprot stvarnosti koja kaze NE. Knjizi koja kaze da on nije pravi. I nama koji smo si rekli ne, ne i ne.
Nasuprot tome da se ne cujemo. Opet.

06.09.2016.

komplimenti i lijepe rijeci sto vise i sto cesce

Ja sam onaj tip budućeg psihologa koji vjeruje u lijepu riječ, u pozitivu, u kulturno ponašanje, u lijepo vaspitanje...
Ja sam onaj tip osobe koji vjeruje da svaki kompliment i svaka lijepa rijec koju cujemo u jednom danu povecava nivo srecee, dobrog raspolozenja... svega!
Danas u banci stojim, placam racune i teta na salteru me svako malo, dok ceka da iz one cudne masine izadje moj racun, pogleda i nabaci neku milu facuu.. na pauzi za cekanje posljednjeg racuna koji izlazi iz masine ona rece: Jao, kako Vi imate prelijepe oci.
A meni se razvuce osmijeh... ogroman. Zahvalih se i nasalih se kako je vise ne smijem pogledati, jer sam se zastidila. Nasmijasmo se obe.
I ostatak dana mi to ostade u glavi...

04.09.2016.

you got me on my knees

Neki dan se zamislih sta ja to radim sa svojim ljubavnim zivotom. U svim drugim sferama svog zivota ja sam centar, ja radim najbolje za sebe i za svoje najblize. U ljubavi se trenutno osjecam kao gost na svom sopstvenom koncertu. Zamislimo da je koncert jednako ljubav. O.o Koncert treba da pocne, a ja cak nisam ni u prvom redu i ne vristim s ostalim ljudima, nego sjedim na tribinama i cackam po telefonu ili igram igricu npr (jest' da igrice ne igram nikad, ali to je samo da shvatite 'ozbiljnost' moje odsutnosti).
Ja stojim i posmatram sta se desava oko mene. E tako stvari stoje.
Voljela bih da bar jednom u zivotu sve moze da mi se poklopi i da mi neko kaze da li grijesim, gdje grijesim, zasto grijesim i samo jos sta da radim, ako moze. -.-
Problem je opet O. Naravno. Ponekad imam osjecaj da ga se nikad necu rijesiti, a tako sam sigurna da od nas u buducnosti nema nista i tako sam ubjedjena da to nije zato sto nismo super par, nego zato sto sad pravimo neke greske, a ne znam nam pomoci. I tako se bojim da cu cijeli zivot patiti zbog juce, danas...
Onda sam juce odlucila da vec jednom pocnem biti sama svoj psiholog. Valjda tek kad budem mogla sebe shvatiti u potpunosti postajem pravi psiholog koji moze da shvati i druge ljude. Uvijek sam prvo za intrapersonalno, pa onda interpersonalno... ali to jos uvijek ne mogu da ispostujem.
Uzela sam papir i olovku i pocela pisati sve dobre i lose stvari koje imam s O-om. Na trecoj dobroj stvari sam zajecala k'o malo dijete. Prva stavka je bila 'volim ga', druga 'volim provoditi vrijeme s njim', treca 'volim sto je zabavan' i tu sam stala. Suza suzu stize. Da li je moguce da poslije preko 3 i po' godine treba da opstajemo 'samo' jer ga volim i 'samo' zato sto mi je zabavno s njim? To nije, ne moze i ne smije biti dovoljno. Onda sam se dozvala i nastavila nabrajati sve sto mi padne na pamet, ali me ruzni osjecaj prati danima.
Tako bih da mogu reci da ga ne zelim, da mi ne treba... i da se zbog tog nikad ne pokajem.

31.08.2016.

Divni ljudi.

Prije godinu dana izasla sam na ispit za uslov par puta i pala svaki put. Duga je prica kako je tadasnji profesor tog predmeta bio mnogo neprijatan tip.
Onda, kad vec obnovih godinu, nisam pola godine izlazila na taj ispit. Sve sam ganjala, predmete sa trece, druge, ali taj sa prve ne.
U junu je doslo do izmjene - bivsi asistent postaje profesor. Okej, on je isto zeznut lik, trazi znanje, ali je on dobar covjek. Stvarno jeste.
Tad, u junu, sam se pojavila i odustala pred njim, te me on nagovar'o pola sata da pokusam, ali nisam htjela.
Dosao septembar i prvi septembarski rok... ja ne izadjoh na ispit. Sljedece jutro stize mi mejl: 'B, da li je sve u redu kod tebe? Nisi se pojavila na ispitu...'
Ostala sam u soku. Kolika covjek dusa mora biti da se sjeti jednog jedinog studenta koji se, eto, nije pojavio na ispitu i subotom ujutro mu posalje mejl. Predusa!
Nakon mog odgovora da jednostavno nisam spremila, stize njegov 'Molim te, sad imas dovoljno vremena do sljedeceg roka, ponovi sve i bice to dobro.'
Hvala ti Bogo sto postoje profesori zbog kojih ti se studira. :)))

30.08.2016.

Niko ne zna da voli te k'o ja...

30.08.2016.

gadovi

Svojevremeno smo O. i ja svako malo isli po trznim centrima po gradu i trosili vrijeme i pare. Svoje vrijeme a mamine i tatine pare. Nisu to bile Bog zna kakve sume, ali eto gust nam je bio kupovati neke gluposti koje su samo nama kul i zanimljive. Gluposti tipa konfete raznih velicina i oblika, case za koktele, sejker, krpe za auto, prazne cd-ove, igracke...
Imali smo tu neku srecu da zivimo u porodicama koje zive iznad prosjeka, rekla bih, pa nam se moglo da glumimo mala razmazena derista.
Za razliku od nas, poznavala sam i poznajem mnogo ljudi koji i nisu bas imali tu srecu.
Jedan od njih je momak kojeg sam sasvim rendom upoznala kad sam se doselila u svoje naselje. I mislila sam za njega, kao i za vecinu ostalih momaka u tom naselju, da je obicni klosar bez cilja, perspektive, nalozen na svaku novu curu koja se pojavi u naselju. Javljao mi se, kulirala sam.
Onda sam jednom prilikom imala priliku O.o da radim promociju za jednu uzasnu agenciju u jednom trznom centru. Pola svog radnog dana sam preplakala jer sam obicno razmazeno deriste koje nije naviklo na stroge odrednice, povisen ton, niti naredjenja, a i 'pobogu meni te pare ionako ne trebaju, nisam duzna da to trpim'. On je radio kao pomocni radnik u tom trznom centru i tjesio me cijeli dan prokleti.
Od tad mi uvijek bude drago da ga vidim. Pozdravim ga, prozborim koju...
Ono sto je mene najvise fasciniralo i rastuzilo u isto vrijeme u vezi s njim, to je cinjenica da je on radio dva posla istovremeno.
A kakve to veze ima s mojim i O-ovim hirovima?
Jednog takvog hirovitog dana, nekoliko mjeseci nakon moje scene na promociji, nas dvoje smo ga sreli u drugom trznom centru. Radio je. Pitala sam ga otkud sad tu i rekao mi je da radi jednu smjenu tu, a drugu u drugom trznom centru. To je ukupno najmanje 16 sati. Ljudi moji 16/24h. Samo sam pogledala u O-a, tada najveceg besposlicara kog sam poznavala, i prozborila jedva od tuge 'svaka cast, cuvaj se'.
Nekad poslije se ispostavilo da mora raditi 2 posla da bi izdrzavao roditelje i cijelu porodicu.
Jutros sam ga srela u busu, prozborila koju i u jednom trenutku ugledala kako mu iz rukava jakne viri sendvic. Nisam shvatila da li ga krije ili sta, ali su mi se oci automatski napunile suzama.
Sada radi neki drugi posao i kaze da mu je super i da je prezadovoljan. Kada bih vam rekla koji je posao u pitanju osjecali biste se k'o nezahvalna govna... i dodaje 'ko hoce da radi, posla ima'.

16.08.2016.

umor

15.08.2016.

u nedostatku ljubavi...

09.08.2016.

nevoljena

Dosla sam u fazu kad sam skontala da mi sve silne knjige koje citam ne donose nikakvo posebno novo upotrebljivo znanje, stoga sam odlucila da pocnem citati knjige koje imaju veze sa mojim interesovanjima. I mogu vam reci... osjecaj je odlican. Citate nesto, a istovremeno znate da ce vam to nekad sigurno biti od velike koristi. Mislim, naravno, nije 'karijera' sve, ali s obzirom da studiram psihologiju, psiholoske knjige covjeka puno nauce o zivotu uopsteno... tako da, ucim i korisne stvari za 'karijeru' a i za odnose sa ljudima i za zivot bitne stvari.
Sutra putujem u Grac, a onda kad se vratim ucenje punom parom.
Jedva cekam septembar/oktobar i povratak svih svojih silnih obaveza. Fale mi, iako nisam mislila da cu to ikad reci. :O
O ljubavi... ljubavnoj ljubavi O.o i ljubavi sa prijateljima i porodicom neki drugi put. Sada sam preranjiva na pitanje ljubavi u bilo kom pogledu.

02.08.2016.

dazed & confused

i tuzna isto.

27.07.2016.

Gdje cu biti za 4-5 godina?

Da li je to kasno za pocetak planiranja porodice? Gdje cu biti tad? Sta cu raditi? Sta ce se desavati u medjuvremenu?
Donosim li trenutno prave odluke?
...i ostale teske teme za pred spavanje.

25.07.2016.

i dan i noooc

24.07.2016.

A onda je pocelo maltretiranje...

"Ja sam vama rekla da me je on udario jednom i da sam ja odmah nazvala tatu i rekla da dodje po mene. Medjutim, on je mene vec bio jednom udario i ja sam rekla da sljedeci put kad to uradi, da cu otici i presla preko prvog udarca. To vece mi smo se posvadjali i on me je udario jednom, pa drugi put. Onda sam mu vratila. I onda je pocelo maltretiranje... derao se na mene i udarao me po ruci za svaku moju izgovorenu rijec. Onda me je bacio na pod i sjeo na mene. Gusio me. Nekako sam se izvukla, ali me je stigao u wc-u, ubacio me u tus kabinu i posipao me hladnom vodom. Kad sam se napokon istrgla, dobila sam neku ogromnu snagu, pritisla sam ga uz zid i rekla da cu ga izbosti ako me pokusa zaustaviti u tome da nazovem tatu. I nije. Nazvala sam tatu i rekla da dodje po mene. Dovela sam se malo u red i ubrzo su mama i tata stigli. Rekla sam im samo da me je dvaput udario. Otisla sam zauvijek."
...prica moja sestra a ja umirem placuci.

24.07.2016.

i noc i dan

Prosle sedmice sam isla na kamp s organizacijom u kojoj radim. 60 mladih ljudi (par godina mladjih od mene)iz 6 gradova BiH, 60 totalno drugacijih ljudi, a opet 60 divnih lica i bar toliko razlicitih sjecanja koja naviru kad se vratim u tih par dana.
Moj napredak je u toj organizaciji isao nekim cudnim tempom. Nikad nisam htjela da se namecem, nisam htjela da provodim previse vremena u kancelariji jer mi neki ljudi jednostavno ne odgovaraju, ali sam ove godine dobila tu cast da na kampu budem jedan od cetiri trenera. Ostalih troje su u svojim lokalnim organizacijama i po cak 5-6 godina, a ja eto jedva godinu dana u svojoj. Moram priznati da mi je to bio ogroman teret ali i velika cast, zadovoljstvo. Usput, bila sam odgovorna za svoje malce iz Banjaluke na putu do mjesta gdje se sve odrzavalo. Tamo sam jedina imala i svoju grupu za timbilding aktivnosti kojoj sam bila lider, a sa kolegom iz Sarajeva zajedno i grupu od 25 drugara kojima smo svakodnevno drzali radionice u trajanju od 3-4 sata.
Utisci mogu stati u jednu rijec - odusevljenje. Ali zelim da ipak stavim cijelu pricu u malo vise rijeci. 1001. Tako ce biti zivopisnije, rekla bih.
Tek u busu sam saznala da cu s tim likom iz Sarajeva drzati sve radionice i bila sam malo skepticna. Za covjeka sam prvi put cula tad i prvi put ga tad vidjela. Ostalih troje trenera su se medjusobno dobro poznavali - moje neiskustvo i samo godinu dana u organizaciji su imali tu cijenu. No, kada smo ih pokupili u Sarajevu i kada je sjeo u busu sa mnom shvatila sam da sam ja jedna veoma srecna osoba. Mala je rijec 'poklopili' smo se. Mnogo smo se poklopili je takodje nedovoljno, ali uzmimo da je tako. Do kraja kampa provela sam, sasvim ocekivano, najvise vremena s njim - planiranje radionica za sljedeci dan, odradjivanje radionica, pauze izmedju radionica, komentarisanje odradnjenih radionica. A i nase slobodno vrijeme... svako vece do 4-5 sati druganja s njim i dezuranja da drugari ne prave preveliku buku po hotelu.
Moram vam opisati i momente koje nikad necu zaboraviti, jer to ne mogu nikako da preskocim. Slagala bih kad bih rekla da mi se on svidio, da sam htjela nesto s njim, ali slagala bih i kad bih rekla da nije. Jednostavno, dovoljno sam realna da znam da od tog nema nista i da mi to u zivotu ne treba. A s druge strane, imao je dovoljno prodoran pogled da na tren, poslije ko zna koliko mjeseci/godina, osjetim kako je kad se noge oduzimaju.
Pricamo, ja se nesto ljutim i pricam kako je ispao supak, ali gledam u telefon. Uzima me za vrat, dize mi glavu i samo me gleda na razmaku koji se uopste ne naziva razmak. Taj pogled ne mogu zaboraviti, nou vej. Trgnem se, ustanem, pokusavam nastaviti pricati, ali ne znam vise ni gdje sam stala, ni sta sam htjela reci. Odlazim.
Posljednje vece nestaje struje... pobrinusmo se da se svi razvrstaju po sobama i sjedosmo u dnevni boravak. Ne vidi se prst pred okom. Cutimo, a on me mazi po kosi. Onda to postaje vise cupkanje kose, ali tako punoo neke ljepote, mira, a opet strasti. Ne mogu to podnijeti. Odlazim.
I taj osmijeh... nikad nisam posmatrala neciji osmijeh. Njegov jesam. Radionice pune zeze, pune smijeha, pune srece, radosti i njeznosti kada nas 'djecica' hvale. :)))
Vracamo se kuci, treba da izadju iz busa u Sarajevu, pita me sta mi je, govorim da nije nista. Onog trenutka kad smo se pozdravili, kad sam usla u bus i bus krenuo, pocela sam plakati kao malo dijete. Jecala sam, ali dovoljno tiho da me ostali u busu ne cuju. Pravila sam se da spavam... na jednoj od pauza dobijam njegovu poruku da sam divna i da mi se zahvaljuje na divnom kampu i kako ne moze vjerovati kako smo se poklopili. Ostajem sjebana do BL.
O divnoci djece, a pogotovo mojih iz BL nikad necuu moci dovoljno napisati.
Vrijeme provedeno na radionicama, u zajednickim igrama, na bazenu, navece po sobama, svirajuci, pjevajuci, pricajuci... neopisivo.
Ukratko opisujem sve dusaste poteze samo jednog djecaka iz BL. Slikamo se na rastanku svi zajedno, ja sam u polucucnju, da moze neko cucnuti ispred mene, a i stati iznad mene, govori mi taj djecak/momak: 'Sjedi meni na koljeno, nezgodno ti je tako.' a jaaa aaa :))). Na vecerama, ruckovima, kad god smo sjedili zajedno, on bi uvijek primijetio kako ja bas malo jedem i nudio mi da mi da nesto iz svoje sobe da jedem, a ne zna da ja i inace slabo jedem. Tjerao me da jedem uvijek. Posljednje vece i u busu u povratku je primijetio da sam tuzna i pitao me da li zelim da pricamo i jesam li dobro i jedini on je primijetio da sam plakala i samo su me u jednom trenutku u glavu drmnule maramice... ja se pridigoh da vidim, a on samo namignu i pokaza da spustim glavu (da drugi ne vide). I na kraju, kad sam zaspala u busu, ja se probudila pokrivena, on kaze da me je on pokrio, jer se sjetio da sam na putu od BL govorila kako mi je hladno od klime. Dusa dusa dusa.
Joooj...

12.07.2016.

gone

10.07.2016.

Mirna.

04.07.2016.

pf

'Pisao sam ti poruku nocas kad sam se probudio, da te obradujem, jer znam kako su mene takve tvoje poruke znale obradovati. I znao sam da nesto nije u redu. Nocas necu oka sklopiti...'

03.07.2016.

o razocarenjima

Lik je sav po PS-u, ustogljen, svega ga je sramota, samo gleda sta ce drugi ljudi reci...
I naziva me 'balavica' IZ ZEZE.
Da sam neko drugi i neko ko je drugaciji cak bi me i od drugarica i od rodjene sestre odvlacio. Nije da nije pokusao.
Lik misli da se meni treba svijet oko njega vrtiti. Nakon ni mjesec dana. Ma daj...
Tripala sam se da je too zbog O-a, ali ne, lik je jednostavno cudan. Tj. jednostavno smo dva svijeta.
Jedva docekah sinoc da se rasatnemo, da dodjem kuci.
I da onda idem u zagrljaj nekom ko me voli mnogo i koga volim mnogo. Divna noc.

02.07.2016.

pola bola

Sta radis B?
Opet si se zakacila za O-a... sta radis alo?

01.07.2016.

Sitno brojim do zasluzenog odmora.

30.06.2016.

:O

I onda navece nakon svega sto mu priredih pise mi da sam najbolja cura na svijetu i da me ne da nikom.
Ima neka fora s tim tipom sto posto.

29.06.2016.

za sve sto dolazi...

Usla danas u Springfild i govorim drugaricama 'joj kako ima puno divnih majica za mog O-a' i one se smiju. Gledamo mi malo tako zenske stvari i popesmo se opet na muske kad ono... moj momak D. je tu. Bas se pogubih. Slagala sam mu da moram uciti i kositi travu i da ne mogu s njim do grada, a onda su me druagrice zvale da idemo neki poklon kupovati i ja sam, eto, otisla...
E moja ja...


A O. predlaze da idemo setati ribice. Haha to samo njemu blesavom moze pasti na pamet. Kaze da bi bas volio negdje da ih izvede k'o sto ljudi izvode kucne ljubmce. Fali mi to najvise. D. je osoba koju je svega sramota, ja osoba koju nicega nije, a O. je osoba koji cak i mene uspije osramotiti.
'Ja sam stvarno mozda ipak los momak i nepismen i djetinjast i neodgovoran i nemam pojma o zivotu i smotan puno i glup i bezobrazan i neposlusan... ma djecak glupi... i bas kontam da nista ne znam raditi kako treba osim brate voljeti tebe. U to sam siguran.'

28.06.2016.

kad vec moramo na pola, neka bude pola bola

'Jesi li sretna?'
'Hoces iskreno ilii?'
'Iskreno. Reci pa da idem kod ribca svog, iskocice mi srce, raspacu se.'
'Nisam srecna, ali sam mirna.'
'Malo je 20 dana za srecu, polako, bices...'

'Znam da ti ne vrijedi nista, al' nema rijeci... previse je malo kad kazem da te volim... preprevise je malo.'

28.06.2016.

hepi

I zvanicno student po drugi put.

28.06.2016.

svit drims

Ja sam taj neki tip krave koji ce usrati na sve i jednom testu ovog svijeta jer sam toliko nepromisljena i brzopleta da to stvarno boli.
Na prijemnom testu prije 3 godine sam toliko brzala da me bilo sramota mene kad sam se prekontala na kakvim glupostima sam pogrijesila. Imala sam neku ludu srecu i bila sam pretposljednja na listi koja je primljena. Onda sam 3 godine studirala (studiram jos uvijek O.o) i prosla sigurno preko 30 pismenih provjera znanja i bar 10-15 usmenih i da znate da na svojim greskama povodom moje brzopletosti ucim brzinom prosjecnog puza. Neka normalna osoba bi' sve te lekcije naucila odavno, ali ne i ja.
Na prijemnom testu danas sam sve sto sam znala uradila za tipa 10 minuta, a onda sam u narednih 10 minuta uvidjela jedno 3-4 greske (pogresno procitani zadaci i sl.) i ubrzo predala rad. A onda sam kad sam izasla nasla par gresaka i skontala da bi bolje bilo da te stvari nisam ni uradila, ako vec nisam bila sigurna (ali ja sam bila SIGURNA) jer cu dobiti negativne bodove. No dobroo... 16/20 je sigurno dobro.
A onda ispiti i usmene odbrane. 3 ocjene u jednom danu. Divno.
Imam jos tako puno toga da nakuckam ali trenutno nemam snage. Laku noc.

26.06.2016.

trema, strah, panika

Odustaje mi se od prijemnog O.o
Bas se booojim.

24.06.2016.

Da mi je da mi se vrati...

ne dragi.
Samo osjecaj ljubavi. Puno puno puno voljenja.

24.06.2016.

Meni se nista nije promijenilo, sve je ostalo isto, isto te volim, isto te zelim, isto si mi predraga... samo sto te nema.

24.06.2016.

Volim te.

Hocu da placem glasno i puno. Da cuju svi moj bol, da cuju svi koliko sam tuzna sad. Da svi vide kako je kad se covjek kida iznutra. I da, ja sam ona koja mrzi tako te fraze, cuj 'kida iznutra'... ali ja se stvarno kidam iznutra.
Zamislite svoje srce kao jednu veliku garazu sa puno polica, a na policama hiljadu pregradica, a u pregradicama hiljadu malih sarafastih sjecanja. Veceras O ulazi u garazu i baca sve sa polica, kida, slama...
Javio mi se i sinoc i veceras da me zove na druzenje kod njega kuci, kao okuplja se drustvo. Tako me unervozilo to sve i tako sam tuzna cijeli dan. Veceras samo izustih nekako: 'Pusti me, necu da se druzim s tobom, ne zanimas me, razocar'o si me k'o covjek, brat drug i momak.' i oci pune suza.
Ne mogu ja ovaj pritisak podnijeti. Raspascu se do sutra.

23.06.2016.

in my head

Predala papire za upis. Aaa sad je gotovooo. :)))

22.06.2016.

A pred spavanje... tuga.

Veceras isto falis.

21.06.2016.

Sve dok te bude imalo...

Nekad se stvarno bojim buducnosti, ali sam svjesna da ne mogu znati sta ce biti i da treba da samo pustim nek ide... samo sto je nekad tesko.
Kaze mi sinoc sestra kad smo setale 'Joj ja kad prolazim ovuda uvijek se sjetim njega, ovuda smo setali. A realno mi smo se vidjeli samo par puta, mogu misliti kako je nekom ko je bio dugo u vezi i nema gdje nije bio s tim nekim, pa je svaki dan samo sjecanje.' Onda joj objasnih da to ne ide bas tako, jer da ide ne bi prosao ni sat a da ga se ne sjetim. Nema te ulice, prodavnice, klupe, kafica, prostorije u mojoj kuci, zgrade u kojoj/na kojoj/pred kojom nismo bili. Prosjecan covjek to jednostavno ne moze tako raditi.
Pa ipak s vremena na vrijeme posustanem pred nekom pastetom, pred nekim semaforom, pred nekom fontanom, u nekom kaficu, kroz neku ulicu, na neku pjesmu...
Ili na neki komentar...
Davno sam sebi rekla da cu uvijek raditi po svom, da cu komentare i savjete drugih ispostovati, saslusati, ali na kraju ipak uraditi po svom. I moram priznati, svaki put kad sam uzasno pogrijesila bilo je jer sam poslusala druge. A i bolje mi je uvijek da poslusam sebe jer kad zeznem sebe necu kriviti i ubijati tim, a druge bih mogla, ali nikad nisam jer mi je to bas bezveznoo, pa mi od drzanja u sebi bude samo gore. Medjutim, neke rijeci zabole, neki komentari zamisle covjeka. Od prijatelja cesto cujem 'a sta ces ako se pokajes', 'a kako znas da nisi pogrijesila', 'a ti i O ste meni bili savrsen par', a na bloggeru s vremena na vrijeme dobijem takve komentare ili poruke, da bih ih 3 sata mogla oplakivati ali se nekako suzdrzim. Nemam naviku odgovarati na komentare ali ih sve tako jako dozivim i prozivim i osjetim... kao i ovaj novi 'mani se novog momka,vidi se iz aviona da volis bivseg'.
Ne zna covjek sta bi rek'o. Zakuca se i zamisli se - ok, sta glumis B, sta dalje?
Pa samu sebe pravdam i objasnjavam sebi da sam i nakon stresnog raskida sa S-om, koji sam oplakivala mjesecima, sada sigurna da mi je to bio skroz dobar potez. Pa samu sebe ohrabrujem da to svakako nije bilo to i da ce sve proci brzo i da je sad D taj koji je dobar i koji mi treba. Pa se sjetim O-ove recenice kad smo posljednji put bas zakrvili i kada je rekao: 'Znam ja takve poput tebe, neces naci momka dugo, pazi sta sam ti ja rekao, bices sama.' i onda je premotavam po glavi, shvatam da sam tu kletvu brzo skinula i da mogu da budem srecna samo ako se prepustim. Pa ipak ni sama sebi ne vjerujem, pa ipak slusam tuzne pjesme, pa se ipak sjecam svih nasih trenutaka, svih srecnih scena, svih tuznih scena...
Pa sam se sinoc prije spavanja ipak pomolila da mi se javi jer mi fali. Na javi se nije javio, u snu jeste. Tako mi fali nekad...
Zato je tu moj incaseudidntknow da se istresem k'o covjek i onda odem uciti.

20.06.2016.

o rodjendanima, tuzi i sreci

Na svoj rodjendan sam standardno ocekivala da budem tuzna. Ne volim 'bitne' datume, ne volim 8. mart, Nove godine, rodjendane... ne volim svoj rodjendan. Jednostavno mi svi ti ludi datumi uvijek budu samo hrpa stresa i nista drugo. Ako je 8. mart onda sta kome kupiti, sta kome treba, imam li para, nemam li para. Ako je Nova godina onda gdje ici, sta obuci, ko ce se naljutiti, ko se nece naljutiti, koga sam ispostovala, koga nisam. Ako su rodjendani onda sta kupiti, sta kome treba, imam li para, nemam li para. A ako je moj rodjendan onda gdje izvesti ljude, da li sastavljati ili sve odvojeno, ko je cestitao, ko nije, zasto nije, pa iznenadjenja i suze radosnice... i hrpa stresa u jednom danu.
Obicno mi rodjendan zavrsi tako nekako tuzno zbog ovog ili onog.
I cesto razmisljam o tome kako volim iznenadjenja bez povoda, prelijepe dane bez povoda, izlaske bez povoda, ludaje bez povoda...
Moja sestra kaze bukvalno da se boji skinuti s fb-a kad joj je rodjendan, jer se boji da je se ni najbitniji ljudi ne bi sjetili i da bi to nju jednostavno unistilo. A ja sam u fazonu - samo da niko ne zna kad mi je rodjendan, da se niko ne opterecuje, ja cu ih random pocastiti i cao. Davno sam skinula s fb-a datum, toliko davno da su i ljudi koji su se jos kratko sjecali da je u pitanju neki tamo jun, zaboravili i to. Zbog toga je ove godine moj rodjendan pretendovao da prodje dobro, ne savrseno, nego dobro. Mirno, da to tako nazovem.
Niko posebno nije znao sta se desava tog dana i to je bilo bas kul. Takmicenje mojih malaca iz organizacije u odbojci, D-ovo iznenadjenje, kod kuce sve super... a onda mi predvece stize poruka od O-a (prvo mi je u ponoc cestitao, a onda na taj dan predvece stize nova poruka) i on me moli da mu iznesem neku kutiju sto je davno narucio preko ibeja, pa je stigla, ali je on jos uvijek nije preuzeo. Ja u fazonu, ok nema problema, ali mi je bilo malo cudno - da li to mora biti bas na moj rodjendan? Nisam zeljela nista od njega, jednostavno ne treba. Ali etoo... Nasli smo se, dala sam mu kutiju, a on meni majicu na kojoj pise 'Ja volim O-a' - divno i simpasto iznenadjenje i stvarno slatko, ali jednostavno pogresno vrijeme. Rastasmo se veoma brzo jer me uzasno nervirao nekim svojim izjavama... no zivci.
Pomislih da sam dobro prebrodila i tu prepreku svog rodjendana... i da necu oplakati a da ce ludi dan proci, medjutim... tik pred kraj mog dana javlja mi se O-ova sestra i bilo je dovoljno samo par procitanih redova da suze obliju lice.
'...a najvise od svega zelim da se pomiris s O-om glupim i da nam se vratis zvanicno u porodicu jer mi drugu B. necemo.' i 'budi tako divna uvijek, svi ljudi znaju za tamo neku najdivniju B. bukvalno svi ljudi koje znam, jer tebe je nemoguce ne spomenuti u razgovoru.'
Oplakala, preplakala...

20.06.2016.

nju bi' da ljubim

Sjedimo danas u basti nekog kafica, pricamo nesto, tracarimo, gledamo moje stare slike na fb-u i naglo shvatam da postoji sansa da je on bio na 18. rodjendanu mog bivseg momka, na kojem sam i ja bila. Da bio je. S curom.
Ismijali se mi danas tome, zavrsili s tom temom i dodjem ja kuci i odlucim da pretrazim foldere da vidim slike s tog rodjendana i imam sta i da vidim - u svom kompjuteru imam sliku staru 4 i po' godine na kojoj su moj bivsi momak, moj sadasnji momak i njegova bivsa cura. Ismijala sam se za zivota.
Druga slika - ja naslonjena na sto s drugaricom (koja je par godina nakon toga spavala s tim mojim bivsim momkom (o tom sam vam vec pricala)), a iza nas moj sadasnji momak.
A upoznala ga 4 i po' godine kasnije u prodavnici sportske odjece, tako sto me je natjerao da rezervisem patike, s tim da me nije uspio naci po prezimenu (jer na fb-u nemam prezime), nego me nasao u komentarima na pjesmu mog bivseg momka (kojem btw 5 godina nista nisam komentarisala).
I onda mi neki dan kupi te pate za rodjendan jer 'one su pocele sve'. Eh tad nije bio svjestan da ipak nije tad pocelo sve. 'Pocelo' je 4 i po' godine ranije na jednom rodjendanu, a 'trajalo' godinama na svim iventima i mjestima na kojima me sretao, na poslovima honorarnim koje sam radila, u klubu u kojem mi je htio prici (prije godinu dana) i sreca sto nije jer sam eto tada imala momka.
P.S. Nadjoh u tom istom folderu i sliku mog bivseg momka (slavljenika) i mog drugog bivseg momka (a da nisam ni znala da ta slika postoji) s kojim, sad skontah, da sam se smuvala samo mjesec dana nakon rodjendana, ali ne pod uticajem rodjendana, nego se u skoli poceli smekati.

Evo ne znam... kako vi to zovete?

19.06.2016.

Sve srecne porodice lice jedna na drugu. Svaka nesrecna porodica nesrecna je na svoj nacin. Ili ipak ne?

Ulazim u bus, sjedam i jasno prepoznajem da prekoputa mene sjedi cetvoroclana porodica o kojoj sam skoro citala u novinama kao o socijalno ugrozenoj. Nisam se na prvu nesto razalila, sjebala... ali sam ih krajickom oka posmatrala. Zainteresovali su me. Na prvu djeluju siromasno ali prilicno slozno i prisno... a na drugu... i vise od toga.
Prvo me oblio hladan znoj i tuga kada sam vidjela kako djevojcica gleda u moje nove izrazito drecave, upadljive i privlacne patike... a onda snazan talas tuge kada je pogledala u mamu, a mama rekla: daa, bas su lijepe. Ne pretjerujem - doslo mi je da ih skinem.
Djecak i tata su se sve vrijeme golicali, zadirkivali, grlili. Djecak je sjedio pored tate i poljubio ga je najmanje 3-4 puta, a onda je kad su izlazili prisao i mami i poljubio je.
Koliko li su pare nebitna stvar...

17.06.2016.

euforicna euforicna euforicna

Svjedocanstva i diploma podignuti, iskopirani i ovjereni, rodni list stigao, prijava popunjena... jos uplatim repa, proucim jos malo, pojavim se na prijemnom i zvanicno sam student ekonomije.

16.06.2016.

#proud

Jos samo jedan prakticni rad imam za ovu godinu.
Iz svih ostalih radova i kolokvijuma moja to-ta-lna dominacija.
Toliko sam bila dobra ove godine da sam jedan rad za sebe i drugaricu (koji smo trebale uraditi zajedno) uradila skroz sama i izdominirale smo.
Preponosna.

16.06.2016.

divan dan, divan dan...

A onda me on cekao kada sam zavrsila sa svim obavezama i onako razdragan me pitao gdje cemo, a ja govorim da samo kuci zelim da idem jer sam umorna. On me natjera da me on vozi kucii, ulazim u auto, a ono ruza na sjedistu. Moli me da se ne naljutim zbog poklona i da se ne osjecam bezveze i daje mi patike kojee sam rezervisala onda kada je zelio da sazna moje ime i prezime. Te patike, bas te mi je kupio za rodjendan.
I uopste nema veze sto mu je crklo auto dok me vozio kuci pa smo cekali slep sluzbu, paa je to opet kvar koji znaci Bog zna koliko dana bez auta i Bog zna koliko para... on me nazove pred spavanje i kaze da sam divna i da je presrecan sto me ima.
Kaze da sam ja to zaluzila...

14.06.2016.

There's a way to catch your dreams without falling asleep.

Kako optimistican neki dan. Pun pozitivne energije i vjere u ispunjenje snova. :)))

14.06.2016.

stepenistem snova

Huh. Ispit prosao super ali mi predstoji jos puno, puno ucenja.
Uskoro ce mi biti ciste prve dvije godine i jos rijesim 8/13 iz trece i za ovu godinu sasvim dovoljno.

Cesto mastam o danu kada cu ja kao postati uspjesna u onom sto radim i kada cu osjecati zahvalnost prema ljudima koji su me podrzavali sve vrijeme. I taj dan izgleda tako divno. A tako je daleko... ali tako ga zelim.
Starosne granice kada je u pitanju sve i svasta mi se uzasno pomjeraju, ali odlucih da su ovo najbolje godine da radim na sebi i da trebam to iskoristiti. A osim toga, ovo su i najljepse godine za uzivanje u zivotu, ali iskreno vjerujem u to da covjek svojim trudom i zalaganjem moze sebi da stvori uslove da mu cijeli zivot bude lagodan i ispunjen uzivanjem.
Mozda je to sve previse maste na jednom mjestu, ali uvijek me ohrabruju stvari kao one koje je O. uvijek govorio: 'Ja ne znam nijednu stvar koju si ti zamislila, a da je nisi i ispunila. Ti ces bas uspjeti u zivotu.' i bude mi lakse i pomislim da mozda nije neosnovana masta u pitanju.
Go B, go B. :))
I jos uvijek svega par ljudi zna da sam ostala pri tom da cu upisati ekonomiju ove godine... mada ni njima vise ne spominjem. Shvatila sam da je to nesto sto sam ja vec odlucila i da apsolutno necu da slusam tudja misljenja. Sama padam, sama se ubijam.
Hocu da pokusam. Ionako imam praznu godinu. A i ako se desi da poslije prve godine odustanem, naucila sam bar osnove racunovodstva, osnove ekonomije, ponovila statistiku i matematiku i sigurno postala pametnija za bar jednu stepenicu na stepenistu zivotnog znanja. Jednostavno ne gubim nista (osim nesto malo finansijski, sto je skroz nebitno), a mogu da dobijem puno.
Htjela sam i ocekivala vecu podrsku, ali dobroo... mogu ja i sama.

12.06.2016.

feeling blessed

'cao ljepoto moja' :))
A meni cudno. Ja sam i dalje onaj tip koji momku govori 'debilu jedan' ili eventualno 'srecko' kad je bas dragast.
Iako sam ja taj totalno suprotni lik koji ne voli veze po pravilima, tacno covjeku nekad prijaju tako te neke 'tipicne stvari'.

'Ja ne znam cime si ti zasluzila da ja bas zelim odma' da te upoznajem s ljudima, ali bas se ponosim tobom. Ti mene odusevljavas, B. I svi kazu da si prelijepa i prezgodna, a ja im pricam o tebi da skontaju i da si predraga. Divna si i ja to necu iskoristiti, obecavam.'
Ne znam samo zasto momci uvijek imaju tako high misljenje o meni. Ne znam. Ali prija.

12.06.2016.

'ko ne uci kasnije se mnogo muci' mood

11.06.2016.

sudar s novim deckom O.o

Pa me zovne svako jutro eto vec 10 dana. Ako ja ne cujem poziv, pa ja njega kolnem kasnije, on prekine. Ja se ljutnem sto ne da meni da nazovem, a on kaze 'ne mozes ti zvati, to smo se vec dogovorili'. Neki dan sam se naljutila sto mi ne da da platim nista, a njegov kont je: 'ti si mala curica, a i student si, ja radim.. tvoje je samo da ucis, a za placanje ne brini'.
A meni sladak nacin kako se on svaki put potrudi da se ja ne naljutim i da mi objasni.

I da... nekad spomenuh kako bas slabo jedem i kako moji uvijek galame i kako nekad imam samo jedan obrok dnevno, pa me svaki od posljednjih 4-5 puta kad smo se vidjeli prvo pitao jesam li jela i jesam li gladna.
Stariji momak...

10.06.2016.

Sad se usudjuju mnogi...

'E pogledaj film Bucket list, super je, radi se o...'
'A znam sta je to, mislim pretpostavljam o cemu je.'
'Sta je? Majke ti da znas? Bravoo.'
I objasnih mu... ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.

'E znas sta je ovo dole (pokazuje prstom na dio Singer sivace masine u jednom onako poprilicno starinskom restoranu)?'
I objasnih mu... ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.

'Auto mi je na plin, nemoj se opirati da te vozim kuci, plin je bas jeftin.'
'E da, skontah da je na plin...'
'Ma kako si ti to skontala, majke ti? Ne seri.'
'Pa vidjeh LPG oznaku.'
'Ti bas svasta znas...'
Ne znam, meni je to glupost, nista posebno, ali njemu ocigledno nije.


'Ti mozda nisi skontala, ali ja tebe bas postujem. Mislim ne mozes ti to primijetiti, ne znas kakav sam inace, ali bas te mnogo postujem i cijenim.'
'Pa ne znam...'
'Stvarno... divna si curica, majke mi.'


Sretosmo ga veceras drugarica i ja u gradu. Njen prvi komentar je bio: 'Ajme svaka cast B. Bas ti se blago. Ajme divan je. Tako je drag nekii i zgodan i fin. Bas bas svaka cast.'
feeling blessed.

10.06.2016.

Srecan prvi rodjendan daleko od mene...

Nocas cu te sanjati, vec vidim...

U ovoj noci kad se sve dijeli na pola osim bola...

08.06.2016.

I...

'Sine jel' to tvoj buket?'
'Da.'
'Nek je sa srecom.'
Moja upitno-zbunjena faca. 'Mislim mami sam ga kupila.'
'Aha, ja reko' udajes se, izgleda kao bidermajer. Rano ti je sine. Do tridesete nemoj. Ja da mi je ova pamet nikad se ne bi' udala, kakav brak. To sve dosadi...'

A sto ljudi imaju potrebu da mi stalno gade veze, brak, sve? -.-

Mislim da je dosta za danas.

07.06.2016.

Za sve sto proslo je...

Nedostajes...
Nocas sam ga sanjala cijelu noc. Progoni me u snovima. Preprogoni.
I tako sam tuzna... pretuzna.
Znam da mi je svaki put bilo ovako kad sam iza sebe pokusavala da ostavim neku dugu vezu, ali vremenom prodje i onda nakon par mjeseci, godina ja budem presrecna sto sam tad nekad uspjela raskrstiti sa svim tim, jer me poslije uvijek cekalo nesto bolje.
Hoce li tako biti i ovaj put?

Sinoc sam dobila poruku ovdje na bloggeru. Nikad ne bih rekla da mene neko cita, prati... a eto, taj neko je prilicno upucen ocigledno. I sve me je to toliko obradovalo ali i bacilo u toliki bedak. Nevidjen. Neko je samo kroz moje objave na smotanom bloggeru stvorio svoju prelijepu sliku o meni i O-u i cak odlucio da mi to kaze. Mnogo me to dirnuloo. Bas bas mnogo.
Pisala sam drugarici u daleku drzavuu O.o ne znam zasto bas njoj, ali odmah sam htjela da se cujem s njom. I ona me mnogo nesto dirnula. Nista posebno nije rekla, ali ja sam se jutros povodom svega ovog samo jednostavno raspala.
Kako sam tuzna.

Pismo...
Hocu da napravi neki korak da vidim da me zeli jos uvijek tako najvise kao sto je uvijek zelio. Zelim jos jednom da osjetim kako se trese dok me grli. Kao nekad, kao neki dan...
Tako bih da zna da nas njegov inat i moj inat odvode tako daleko i da ce uskoro biti tako kasno. Ali necu mu to reci...
Za tri dana mu je rodjendan. Prvi rodjendan za koji me je sramota da mu pravim bilo sta slatko, simpasto... prvi rodjendan kada mene i mojih gluposti nece biti.
Kako ga volim, a kako znam da nema od nas nista... a a a.

07.06.2016.

A kako sam ga upoznala?

Cesto ja prozvrljam po gradu i udjem u par standardnih butika, u kojima najcesce kupujem odjecu/obucu. Izmedju ostalog, jedna od tih prodavnica je i prodavnica sportske odjece i obuce u centru grada.
Ulazim ja jednom, jedan prodavac mi prilazi i pita treba li mi pomoc, odgovaram da ne treba, a on nastavi caskati... ja ubrzo izlazim iz prodavnice, jer sam zurila.
Par dana nakon toga dolazim ja sa sestrom tu da probam jedne patike (inace, bukvalno sam oplakala prije jedno mjesec dana druge, zute patike, jer je broj nestao za dan) ii opet taj radnik dolazi, prilazi, hvali te patike... i predlaze da mi ih rezervise, govorim da nema potrebe jer ih necu kupiti, ali on navaljuje. Okej, govorim mu ime, on trazi da ponovim, ja ponovim, onda on trazi i prezime, meni vec smijesno, ali govorim i prezime, on ga zapisuje na kutiju i ja odlazim.
Sestra predvidja da ce me dodati na fb. Ja kontam veze. I veze je i bilo. :D
Proslo je par dana, ja komentarisala pjesmu svom bivsem momku S-u i stize mi zahtjev nakon sat vremena - radnik iz te prodavnice. Ja prihvatim, sta cu. On se odma' javi i tu krece prica.
Kada smo izasli prvi put i kad mi je detaljno ispricao sve, bila sam u soku. On me zna vec preko godinu dana, cesto me vidjao (ispricao i na kojim sve mjestima, ja nevera :O), nikad nije uhvatio priliku da mi pridje i tad kad se zaredalo da me sretne dva puta u par dana, tad je odlucio da mora saznati ime i zato je navaljivao da rezervisem patike. Alii... desilo se to da je on dosao kuci i kucao moje prezime (ali meni na fb-u ne stoji prezime vec samo ime), pokusavao sve moguce opcije, ali nije uspio, a ime kad je kucao, jednostavno mu me nije izbacivalo. Onda je posumnjao da li je uopste dobro zapamtio ime i prezime. Dosao je sljedeci dan u butik i potrazio kutiju, ali rezervacije su vec bile razmjestene, jer je prosao period koliko one vaze. Tad on shvata da ce ipak morati cekati neki sljedeci put da se pojavim u butiku. I onda se desava to da sasvim slucajno skrolajuci naidje na moj komentar na pjesmu, skonta da sam to ja i doda me.
On to zove sudbinom. A ja sam to zvala tipicnom muskom pricom, ali kad mi je pokazao pretragu na fb i sve, skopcala sam da momak stvarno ne laze. Uostalom, stvarno je trazio da par puta ponovim ime i stvarno je trazio i prezime. I stvarno sam ja bila u svim tim situacijama koje je opisao kad me je vidio. I stvarno je vau imati i ovakvu pricicu u svom zivotu.
Simpa bas. :))

06.06.2016.

Zar je tako brzo proslo vec?

Kako je tuzan ovaj minut u kojem pocinjem pisati, ovaj sat u kojem razmisljam i tugujem, ovaj dan u kojem se pokusavam trgnuti.
Nekad pozelim da sam jedna od onih osoba koje slusaju samo srce, kojima mozak ne igra ulogu, koje se vode samo osjecanjima, koji ne mare za zasto, kako i kada...
Ali nisam. Ja sam ona kojoj mozak sve diktira...

Tako mi je sinoc zafalio O.
A danas... danas sam se vec trgnula, razmislila i shvatila koliko sam propatila tokom par posljednjih mjeseci s njim i da treba da pokusam s D-om. Otisla sam s D-om i eto od danas i zvanicno imam momka starijeg 6 godina. I da znate da sam pod pritiskom od njegovog tempa, ali rekla sam - idemo mojim tempom, pa dokle stignemo.

Nego, da vam ispricam jos par filmskih scena mog blesavog zivota...
Nasli se mi danas i ja njega zamolim da odluci on u koji cemo kafic, mi sjeli kad konobar lik kojeg ja znam (koji mi se nekad svidjao, a i ja njemu), ja htjedoh da se nasalim i rekoh 'kako je mladi, perspektivni konobar', a on ne odgovori nista. Ubrzo sam shvatila da je to bio tako izdignut, podrugljiv, neprijatan i neukusan komentar. Mnogo mi je bilo zao. I eto, vjerovatno zbog toga, bili smo usluzeni najneprijatnije u zivotu, gledao nas je sve vrijeme... ma bilo je mnogo neprijatno. D. me pitao da promjenimo kafic, rekla sam da je okej.
Onda kroz pricu skontasmo da su moj nekadasnji momak S. i on bas bas dobri i bliski i ja mu (iz ne znam ni ja kog glupog razloga) rekoh da mi je pisao neku noc iz izlaska. On me samo zamolio da kada se procuje za nas, da se pravimo da nismo ni skontali da se oni znaju uopste.
Onda krenusmo da on ide na posao, a ja kuci i uhvati on mene za ruku. Setkamo mi tako, kad ja u daljini ugledah O-ovu sestru. Filmsko, automatsko pustanje ruke i njegovo 'sta se desilo?'. Pozdravih se s njom, ispricah i nastavih nekako s njim. Pokusah mu objasniti. Nije me previse slusao, mislim da mu je bilo dosta za taj dan i mene i svega. Poljubio me, zagrlio i otisao na posao.
Pise mi s pauze, pita ucim li... kako Boze uvijek imam ovoliko srece pa nailazim samo na dobre likove, kako?

I onda dodjem kuci i tako sjebana i iscrpljena uzmem sve O-ove poklone, pisma, crteze, slike... i pregledam ih sve.
Kako mi falis...

06.06.2016.

Ne znam.

Izasla sam treci put s likom koji je stariji 6 godina. Godine se nisu cinile kao velika prepreka sve dok nisam shvatila da je on navikao na neki odredjen tempo veze. Drugacije zamisljamo vezu koju sad zelimo.
Pa onda pomislih gdje li je sad moj O... ne da mi se sve ispocetka, treba mi on.
A toliko je mnogo propusta bilo u toj vezi...

03.06.2016.

:))

'Izvinite cure a jeste li vi sestre? Vi ste meni fascinantne tako kako ste uvijek vesele i uvijek se smijete kad vas ja vidim.'

03.06.2016.

Opet stariji tip.

01.06.2016.

-.-

'Uvijek je bolje pored sebe imati budalu i lika bez cilja, tako da te razumijem.' - e tim nekim tonom je tekla svadja izmedju mene i lika koji mi se javlja.
Jednostavno, meni je dosadilo da se cujavam bez nekog posebnog razvoja situacije i to sam mu veceras rekla na ne bas lijep nacin i njega je to iznerviralo jer eto 'ni ja se nisam trudila oko njega'. I eto on vjeruje da je on super kul lik s ciljem, ali da ja trazim budalu.
Boze... aj se kao smilujes na mene?

30.05.2016.

Oni dani kad imas viska vremena pa imas i viska razmisljanja.

29.05.2016.

Where are you now?

28.05.2016.

'B, ti si ljuuubav, bas bas ljubav. Moras doci.'

O-ove nerodjene sestre su ove godine maturantice. Osim sto su me kad me sretnu svaki put nagovarale da dodjem na maturu, ovih dana su mi i pisale stalno da se moram pojaviti, a meni je zbog mojih odnosa s O-om bilo bezveze da budem tu, pred rodbinom, pred svima. Medjutim, kad mi je jedna sestra rekla da im na 18. rodjendane nisam dosla zbog O-a i da nije fer sa im ne dodjem i na mature zbog njega, tad sam odlucila da cu otici.
Prezivjela sam susret s kompletnom porodicom i ostatak vremena sam provela sa sestrama. I kad me je jedan poznanik upitao s kim sam ja, tj. kome sam dosla na maturu, ja k'o iz topa rekoh da sam dosla sestri. Slaaatko.
O-u, rekla bih, nije sve to bas sjelo, alii ja sam jednostavno stavila njih ispred njega, iako da njega nije bilo ja njih ne bih ni upoznala. I mnogo mi je drago sto sam bila na maturi i sto sam provela malo vremena s njimaa, iako mi je O. naknadno samo nervozu unosio.
'Divna si, prirodna, prelijepa...' to je jos jedna stvar koja O-u nije sjela. Sestra njegove ujne O.o je to rekla za mene i onda je to ujna prepricavala pred svima, a O. je oduvijek bio ljubomoran na to sto me svi iz njegove porodice toliko vole.
Vece je zavrsilo pretty bad. Sjedila sam poslije mature sa cijelom porodicom u kaficu. Potegla se prica o fakultetu. O-a smo napali njegov tata i ja.. i malo nakon toga ja sam otisla kuci.
Bas stresnoo.
Poslije se (naravno) nismo culi.

27.05.2016.

konekcija

Preksinoc sam mnogo razmisljala oo tom kajanju i svemu. Bas sam se opteretila. Pozeljela sam da zafalim bivsem, da me se pozeli, da me se sjeti, da mi se javi...
Ujutro dok sam se prevrtalaa da nastavim spavati cula sam je dolazio postar (pored naseg psa nemoguce je ne shvatiti da je dolazio postar). Nastavila sam spavati i sanjala sam da sam dobila pismo od O-a.
Ustajem ujutro, provjeravam sta je postar ostavio, kad ono... dobila sam pismo. Pismo od O-a. Protresla sam. Mozda ne toliko zato sto mi je poslao pismo, koliko zbog tog sto sam to sanjala.
Kao i uvijek, poslao mi je mnogo blesavo pismo. Pismo je velicine kao pola mog kreveta, a od teksta je na njemu samo jedna slozena recenica u kojoj pise da poenta pisma nije ta recenica nego nesto drugo, ali da se nada da ja to necu skontati.
Pogledala sam po papiru, pa u kovertu... nista... pa malo kasnije, opet pregledam papir da vidim da li ima negdje neka 'skrivena' poruka, pa opet u kovertu. U koverti skroz na dnu, skoro nevidljivo napisano 'Voljenje. Falis kilu.' i jaa raznjezena.. gotova.
Joooooj.

23.05.2016.

Zar maloo to je?

Peglam i razmisljam sta me to stiglo ovih dana.
Nikad nisam vjerovala u kajanje, nikad nisam pomisljala da cu se nekad zapitati da li je bas kajanje ono sto osjecam i nikad nisam uopste mislila da bilo ko treba da se kaje za bilo sta. Vjerujem samo u onaj dio koji nastupa poslije losih stvari... zelja da ih vise nikad ne ponovimo.
Nekako, ako vec uradis nesto lose, use*es nesto, nema nazad.. jednostavno nemoj jos vise sebe muciti razmisljanjem, tugovanjem, kajanjem. Ali u buducnosti to vise nemoj raditi.
A onda ovih dana osjecam nesto blisko kajanju. I ovo je drugi put da mi se desava.
Prvi put kada to osjetih je vezan za jednog od mojih bivsih momaka, koga sam bas ruzno izigrala i ostavila. Taj neki osjecaj koji imam u vezi njega je nastao ne odmah nakon raskida (tada sam jos uvijek mislila da sam postupila skroz okej i fer) i nikad nije prestao.
Drugi put je vezan za mog drugog bivseg momka. On je uvijek govorio 'sigurno te ja volim vise i zelim ti bolje od vecine tvojih drugarica', 'niko iz te organizacije ti ne zeli dobro, svi su zavidni, vjeruj mi, namjerno ti rade to, namjerno te provociraju'. I da znate da tek sad vjerujem da stvarno jeste. On je govorio jos stosta, a ja sam se uvijek ljutila zbog svega sto je govorio, jer ja u to nisam vjerovala. Danas sam sigurna da je bar u 60% slucajeva bio u pravu. To koliko je on mene volio i sta je sve bio spreman uraditi za mene i sta je sve radio za mene je stvarno nemjerljivo s dosta drugih stvari. Ali eto, njega sad nema ovdje. I ne zalim ja za njim... zalim sto ga nisam vise slusala. Da sam vise slusala, manje bih osjecala ovo nesto sto sad osjecam.

Sta me ceka u buducnosti?
Da li je moja sestra u pravu kada kaze da ce mi se vratiti sve?
Da li je u pravu moj treci bivsi momak O.o a sada moj, mogla bih cak reci, dobar prijatelj kada kaze da ce me docekati sve sto sam ja radila, da cu naici na nekog ko ce se prema meni ponasati kao sto sam ja prema svima ili da cu naci nekog ko ce biti kao oni svi, pa me trpiti, ali ce meni to dosaditi, pa kao ni sa svima njima necu znati sta da radim dalje, pa cu muciti i sebe i njega, pa ce se i to na kraju zavrsiti neslavno?

Zbogom odlazim, ovdje tijesno je. O.o


Stariji postovi